Iako je nedavno predstavljeni idejni projekt izgradnje kućanskog megarotora nesumnjivo vitalan interes Grada Varaždina za rješenje jednog od najvećih prometnih problema, njegova realizacija po sadašnjoj zamisli je teško ostvariva.

Raskršće prijepora

Štoviše, kako doznajemo od mr. sc. Zorana Vincekovića, dipl. ing. građevine, prezentirana ideja rješenja kružnog podvožnjaka kod kućanske rampe jednostavno nije realna, i to zbog cijelog niza argumenata.

Primjerice, naš sugovornik, s 20-godišnjim iskustvom u cestogradnji i 10-godišnjim na poslovima projektiranja cesta, između ostaloga smatra da ta hvalevrijedna inicijativa za rješavanje crne točke u gradskom prometu nikako ne može biti ostvarena u postojećim gabaritima.

– Ako bi se predloženim rješenjem raskršća u postojeće prometne pravce (riječ je o ulicama Frana Supila, Aninoj i Vilka Novaka) pustio sav automobilski, kamionski, biciklistički i pješački promet koji sada koriste ti navedeni pravci, javlja se prvi problem. Riječ je, zapravo, o veličini radijusa kružnog toka, jednom od glavnih pitanja koja se odnose na predloženo rješenje ovog kompleksnog raskrižja, prvenstveno radi njegove sigurnosti, svrsishodnosti i propusne moći. Znači, s traženjem i zahtijevanjem što sigurnijeg i propusnijeg rješenja raskršća, radijus kružnog toka se neminovno povećava – upozorava Vinceković i napominje da bi maksimalni nagib prilaznih rampi u donji nivo raskršća morao biti što manji.

Moglo bi Vas zanimati:

Milanović u Varaždinu otkrio kojim bi ljudima povjerio mjesta ministara: Hranj, Mršić, Mareković…

Predsjednik Zoran Milanović danas boravi u Varaždinu. Tom se prilikom sastao s predstavnicima Grada Varaždina. U izjavama za medije Milanović...

Naime, isti nagib prilaznih rampi diktira dužine razvlačenja prometnih trakova, odnosno dužine samih rampi.

– Svako njihovo ublažavanje, odnosno smanjenje nagiba prilaznih rampi je poboljšanje rješenja u smislu sigurnosti, protočnosti prometa, održavanja (posebno zimskog), ali nameće veće dužine prilaznih rampi, a time i veće gabarite potrebnog zahvata. Sve to posljedično dovodi do povećanja cijene investicije.

Stoga, ako već na početku konstatiramo da su radijus kružnog toka i nagib prilaznih rampi kao osnovni parametri za dimenzioniranje kompletnog rješenja raskršća promjenjivi parametri, lako možemo ustvrditi da isti parametri tada počinju predstavljati ekonomsku kategoriju jer najdirektnije utječu na cijenu projekta. Naime, s odabirom kvalitetnijih elemenata, odnosno većim radijusom kružnog toka i manjim nagibom – većim dužinama prilaznih rampi – cijena takvog projekta enormno raste – naglasio je Vinceković.

Osvrnuo se i na tehničke karakteristike predloženog rješenja, koje je, podsjećamo, izradio dr. sc. Božo Soldo, predstojnik Odjela za graditeljstvo Sveučilišta Sjever. – Neke od njih su posebno upitne, poglavito one koje se odnose na odvodnju. S obzirom na to da je tu u naravi riječ o cestovnom podvožnjaku, kao i građevinskom zahvatu u obliku “kratera-grotla”, za odvodnju cijelog objekta bilo bi nužno prepumpavanje, s obzirom na visinu postojećeg kolektora kanalizacije.

Pošto se radi o ogromnoj količini oborinskih voda, posebno u ekstremnim vremenskim situacijama (kod proloma oblaka i kiše jakog intenziteta), postojeća kanalizacija ne bi mogla u kraćim razdobljima progutati svu količinu oborinske vode. Ona bi to morala radi sigurnosti odvijanja prometa, ali kada dolazi do zasićenja kanalizacije, tada nikakav kapacitet prepumpnih crpki više nije važan jer pumpe jednostavno ne mogu slati vodu u zapunjenu kanalizaciju – ističe naš sugovornik, koji iz svega iznijetoga zaključuje da bi vrlo vjerojatno, osim izmicanja-premještanja postojećega mješovitog sustava kanalizacije, kod kućanske rampe trebalo graditi i posebni sustav odvodnje.

Ograničeni gabariti

I to samo za odvodnju spomenutog raskršća, što ujedno znatno financijski opterećuje projekt, a zahtijeva i eventualne dodatne povećane gabarite, koji su već ionako limitirani.
– Nažalost, u Varaždinu imamo negativno iskustvo s odvodnjom daleko jednostavnijeg, jedinog cestovnog podvožnjaka, na državnoj cesti u Međimurskoj ulici – podsjeća Vinceković i napominje da se ne smije zaboravljati na karakteristike naše kontinentalne klime, posebno u zimskom razdoblju.

Tako bi, smatra, zbog čestih smrzavica, solike i leda, vrlo vjerojatno bilo potrebno i zagrijavanje kolničkih trakova „zbog sigurnosti odvijanja prometa, poglavito nakon odabira nagiba prilaznih rampi“.

– Eventualno puštanje biciklističkog prometa po tada zaleđenim kolnicima u donju razinu raskršća predstavljalo bi posebnu opasnost, a opet, ostaviti biciklistički promet na gornjoj razini na nivou željezničkih pravaca ne daje kompletno rješenje problema – naglašava i dodaje da rješenje sustava grijanja kolnika predstavlja daljnje povećanje cijene investicije.
A ona bi se, podsjećamo, kod izgradnje prezentiranoga Soldinog rješenja mogla kretati od 15 do 20 milijuna kuna. Sljedeći neugodni moment u realizaciji zahvata predstavljat će troškovi različitih rušenja kućnih prilaza i izmicanja instalacija, što je gotovo nemoguće izbjeći u realizaciji takve vrste rješenja raskršća s obzirom na sada ograničene gabarite.

– U Varaždinu ne postoji ni kvalitetan katastar komunalnih instalacija i kod iskopa će se zasigurno naići na dio njih koje uopće nisu evidentirane. Trebat će i njih premještati, što također poskupljuje investiciju. U konačnici, troškovi kvalitetnog tekućeg održavanja ovakvog sustava rješenja predstavljali bi poveće opterećenje za ionako skromni gradski ili ŽUC-ov budžet predviđen za tu svrhu.

Stoga već temeljem iznijete, relativno grube analize, lako je zaključiti da predloženo rješenje nije u domeni realnosti realizacije. Naime, tehnički i tehnološki gledano, u današnje vrijeme je svaki građevinski objekt, pa tako i ovaj, moguće izgraditi. Međutim, rješenje pitanja ukupne cijene investicije, i pored svih mogućnosti europskih fondova, nije realno za očekivati – zaključio je Zoran Vinceković.

Bolje novi nadvožnjak nego podvožnjak

– Naravno da je inicijativa mog uvaženog kolege Bože Solde apsolutno hvalevrijedna. Ona, štoviše, otvara prostor za dijalog i diskusiju o rješenju jednog stvarno kompleksnog pitanja te ostaje i kao jedno od predloženih rješenja za neku bolju budućnost. No, u okolnostima današnjeg vremena, ideja nije jednostavno ostvariva. Nadalje, kako ova razmišljanja ne bi ostala samo na nivou demagogije, odnosno kritike bez davanja drugih, mogućih rješenja, napominjem da još uvijek nisu iscrpljena druga moguća, možda jednostavnija, jeftinija i financijski dostupnija rješenja problema kućanske rampe – ističe Zoran Vinceković, dugogodišnji član varaždinskog Društva građevinskih inženjera i tehničara te Hrvatskog društva za ceste „Via Vita“.

Jedno od njih je, smatra, zatvaranje kućanske rampe  (ne nužno) i pomicanje cestovnog prijelaza preko željezničke pruge, odnosno izgradnja raskršća niže, u smjeru juga, oko 300 metara do spoja Supilove i Kozarčeve ulice.

– U tom bi se slučaju željezničke pruge premostile cestovnim nadvožnjakom, a raskršće riješilo kružnim tokom u jednom nivou. Spoj na Ulicu Vilka Novaka izveo bi se kod pravokutne krivine kod bivšeg kompleksa Velpra, čime bi se ujedno i riješila neuralgična točka cestovne krivine malog radijusa. Smatram da bi takvo rješenje i pored ovdje određenih, neminovnih rušenja, predstavljalo prvo jeftinije, a zatim u smislu tehničkih pitanja i napose održavanja, realno dostupnije rješenje. Naravno, i za takav prijedlog potrebne su stručne i kvalitetne analize i tek nakon usporedbe svih ostalih mogućih rješenja potrebno je donositi konačne zaključke – rekao je Vinceković, koji zbog lokacijskih (ne)prilika i svih s njima povezanih tehničkih problema preferira projektna rješenja u jednome nivou.

Međutim, ako je nužno tražiti rješenje u dvama nivoima, po njemu je bolje izvesti sustav cestovnog nadvožnjaka nego podvožnjaka. U razgovoru za Regionalni tjednik otkrio je i najjeftiniju varijantu za rješenje najvećega infrastrukturnog problema u gradu.

– Ako bi se tražilo najjeftinije rješenje u ovom trenutku radi rasterećenja navedenih pravaca, onda je to rekonstrukcija ili izgradnja novog cestovnog podvožnjaka na mjestu postojećeg kod Studentskog doma u Miškininoj ulici – naglasio je Zoran Vinceković.