IGRAČKE U MUZEJU

– Za razliku od svih ostalih izložbi, na ovoj možete sve dirati, štoviše sve izloške možete i isprobati – poručio je Miran Bojanić Morandini, ravnatelj Gradskog muzeja Varaždin, posjetiteljima koji su u srijedu stigli na otvaranje izložbe “Kao prvo zagonetno drvo”.

Bilo je to doista drugačije događanje u muzeju: salonom palače Sermage “zavladale” su drvene igračke Matije Bobeka, koje su kod odraslih mamile osmijeh na lice, dok su ih djeca odmah uzela u ruke i započela igru. To je i bio glavni cilj: Gradski muzej Varaždin je postavio interaktivnu izložbu na kojoj je predstavio igračke od prirodnih materijala, koja ne samo da su mala umjetnička djela, nego djeci omogućuju da se vrate prirodnim materijalima, da budu kreativna i da uče.
“Dizalotur” je ime jedne od igračaka, uz koju djeca uče fiziku i matematiku.

 

Lj. Hajdin: Kvaliteta i materijal igračaka po sebi i po neobičnom obliku potiču kreativnost

– Počeo sam od abakusa, obične računaljke da bi došao dizalice koja ima koloture, pa sam je zato i nazvao “dizalotur”. Na njoj je niz komada drva koji imaju različite rupice, pa djeca mogu griješiti, a zapravo ne mogu pogriješiti. Mogu doći do rješenja, ali ne moraju. To je u biti paradigma moderne pedagodije – rekao nam je Matija.
Dizalica, slon, vozilo, djevojčica na ljuljački – samo su neke od igračaka neobičnih oblika, koje su nastale od grana “kovrčave vrbe”, dravskih naplavina i drugih prirodnih materijala. “Mala skulptorska djela novih prostornih formi”, tako ih je opisala kustosica Elizabeta Igrec, koja je postavila izložbu.
– Matija Bobek je odgajatelj predškolske djece koji je svoje profesionalno zvanje usmjerio i vezao za svoj životni hobi, izradu drvenih igračaka, kojem prianja entuzijastično čineći tako radost i veselje sebi i djeci. Stvara u prirodnom materijalu drva, želeći na taj način kod djece usaditi osjećaj za očuvanje prirode. Kod izrade igračaka najčešće bira grane “kovrčave vrbe”, koja već sama po sebi nudi razigrane i neobične forme, a autorovom intervencijom, inovativnošću i kreativnošću prerastaju u mala skulptorska djela novih prostornih formi u kojima je naglašena taktilna kvaliteta prostornih formi – napisala je Elizabeta Igrec.

Vjetar u leđa

Pedagoginja Ljubimka Hajdin je istaknula da igračke nisu posebne samo po materijalu od kojeg su izrađene, nego i po igrovnim mogućnostima.
– Kvaliteta i materijal igračaka sam po sebi i svom neobičnom obliku potiče ideje stvaralaštva i kreativnosti djece. Uz to igračka nije zadana jednim oblikom, ona je konstruirana od samog autora, ali jednako tako pruža i mogućnost rekonstruiranja prema ideji djeteta, kao i ideji svih sudionika igre – navodi Ljubimka Hajdin.
Upravo je ona Matiju potakla na izradu novih igračaka, od kojih je neke postavila u vrtić Dječji svijet, u kojem je ravnateljica.
– Ljubimka je bila moja mentorica na diplomskom radu, a prva mi je dala iskustveno-refleksivne pedagoške ideje. Uskoro će postati doktorica pedagogije, pa mi je to veliki vjetar u leđa – kaže Matija.

 

Za Matijine igračke već postoji interes iz skandinavskih zemalja, no o tome zasad ne želi govoriti

Njegove igračke su neobične i drugačije, a takav je i njegov posao. Na Višoj učiteljskoj školi u Čakovcu diplomirao je 2012. godine, no ne radi u vrtiću. – Već šest godina se bavim usmjerenim animatorstvom djece na različitim događanjima. To je animatorstvo koje nema veze s klaunovima. Usmjeravam energiju u igrovne rupe koje dijete voli. Ima dosta upita, zovu me. Nema baš muških animatora, pa mi, što se toga tiče, dobro ide – otkrio je.
Za Matijine igračke zanimanje su pokazali iz skandinavskih zemalja, otkrio je ravnatelj varaždinskog Muzeja, no autor o tome, dok se ne realizira, ne želi govoriti.

Izvor:
Foto: