Dr. Milan Kujundžić

Kad razgovarate s dr. Milanom Kujundžićem o općenitim temama, primijetit ćete dvije stvari – miran ton i zavidnu razinu opće kulture. Kad razgovarate pak o politici, kameleonska preobrazba. Oštar, determinantan, bez pokušaja da sakrije gorčinu kad je riječ o aktualnoj svakodnevici. I uvjerenje da može bolje.

 Milan Kujundžić je, iako to neće decidirano reći, bez lažne skromnosti biti uvjeren da je upravo njegova opcija – prava opcija. Ona koja će izvući Hrvatsku iz, kako on to naziva, „kaljuže“. I kad mu velite da vam bilo kakav entuzijazam djeluje „bez pokrića“, ne posustaje.
Razgovor smo dogovorili u pet minuta. Jedan od dvojice sugovornika u zadnje dvije godine koji nije inzistirao na barem okvirnim pitanjima poslanim unaprijed. Unatoč manje političkog iskustva od većine njih.

I taman kad smo počeli razgovor, poziv za zaustavljanje unutarnjega krvarenja. Šef gastroenterologije nije poslao podređenoga, nego se ispričao i sam otišao pogledati o čemu je riječ. Kad se nakon pola sata vratio, uz opasku o stanju u zdravstvu nije mu niti palo na pamet da se žali na liječničke plaće. Štoviše, smatra da je zdravlje na prvome mjestu, a da liječnici trebaju zajedno sa svima podnijeti teret stanja u državi. O masterplanu ne želi niti čuti, nada se povratku doktora na posao – smjenskog rada. I vratio se na činjenicu da nije unaprijed tražio pitanja za intervju. – Nije li to onda namješteno? Nikada ne želim poslana pitanja – pitajte me što želite. Neću danas misliti jedno, sutra drugo niti mi treba vremena da „smislim što mislim“. Primjer namještenog intervju je razgovor premijera Milanovića s Romanom Bolkovićem koji sam slučajno čuo neki dan. Kada on egzaktno iznosi 1650. godinu i predaju kozaka ruskom caru Alekseju. Rijetki povijesničari to znaju i sada poručujem gospodinu Milanoviću da se nadam kako ćemo se naći na neutralnom terenu i razgovarati o povijesti pa ćemo vidjeti koliko on zaista zna povijest, a koliko se pripremio uz unaprijed poslana mu pitanja – govori dr. Kujundžić.

Remetinec
Ćelije u Remetincu počele su se ubrzano puniti tek kad su značajno pali rejtinzi obje najveće stranke…Bravo. A, koliko ih je tek na listi koji će morati odgovarati ne samo za svoja djela krađe, nego i propusta? Jer su na mjestima na kojima su bili mogli spriječiti puno toga, a nisu poduzeli ništa.

Budući da nismo mogli ne čuti kad je dogovarao sastanak s hrvatskim Australcima u posjetu Zagrebu, prisjetili smo se nedavnog premijerovog iskustva u Australiji. Pitam Kujundžića nije li ga to potaknulo na oprez susreta s očigledno ljutitim iseljenicima. – Teško da bilo tko ima gore odnose s iseljenicima od Milanovića. Osramotio nas je na institucijskoj razini. Da premijer ide na tako nešto nedogovoreno, cijele noći provodi po kafićima i sastaje se s rangom na kojemu se sastaje bilo koja ekskurzija.

Po čemu se Hrvatska zora razlikuje od ostalih stranaka na hrvatskoj političkoj sceni? Svi krenu s istom premisom – mi ćemo biti pošteniji od drugih, bit ćemo transparentniji, veći katolici od Pape… Na kraju se sve svede na već viđeno. Po čemu ćete vi biti drukčiji od drugih?Jedina tajna je u ljudima. Prominentna mjesta na svim razinama u većini slučajeva, čast iznimkama, zauzeli su nekompetentni ljudi koji su prije politike, u prosjeku, bili nitko i ništa. Loši učenici i nikakvi radnici. I oni su završili u direktorskim, ministarskim, veleposlaničkim… foteljama. Hrvatskoj treba preokret. Ljude koji su se dokazali svojim radom i rezultatom. Ljudi kojima se može izlistati kakvi su bili učenici, radnici, kakav ugled imali, što je čovjek napravio i što zna raditi. U politici su bili da bi uzeli, a ne da bi dali. Njihov rad zadnji je ocijenio The economist – 10. mjesto na listi najgorih ekonomija. Uništili su zemlju u svakom smislu. Ne samo u gospodarskom, nego i u duhovnom, socijalnom, pravnom… Što ne čudi s obzirom na negativnu selekciju ljudi koji su vodili Hrvatsku.

Kako to sada preokrenuti? Nismo li već ogrezli u korupciju, loše zakonodavstvo… I uvijek to „mi“ i „oni“. Lijevi i desni. Jedni ili drugi. Kako uopće mislite naprijed?
Koristeći tu terminologiju lijevih i desnih, skrivajući se iza takozvanih ideologija, na sceni su bili isti. Problem jest u ljudima koji su vodili državu, ali, na žalost i u našem narodu. Hoće li opet birati te iste – takozvane lijeve ili takozvane desne. Oni koji sebe zovu lijevima, nemaju ništa lijevoga – kamoli sreće da imaju. Ne bi bilo toliko nezaposlenih, toliko ovrha, ne bi bilo toliko izbačenih na ulicu, ne bi toliko vlade pogodovale bankarskom sustavu – nauštrb svog naroda. To nisu lijevi. A ovi takozvani desni, u sebi nemaju ništa nacionalnoga. Klicali su o svom hrvatstvu i domoljublju, a radili su što su radili. Ako hrvatski narod ne vidi što su mu napravili takozvani lijevi i takozvani desni, neka izabere opet iste i time presudi sebi i svojoj djeci.

 

Širom otvorene oči

Dakle, što im preostaje?
Širom otvorenim očima i maksimalnim oprezom šansu treba dati takozvanim novima, a potom i njih brzo micati sa scene pokažu li se isti ili slični – ako će Hrvatska i dalje biti prćija pojedinaca i grupacija. Naravno da mislim u sadržajnom smislu, a to znači da nama treba red, rad, disciplina i zakon jednak za sve. Ne pravda Ive Josipovića koji je prije četiri godine govorio o pravdi, a potom pokušao zataškati sve i svašta.
 

Jeste li ovom rečenicom započeli predizbornu kampanju? Spominje se vaša kandidatura.
Spominje se? Tko zna. Možda se i kandidiram.
 

Kako mislite ostvariti bolju Hrvatsku s praznom blagajnom u kojoj su jedino zadužnice?
Na žalost to je točno. Uništili su proizvodnju, rasprodali veliko bogatstvo i rastjerali ljudske resurse. Evo sada s moga odjela, baš dok mi sjedimo ovdje, jedan kolega odlazi u Škotsku. Rastjeruju tu djecu. Kad bi barem naslućivali nadu, oni bi ostali. Ali s ovima što su danas na vlasti ili onima koji su bili jučer – nema nade.
 

Priznajem da vam zavidim na entuzijazmu i optimizmu.
Moj entuzijazam nije zasnovan na emocijama već na stotinama razgovora s Hrvatima u zemlji i svijetu. Ali i s našim prijateljima u Izraelu, Njemačkoj, Americi, Švedskoj… Svi su rekli „uredite zemlju zakonski“, zaustavite korupciju i pojednostavite administraciju…
 

Meni zvuči kao da su rekli „vratite Isusa Krista na zemlju“.
Ma ne. Samo trebaju doći ljudi čistih ruku. DORH će u nekoj od novih vlada voditi osoba koja nije odrasla niti se školovala u Hrvatskoj.

Odgovornost naroda

Otkad je Hrvatske nije bilo toliko otvorenog, brisanog prostora za nove opcije. No ne mislite li da su ljudi inertni i teško da će uopće izaći na birališta?
Glavni problem u ovome trenutku nisu političari – prošli ili sadašnji su potrošeni, a niti eventualno budući koji mogu biti dobri ili loši. U ovome trenutku je sva snaga, sva istina i odgovornost u hrvatskom narodu. Svaki pojedinac koji ne izađe na izbore jednako je odgovoran kao i onaj koji izabere svoju opciju. Svaki taj Hrvat morat će pogledati u oči svom djetetu i reći gdje je bio 2014. godine kad su u Hrvatskoj bili izbori za EU, predsjednički i parlamentarni izbori. Od srama neće moći reći „nisam izašao na izbore“. „Nisam prepoznao“. S neizlaskom, neodlučnošću, čekanjem, zapravo je odgovoran za sudbinu svoje djece. Sada je povijesni trenutak. Treba odlučiti što želi sa svojom zemljom, svojom djecom i samim sobom.
 

Negdje ste spomenuli da trebamo društvo „bez predrasuda i privilegija“. Evo, vi ste liječnik. Mislite li zaista da će predrasude o plavim kuvertama u džepovima doktorima tako lako izumrijeti?
Na žalost, plavih kuverti ima. Nimalo više u medicini nego u sudstvu, pravosuđu, administraciji… Što su razine više, to su kuverte češće i deblje. Naravno da to više nisu kuverte u doslovnom smislu riječi. To su brojevi s tajnim računima, prebacivani u inozemstvo… Ovo čemu sada svjedočimo, Sisak, Šegon… To je kap u moru od svega što se događa. Na žalost, povijesno iskustvo uči narod da je predrasuda, kad govorimo o korupciji, istinita.

Običan čovjek

Vaša bivša stranka upravo je najpoznatija po ovome o čemu govorite…

Idemo sad tu napraviti distinkciju. Strogo treba razlikovati HDZ kao stranku prema povijesnim zaslugama od elita koje su uništile stranku. Koje su pljačkale, rasprodavale i predale državu u ruke Kukuriku koalicije, koja je nastavila dalje strmoglavo uništavati. Ako Hrvati misle da im trebaju baš te elite od jučer, neka ih izaberu opet. Ili ako misle da Kukuriku koalicija dobro vodi državu, neka ju biraju. U narednih godinu dana u zemlji će sve biti jasno. Je li se narod odlučio za preokret i promjenu ili zauvijek za blato i propadanje.

U Saboru je, gledajući ukupan prosjek, vjerojatno najviše liječnika. Mislite li da oni zbog svog zanimanja bolje prolaze od „običnog naroda“. Ono, ostali smo na doktoru, popu i učitelju u selu?
Osobno sam ja prvi taj, bez navodnika, običan čovjek. Odrastao sam u skromnoj obitelji u Dalmatinskoj zagori, s 11 godina sam počeo zarađivati kruh jer su mi se razboljeli roditelji. Reći ću podatak koji ne znam jesam li ikada iznio u javnosti – bio sam student prava s prosjekom 5.0. Kad mi je umrla majka, nakon prve godine prava, napustio sam taj studij i odlučio studirati medicinu. Završio sam prvi u generaciji i nikada nisam polagao ispit u jesen.

Štreber?
Krivo. Niti štreber, a niti neki prepametan tip. Siromašan. Ljeta sam provodio na baušteli. Morao sam, ako sam želio, zaraditi par tisuća maraka da mogu studirati iduću godinu. Zato nisam čovjek s kompleksom umišljene veličine – oni su od rođenja, već u pelenama iz salona, odgajani i pripremani da bi bili predsjednici, ministri, diplomati… Zato ne mogu razumjeti što je narod i da je narod sada gladan. Niti ih je briga. Zanimaju ih samo njihove pozicije i interesi. Tko su oni? Tko je bio Zoran Milanović? Bilo koji od njih? Od rođenja su pripremani za funkcije bez da su ikada konkretno radili. Svima ćemo izlistati tko i što su bili. Toga se boje. Čekam ih. Sve ih čekam na sučeljavanjima. I Tomu Karamarka koji se nikada nije smio sa mnom sučeliti. I Josipovića.

Prilika za odluku

Za Karamarka i Milanovića mi je jasno, ako ništa drugo, suparnici su na izborima. Ali gotovo se ne sjećam vašeg javnog istupa bez da ste „razapeli“ predsjednika?Imenom i prezimenom, Ivo Josipović me uopće ne zanima. Smeta me on kao institucija predsjednika države. Četiri godine nije napravio ništa. On četiri godine nije vidio da se u zemlji krade, da se ljudi bez kriterija primaju na poslove, da Ustav ne valja, četiri godine nije znao gdje je Bugojno ili Široki Brijeg… Sad se sjetio kad mu treba u kampanji. Sad bi on mijenjao Ustav, išao među Hrvate… Toliko prozirno i umjetno, bijedno. Raditi s novcem dobivenim na Pantovčaku. Zašto ne kaže: „Ja sam u kampanji, otvaram račun, sjedam u auto, avione, platit ću to sa svog računa”. Nego koristi poziciju s koje nije ništa napravio za svoj narod – čak nekoliko izravnih šteta zbog kojih će morati odgovarati.

U redu. Josipović ne valja, za Mesića mislite da je još gori, a predsjednik Tuđman?
Mi kao suvremenici znamo da je predsjednik Tuđman, kao i svaki čovjek, imao mana. Međutim, s povijesnog aspekta Franjo Tuđman je najveća osoba hrvatske povijesti koji je stvorio neovisnu državu Hrvatsku i bio joj na čelu u teškim vremenima. Naravno da su se tada događale i negativne radnje pa i o tome, jasno, treba progovoriti. Međutim, ponavljam, s povijesnog aspekta, on je najveća povijesna ličnost u Hrvata.

No ono što zamjerate drugim predsjednicima, evo samo korupciju, počela je i uzela maha upravo u njegovo vrijeme. Kasnije je to bilo teško zaustaviti.
I to treba reći, jasno. On na žalost nije imao snage to zaustaviti.

I što sada?
Ove euroizbore treba gledati kao početak trodijelne utakmice – EU izbore, predsjedničke izbore i iduće godine Parlamentarne. Tu je odgovornost hrvatskog naroda. Hoćemo li se uvijek „vaditi“ da nam je kriva Venecija, Austrija, Turska i ne znam niti sam tko? Sada je sve u našim rukama. Sad hrvatski narod ima priliku odlučiti što će sa svojom državom ili će zabiti glavu u pijesak. Ako ostane kod kuće, time je potvrdio da želi isto. Svi investitori koji dolaze, što je za njihov posao normalno, dolaze kako bi što prije uzeli i što više odnijeli iz Hrvatske. Trebamo zaposliti svoje ljude, ostaviti našu djecu da ovdje žive i rađaju, a ne raseliti ih po svijetu.

Što vi očekujete od izbora?
Da se dogodi preokret u Hrvatskoj. Da će u EU parlament doći nekoliko ljudi iz Saveza za Hrvatsku, da će na Pantovčak krajem godine doći novi predsjednik i da će nova vlada biti drukčija od ove. Dakle, očekujem potpuni preokret. Jer ako hrvatski narod sada nije spreman za to, ako mu sada nije jasno da s ovima nema sreće ni budućnosti, onda mislim da taj narod niti nema budućnosti.

Interesni kooperanti koji se “šlepaju”

Govorite o prevarama. Nije li prevara predvoditi listu za Europske izbore, a unaprijed znati da nećete u Europu? Koristiti svoj ugled i prepoznatljivost za osvojiti mandat, a unaprijed znate da ćete ga prepustiti nekom drugom?
Hvala što ste to pitali. Na određeni način to jest prevara. Ali razvidna prevara. U slučaju kao u Hrvatskoj, gdje je krajnje neravnopravna situacija, osim ove dvije velike stranke nitko nema šanse. Tako i vladaju. Uzurpirali su medijski, politički i financijski prostor. Ovo je neravnopravna utakmica. Morali smo izabrati primjerenu taktiku kojom je moguće postići rezultat. Političari koji se ne boje ističu svoje ime. Izlaze, staju na čelo i kreću. A, ovi se skrivaju i čekaju. Udaraju iza plota. Čekaju rezultate nekih izbora, a onda ili peru ruke ili slave i glorificirati rezultate. Dakle, ovo što smo napravili nije prevara. Ovo je hrvatska realnost. Prilagođavanje taktike jednoj krajnje neravnopravnoj borbi u medijskoj, političkoj i financijskoj blokadi. Odnosno, nedostižnoj prednosti koju imaju ove dvije velike stranke, njihovi kooperanti. To su interesni kooperanti – ovi koji se „šlepaju“ uz njih.
Mislite li tu i na HNS?
HNS koji sa Čačićem nikada nije imao niti pet posto, sada nema nikakve šanse. Evo vam primjer. Prije 15 dana na lokalnim izborima u Glini, osnovali smo stranku dolovce dva dana prije tih izbora. HNS ondje djeluje preko 20 godina. Dobili smo tri puta više glasova od njih. Dakle, oni ne mogu drukčije nego kao kooperanti interesne zajednice, ulaziti uz drugove i tako dobivati mjesta.

Izvor:
Foto: Ivan Agnezović