Sam posao nije se puno promijenio u odnosu na stara vremena: strojevi mogu pomoći u određenim fazama rada, primjerice u berbi šibe, koja se nekad ručno kosila posebnim nožem, ali i dalje se većina toga radi ručno

Košaraštvo Pogorelec je obiteljski obrt iz Kotoribe, koji u tom obliku djeluje već više od 40 godina. Obrt je prelazio s koljena na koljeno te ga trenutno vodi pripadnik već treće generacije obitelji Pogorelec koja se bavi košaraštvom, Boris Pogorelec. Na središnjoj međimurskoj turističkoj manifestaciji, čakovečkom Porcijunkulovu, koje je zapravo i počelo kao Sajam tradicije i starih zanata, Košaraštvu Pogorelec dodijeljena je nagrada za očuvanje tradicijskog obrta.

Djelatnost obrta obuhvaća cjelokupnu proizvodnju, što znači da obitelj sama proizvodi materijal, odnosno sirovinu za izradu proizvoda od vrbove šibe, prerađuje je te od nje izrađuje gotove proizvode.

Treća generacija

– Moji djed i baka, Stjepan i Amalija, začetnici su obiteljske tradicije. Prvi kotao za kuhanje šibe nabavili su iste godine kad je rođen moj otac Branko, 1953. Sam posao nije se puno promijenio u odnosu na stara vremena: strojevi mogu pomoći u određenim fazama rada, primjerice u berbi šibe, koja se nekad ručno kosila posebnim nožem, ali i dalje se većina toga radi ručno. Važno je biti odgovoran i puno raditi: biti dobar gazda, kako bi rekli naši stari – kaže Boris.

Proces od uzgoja do gotova proizvoda je dugotrajan. Šiba se najprije sadi, potom kosi. Kad se dopremi s polja, najprije slijedi klasifikacija po visini u nekoliko kategorija, a zatim se šibe vežu u snopove.

Stari zanati

– Šibu kuhamo u velikim kotlovima u koje stane i po par tona sirovine. Proces kuhanja jedne ture ukupno traje 12 sati. Kuhana šiba potom ide u preradu, odnosno na guljenje. Danas se guli pomoću stroja, a oguljena šiba suši se na suncu i vjetru. Prije pletenja šibu valja namakati u vodi nekoliko sati. Tek je onda pogodna za pletenje – objašnjava Pogorelec.
Tradicija izrade košara u Međimurju starija je od jednog stoljeća, možda i mnogo starija. Osobito je bila izražena u donjem dijelu najsjevernije hrvatske regije.

Tradicija izrade košara u Međimurju starija je od jednog stoljeća, možda i mnogo starija. Osobito je bila izražena u donjem dijelu najsjevernije hrvatske regije.

– Majstori košaraši najčešće pletu na različitim drvenim kalupima, pri čemu za svaki proizvod postoji drugi kalup. Nudimo široku paletu proizvoda, radimo i proizvode po narudžbi, a posebno nas veseli sudjelovanje na raznim sajmovima, kao što je čakovečki sajam srijedom ili Porcijunkulovo. Puno nam znači čuvanje tradicije, a zbog toga i ova nagrada. Imamo nasade industrijske vrbe i dovoljno sirovine za proizvodnju za idućih 30 godina, a često proizvode nudimo i po raznim manifestacijama u Primorju. U Međimurju, odnosno našoj Kotoribi, jedna od najvećih promocija definitivno je manifestacija Dani šibe i ribe – dodaje.

U obitelji jedino Borisova supruga Branka još uvijek ne plete šibe, iako vlasnik obrta kaže da će naučiti:

– Sinove, devetogodišnjeg Brunu i šestogodišnjeg Edu, ne želim forsirati da se bave košaraštvom: kao što je moj otac meni dao izbor, i ja ga želim pružiti njima. Ako s vremenom pokažu interes za pletenje, imat će prilike preuzeti proizvodnju.
Dodaje da povremeno dobivaju zaista unikatne narudžbe. Kotoripčanima vjerojatno najpoznatija je pletena lokomotiva koja se nalazi u blizini kotoripskoga kolodvora. Simbol je ponosa povezanog s činjenicom da je 24. travnja 1860. godine upravo tamo utemeljena prva službena željeznička linija u Hrvatskoj.
Druga zanimljiva narudžba bila je izrada košare za balon na vrući zrak, koju je naručio slovenski entuzijast:

Boris dodaje da povremeno dobivaju zaista unikatne narudžbe. Kotoripčanima vjerojatno najpoznatija je pletena lokomotiva koja se nalazi u blizini kotoripskoga kolodvora.

– Od pletenja šiba može se živjeti, ali radi se o teškom poslu koji iziskuje dosta znanja i volje za učenjem. Imao sam sreće što me otac poslu podučavao odmalena. Najviše problema imamo s nedostatkom radne snage, s obzirom na činjenicu da ne postoji stroj koji može zamijeniti čovjeka u pletenju, a samo pletenje je zanat koji izumire. Najviše prodajemo korpe – košare, i koševe; no, kad jednom kupite nešto od toga, radi se o trajnom proizvodu koji nećete morati ponovno kupovati nekoliko desetljeća.

Od velike pomoći Košaraštvu Pogorelec je i stroj, čija je nabavka financirana sredstvima Ministarstva gospodarstva, poduzetništva i obrta u sklopu programa „Očuvanje i razvoj tradicijskih i umjetničkih obrta“ od prošle godine. Osim toga, počeli su i s izradom pletenih plotova – ograda, sličnih onima od trstike, no trajnijima. Proizvode Košaraštva Pogorelec možete naći na internetu, ali i na Renesansnom festivalu, koji će se u Koprivnici održati od 23. do 26. kolovoza. Interes za stare zanate velik je, osobito u inozemstvu.

Tko zna, možda se jednog dana i u našoj županiji otvori neki obrazovni centar u kojem će naglasak biti upravo na ovakvim tradicijskim obrtima. Baština još uvijek postoji, no vjerojatno ćemo morati poduzeti korake želimo li da to tako i ostane.