Povežite se s nama

Kolumne

Cilj: imati tvrtke poput Microsofta i Googlea

Objavljeno:

- dana

TEHNOLOŠKI PARK II – PROJEKT ZAJEDNICE (6) Mjere u lokalnoj zajednici

Namjera je dati do znanja kako veći javni projekti nikad ne ovise samo o instituciji, nego o široj zajednici i njezinoj aktivnosti.

U nekoliko zadnjih nastavaka opisane su mjere koje je dobro pokrenuti u lokalnoj zajednici kako bi učinci projekta Tehnološki park II bili što snažniji. Namjera je dati do znanja kako veći javni projekti nikad ne ovise samo o instituciji, nego o široj zajednici i njezinoj aktivnosti.

Komuniciranje

Nasuprot tomu, postoje mjere koje ovise isključivo i samo o tehnoparku. Većina ih je već pokrenuta ili pripremljena, no valja biti strpljiv dok se ne ostvare osnovni preduvjeti za financiranje izgradnje, jer kako je već rečeno, Europska komisija nakon predradnji za koje je zatvorena financijska konstrukcija mora odlučiti o nastavku. Nastavak ovisi o spremnosti lokalne zajednice i samog tehnoparka, odnosno o stanju pokrenutih mjera. Općenito smatram kako se o javnim projektima malo govori, odnosno proces senzibilizacije javnosti je vrlo kratak.

Kad se javni projekt komunicira na vrijeme, mnogi se u njemu prepoznaju i nastoje postati dio. Ponekad druge institucije znajući za projekt nastoje reorganizirati vlastito poslovanje – obično se to događa u obrazovnom sustavu kod tehnoloških promjena. Kvalitetno komuniciranje pobuđuje i pozitivnu konkurenciju. Javljaju se nove inicijative, slične, kompatibilne, ponekad i iste. Bez obzira, pravovremeno komuniciranje unosi novine, ako se projekt i ne dogodi, dogodila se pozitivna promjena i zajednica ima koristi. Dobro je dok je krivulja učenja u usponu.

Najvažnija mjera koju mora provesti tehnopark jest prepoznavanje sudionika procesa unapređenja gospodarstva i dodjeljivanje odgovarajućih uloga. Proizvodi postoje, ali ih je potrebno dići na višu razinu složenosti kako bi gospodarstvo postalo konkurentnije, no to može jedino grupa vrlo kompetentnih osoba. Namjeravamo ih tražiti u visokoobrazovnim i razvojnim institucijama. Stoga je dovođenje ozbiljnih tehničkih fakulteta i instituta, njihovih razvojnih potencijala i znanja presudno u ovom poslu. Već se stidljivo naziru rezultati, no namjera je ovako raditi kontinuirano i s fakultetima koji nisu na prvi pogled tipični (tekstil, poljoprivreda, hrana).

S druge strane, postoje poduzetnici koji bi pokretali nove projekte, ali im nedostaju ljudi, organizacija, financije i slično. Uz klasični pristup prema poduzetnicima, tehnopark je pokrenuo testnu kampanju u jednom sasvim neočekivanom području, koja je dala rezultate. U drugim krajevima RH postoje tehnološke tvrtke koje imaju relativno dobre projekte, no vlastiti rast im ide teško jer u njihovu kraju nema dovoljan broj stručnjaka. Posebno se ističu otoci i klijenti u turizmu koji zadnjih godina puno ulažu u tehnologiju. Teško je pronaći inženjere računalstva na otoku. Selidba tvrtke često nije rješenje.

Mali razvojni centri

Ideja je u Varaždinu ustrojiti timove koji će biti zapravo mali razvojni centri za podršku matičnim tvrtkama. Ova metoda funkcionira ako postoje kvalitetne obrazovne institucije u našem okruženju i ako netko kvalitetno moderira ovaj proces. Ako je prepušten stihiji, sigurno neće biti održiv. Može se primijeniti i na veće tvrtke što je zapravo misija tehnoparka – koncentrirati razvoj novih proizvoda i usluga u ovoj sredini.

Jedna od također ozbiljnijih mjera jest privlačenje stranih investitora u tehnološkom području. Cilj je imati globalne tvrtke u tehnoparku kao što su Microsoft, Borland, Google i drugi, ali s razvojnim kapacitetima. Ukoliko one imaju predstavništva koja provode samo marketinške kampanje za svoje proizvode, onda za lokalnu zajednicu nema puno koristi. Već šestu godinu tehnopark je član IASP-a /International Association of Science Parks/. IASP je globalna i najveća mreža znanstvenih, tehnoloških i specifičnih obrazovnih institucija. Tehnopark je jedini punopravni član iz RH. Razlog priključivanja jest priprema za veliki projekt i internacionalizacija poslovanja. Članice IASP-a su najveće globalne tehnološke tvrtke i tehnoparkovi. U takvom društvu se namjerava provesti ozbiljna kampanja za privlačenje razvojnih kapaciteta. Nadamo se i uspjehu.

 

Izvor:
Foto:

Kolumne

Kolumna Denisa Peričića: Nemam se razloga šekspiriti, ali…

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

mr. sc. Denis Peričić, književnik

Zapanjuje odjek koji su izazvale ne samo nagrađene nego i svih 19 riječi u širem izboru natječaja za najbolju novu hrvatsku riječ časopisa „Jezik“. Priznajem, neke od njih doista su čudne, ali nije na meni da komentiram procjene povjerenstva, tim više što sam na tom natječaju sudjelovao više puta, jednom i s lijepim uspjehom.

Čini se da je problem u percepciji. Ljudi su, iz nejasnih razloga, valjda pomislili da će te riječi biti propisane kao obvezne. Pa tako s jednog portala vrišti naslov: „Hoćemo li govoriti velepošast, hihobran i društvostaj uskoro?“

Ma nećemo! Iz dva razloga: prvo, jer mudra HINA ne zna vijest prenijeti kako treba (naime, nije „hihobran“, nego „kihobran“), a drugo, te riječi nemaju nikakav normativni, tj. obvezujući karakter.

Osobno, najviše mi se sviđa riječ „šekspiriti se“. Šteta je što mediji nisu prenijeli cjelovito autorsko obrazloženje, a koje glasi: „na razmetljiv se i neopravdan način praviti/prikazivati velikim piscem (pjesnikom, dramatičarom, i sl.), tj. kad se netko (a dakako neutemeljeno) busa kao da je ravan čak i Williamu Shakespeareu; glagol ‘šekspiriti se’ izveli smo stoga i aluzivnom nadogradnjom glagola ‘šepiriti se’.“


Šteta je i što su objavljena samo imena autora nagrađenih a ne i ostalih riječi u širem izboru. Ima tu i nešto u vezi (nematerijalnih) autorskih prava, a što se ne bi smjelo ignorirati. Naime, ako su se oko tog „šekspirenja“ Boris Beck i Hrvoje Hitrec upustili čak i u oštru polemiku, zašto ne bismo saznali tko se „drznuo“ smisliti nešto tako „sporno“?

Nemam se razloga šekspiriti, ali ni ičega sramiti, pa koristim, kad već mogu, ovu priliku kako bih objavio (a što je lako provjerljivo kod organizatora) da smo riječ „šekspiriti se“ skovali i na natječaj je predložili – moja supruga i ja.

I pritom smo se odlično zabavili!

Nastavite čitati

Kolumne

KOLUMNA Brexit i Kujundžić: viša matematika

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

Čita čovjek svašta, pa sam u ponoći svijeta pročitao i zabrinjavajući podatak da će Brexit svaku britansku obitelj stajati 1000 funti godišnje.

To je 8321 kuna godišnje po obitelji. Ne znam koliko članova ima prosječna britanska obitelj; recimo – četiri. To je 2080 kuna po Britancu. Godišnje. Mjesečno je to 173 kune po čovjeku. Tjedno 43 kune. I to u zemlji gdje je prosječna plaća otprilike tri puta veća nego u Hrvatskoj. Strašno! Ali neka im, sada će i ti perfidni Britanci iskusiti cijenu slobode!
Da bi platio cijenu slobode, krvavo izvojevane na ratištima Bruxellesa i Strasbourga i nekakvih referenduma, svaki će se Britanac tjedno morati odreći… pa, otprilike, jedne ili dviju kutija cigareta.Da, cigarete su tamo jako skupe.

Ali, molim lijepo, kaj bi mi Hrvati bili lošiji?! Ni govora: sada će i u Hrvatskoj cigarete biti podjednako skupe! Mi imamo tri puta nižu prosječnu plaću i naravno da ćemo to podnijeti! Zora puca, bit će dana! K’o što bi rek’o maršal: „Mi nećemo da budemo zaostala zemlja koju svaki đavo ‘oće da porobi!“
Jer, kaže ministar Kujundžić o poskupljenju cigareta i alkohola: „Najmanje 100 posto, to je jedina učinkovita mjera. Stopostotno povećanje cijena cigareta i alkoholnih pića smanjuje za 60 posto ulazak djece u svijet pušenja i alkohola.“

Pa zašto onda odmah ne poskupe za 200 posto? Tako će se ulazak djece u svijet pušenja i alkohola, ako ja znam računati, smanjiti za 120 posto. Iako bi i smanjenje od 100 posto bilo sasvim dovoljno. To ću svakako podržati. I ja ću se u tom slučaju ne samo odreći pušenja nego se i aktivno uključiti u antipušačku kampanju. I nek’ me za to plate iz onih 20 posto zarade koja će im preostati nakon što se ulazak djece u svijet pušenja i alkohola smanji za punih 100 posto.
Ili da me barem prime na Hitnu kad je hitno… dragi ministre.

Nastavite čitati

Promo

Varaždinsko online izdanje