Povežite se s nama

U fokusu

Crkavica za trgovce u Varaždinu: Rade “svetkom i petkom” za 3200 kuna u prosjeku, prekovremeni sati se “skrivaju”

Objavljeno:

- dana

Jedno je vjenčanje izazvalo socijalni bunt Varaždinaca na društvenim mrežama.

Zavjete su izmijenili potomci dviju moćnih obitelji hrvatskog sjevera – unuk Dragutina Drka i unuka Rudolfa Kišićeka. Svadbeno je slavlje u strogoj tajnosti za javnost održano u dvorcu obitelji Drk. Iako dvoje mladih nema baš nikakve veze s obiteljskim biznisom, ovo je vjenčanje desetljeća, kako su mu tepali nacionalni mediji do kojih je vijest dospjela prije nego na lokalne portale, bilo okidač za lavinu komentara na Facebooku.

U socijalnoj ogorčenosti bez konkretnog fokusa, rasprava se uskoro isprofilirala isprva kao bunt trgovaca Kitroa, trgovačkog poduzeća Rudolfa Kišićeka, a potom i trgovaca u dućanima prehrane uopće. Loši uvjeti rada u trgovini, minimalne plaće za puno rada, neplaćeni prekovremeni, rad „svetkom i petkom“, ono je na što trgovci upozoravaju godinama, međutim, bez rezultata. – Nećete raditi? Ima tko hoće – odgovor je koji su mnogi čuli, ne jedanput.

Na rubu zakona

Ipak, jedna se priča istaknula. Tvrdnja o 2300 kuna plaće u Kitrou i kartica za kupovinu u istom lancu dućana, u vrijednosti do zakonom zajamčenog minimalca od 2700 kuna neto, zvučala je alarmantno.

– Dobijemo 2300 kuna u gotovini i karticu na kojoj je 500 kuna za kupovinu u Kitrou, jasno, po maloprodajnim cijenama. Umjesto da sa zarađenim novcem kupujemo gdje želimo, mi smo silom prilika i dobre mušterije Kitroa – mogli smo čuti.

Uskoro je uslijedio demanti. Članica Uprave Bernarda Kramar u društvu je pravnice tvrtke pokazala novinarima Regionalnog rekapitulaciju plaća i energično demantirala tvrdnje prodavača.

Plaće su najveće u Plodinama, 4000 kuna plus naknada za prijevoz, dok je u ostalim trgovinama prosjek od 3000 do 3400 kuna

– To su neutemeljene priče, koje moguće šire oni koji su tu u prolazu. Zaista nitko nema takvu plaću. Istina je da često tražimo radnike, ali ne zato jer smo loš poslodavac pa trgovci odlaze, nego su tu bolovanja, mirovine… Istina je da smo prije nekoliko godina imali manje plaće, ali u tom smo ih periodu dizali nekoliko puta, a zadnji put u ovoj godini. Prodavač educiran kod nas ima ukupno oko 3800 kuna prosjek plaće, u što je uključena naknada za prijevoz. Trgovci kod nas zarađuju 3600 kuna plus prijevoz. Imamo shopping kartice, koje se radnicima nude kao mogućnost za kupovinu robe do određenog limita, a oni su sami pokazali interes za to. Takva je kupovina 5 % jeftinija – kaže Bernarda Kramar.

Istom su nam prigodom obećani i dokumenti koji potkrepljuju ove tvrdnje, ali kasnije smo zamoljeni da shvatimo tajnost takve dokumentacije.

Jednaku su nam visinu plaće uskoro potvrdili i radnici, ali takva je plaća, kažu, od – ljetos. Točnije, od trenutka kad je vlasnik shvatio da uskoro neće imati tko prodavati, jer Irska i konkurenti s bržom prilagodbom novim uvjetima na tržištu rada bili su primamljiva opcija. Pričom o 2300 kuna plaće do prije šest mjeseci namjera radnika je, kažu, bila upozoriti na podcjenjivanje trgovaca, a koje nitko ne shvaća ozbiljno dok se ne dovede u pitanje (ne)zakonitost. – Plaćati radnika djelomice karticom za naturu, a koju može potrošiti isključivo kod poslodavca, nezakonito je – saznajemo.

Biti trgovac u ovo je doba godine najteže – na prvoj su liniji blagdanske euforije

Iako je plaća danas nešto veća i kartica je samo alternativa,a ne i obveza, tvrdokorni poslodavac u poplavi poslova, a manjka radne snage, nije imao previše izbora.

Međutim, povećanje plaća, nakon kojeg one uglavnom ne prelaze 3500 kuna, iako Bernarda Kramar tvrdi drukčije, jedva je nešto malo više od novoutvrđenog minimalca, a
što je teško smatrati socijalnim herojstvom.

Zavjet šutnje

– Plaće su povećane tek toliko da se trgovine međusobno izjednače i ne konkuriraju jedne drugima. Oni su konkurenti sve dok im s druge strane ne stoje radnici. Tada zbiju redove. Jer, kako objasniti da u trenutku kad su im poslovne bilance prilično različite, svi plaćaju gotovo pa isto? Stotinjak kuna više-manje. Stječe se dojam da su se veliki opet, prešutno ili konkretno, dogovorili na štetu malih – opisuje situaciju u trgovačkom sektoru jedan trgovac.
Kako bismo usporedili plaće u trgovinama prehranom, upite smo poslali na adrese svih velikih trgovina s poslovnicama u Varaždinu.

Zakon o radu se u trgovinama učestalo krši, što je čest zaključak inspekcijskih nalaza

I pritom izgubili poprilično vremena dok nismo ustanovili popis mail adresa za slanje upita. Trgovački lanci, naime, gotovo redom na svojim stranicama nemaju naznačenu mail adresu ili direktan kontakt Uprave. Dojam je da su se čelni ljudi odlučili zaštititi svoj komfor od ikakvih upita.

Nas je zanimala visina prosječne plaće trgovca, hoće li trgovci dobiti 13. plaću, s kojim darovima tijekom godine mogu računati (Božić, sveti Nikola, regres, božićnica, uskrsnica…), plaćaju li se posebno subota, nedjelja i praznik, kako se rješava pitanje neprodane robe (primjerice, u nekim dućanima trgovci sami moraju otkupiti naručenu, a neprodanu robu).
Odgovore uglavnom nismo dobili.

Iznimka je tek Kaufland, iz kojeg, istina, nismo saznali konkretan iznos plaće, ali odgovor je stigao u traženom roku, s dodatnim pojašnjenjima o isplatama bonusa, plaćanju prekovremenih sati i načinom distribucije viškova robe pred istekom roka trajanja.

– …Za sve naše zaposlenike uveli smo petodnevni radni tjedan jer im želimo omogućiti ravnotežu između poslovnog i privatnog života, a za rad nedjeljom i praznikom isplaćujemo dodatak na plaću. Svojim zaposlenicima osiguravamo naknadu za troškove prijevoza, božićnicu u iznosu 1500 kn, božićni poklon paket u prosincu, poklon za svako dijete prijavljeno na poreznoj kartici, zdravi poklon paket više puta godišnje i poklon poslodavca za rođendan… – dio je odgovora iz Kauflanda.

Odgovor je poslao i Lidl.

– Dugi niz godina pratimo trendove povećanja ukupnih davanja za zaposlenike, a ove ćemo godine tako povisiti i iznos božićnice. Rad nedjeljom i praznikom se dodatno plaća – odgovorili su.

Pitanje kolika je plaća suptilno je u oba slučaja preskočeno. Međutim, propitkivanjem radnika lako je saznati da su plaće najveće u Plodinama, 4000 kuna plus naknada za prijevoz, dok je prosječna plaća u ostalim trgovinama od 3000 do 3400 kuna, a naknada za prijevoz je standard. Plodine imaju najveću plaću, ali riječki poslodavac najmanje brine o praznicima i radnom vremenu, pa Plodine svakog dana, primjerice, rade do 22 sata. Ostali s naše liste (Konzum, Interšpar, Kitro, Lidl i Kaufland) imaju kraće radno vrijeme i uglavnom trgovcima daju slobodan Božić i Novu godinu, a dan pred blagdan rade skraćeno. Tek je Kaufland sklon češće svojim radnicima dati slobodan dan za praznik. Baš je njemački poslodavac započeo s praksom češćeg zatvaranja trgovina praznicima, a što su zbog velikog odjeka koji je polučio potez Nijemaca nevoljko slijedili drugi poslodavci.

Skriveni prekovremeni

Biti trgovac najteže je u ovo doba godine. Dok za većinu Hrvata predblagdansko vrijeme znači advent, kićenje doma, osmišljavanje blagdanskog jelovnika i pripreme za novogodišnje slavlje, trgovci su u zapećku adventa i na prvoj liniji blagdanske euforije. Činjenica da će Hrvati s 13,5 milijardi potrošenih kuna tijekom prosinca ostvariti rekordnu potrošnju, radnicima u trgovini diže kosu na glavi. Manična potrošnja za ljude s one strane pulta znači krvav rad, s puno prekovremenih sati i jednakom plaćom kao i u poslovično trgovački mrtvom siječnju.

Prema podacima Državnog zavoda za statistiku, prosječna plaća zaposlenih u trgovini iznosi 4500 kuna neto. Međutim, u taj su izračun uračunate i menadžerske plaće, bez kojih je prosječna plaća prodavača zapravo 3500 kuna neto! Radi se o primanjima koja su debelo ispod prosjeka, dok, s druge strane, prihodi trgovaca iz godine u godinu bilježe rekordan rast.

Najgore prolaze trgovci u trgovinama prehranom. Redovi na blagajnama i za uslužnim pultom su kao u vrijeme velikih nestašica,. Službeno radno vrijeme je osam sati i znatno se produžuje punjenjem opustošenih polica i obračunom blagajne. To je doba, saznajemo, vrijeme „skrivenih prekovremenih“. I dok su u tržišno i socijalno orijentiranim zemljama blagdanski dani prilika da studenti zarade džeparac, a radnici (koji to žele) da ih provedu s obiteljima, trgovački lanci u Hrvatskoj nisu oglasili potrebu za dodatnom radnom snagom. Na HZZ-u nema pojačane potražnje za trgovcima, osim već poslovične u zadnjoj godini dana.
Trgovci bi prema Zakonu o radu morali imati jedan slobodan radni dan u tjednu i 12 sati slobodno između dvije smjene. Mjesečno se smije odraditi 160 prekovremenih sati.

– Teško ćete pronaći makar jednog trgovca u prehrani čija prava tijekom ovog mjeseca neće biti prekršena – govori visokopozicionirana osoba iz sektora. Plaće u trgovinama na razini su onih u industrijskom sektoru, ali trgovci su često u riziku da izgube dio plaće na pokrivanje manjka po inventuri ili, što je praksa u manjim trgovinama, trgovci sami naručuju potrebne količine, a potom su dužni pokriti trošak naručenoga. Robu koja se ne proda dijelom je moguće vratiti, a ostalo plaća trgovac iz vlastitog džepa.

– Trgovac je često dužan pokriti manjkove po inventuri, neovisno o odgovornosti, što nije zakonito i trgovac može utužiti poslodavca. Još je puno zakonski dvojbenih postupaka poslodavaca u trgovini, ali djelomice im je takvo postupanje omogućeno manjkavim zakonima. Primjerice, Zakon definira uvećanu plaću za rad nedjeljom i praznikom, ali ne piše uvećanu od kojeg dijela plaće, od osnovne satnice ili čega? Teoretski to izgleda tako da trgovac dobije 50 lipa veću plaću po satu, čime je poslodavac ispunio svoju zakonsku obvezu, a trgovac je namagarčen. Zakon o radu se u trgovinama učestalo krši, što je česti zaključak inspekcijskih nalaza. Inspekciji tad preostane podnošenje optužnog prijedloga, na osnovu kojeg se pokreće prekršajni postupak. I tu je Inspekciji kraj. Najčešći prekršaj je prekovremeni rad. Kako poboljšati sistem? Tako da, kao što se to radi u razvijenim zemljama, ono što inspektor sasluša u svojstvu svjedoka ulazi u zapisnik, koji bi u sudskom postupku trebao biti vjerodostojna isprava neupitnog sadržaja – rekao nam je zagrebački inspektor koji želi ostati anoniman jer ne smije davati izjave novinarima. Ista je praksa u cijeloj državi, pa i u Varaždinskoj županiji.

– Za inspektore je to borba s vjetrenjačama.

Još donedavno je biti trgovac sa završenom Trgovačkom školom bilo časno zanimanje srednjeg sloja. Modernim trgovcima ne treba škola, zanimanje je od časnog devalviralo na „daj što daš dok se ne nađe nešto bolje“.

Velike promjene u maloj općini

Jedna mala općina u Varaždinskoj županiji pokazala se kao lider promjena u odnosu prema radnicima u trgovini.

Općina Martijanec uspjela je dogovoriti sa sedam trgovina na općinskom području neradnu nedjelju i blagdane.

Načelnik Martijanca, Dražen Levak, u petak će s čelnim ljudima sedam trgovina potpisati Sporazum o neradu radnika i zatvaranju prodavaonica mješovite robe na području Općine Martijanec nedjeljom, državnim blagdanom i neradnim danom.
U tekstu Sporazuma se navodi da se on potpisuje u cilju zaštite obitelji i prava radnika, sklapa se na neodređeno vrijeme, a s primjenom počinje s prvim danom nove godine, 1. siječnja 2019. godine.

Načelnik Martijanca je zadovoljan postignutim.
– Trgovci su zadnjih desetljeća u robovlasničkom odnosu, što smo vjerovali da se treba i može promijeniti, a ovim Sporazumom to i dokazujemo – govori načelnik.
Martijanec je tako zasad jedina općina u Varaždinskoj županiji i među rijetkima u Hrvatskoj, u kojima će trgovine nedjeljom i praznikom biti zatvorene.

Ako bez svježeg kruha u nedjelju mogu Nijemci, Austrijanci, Švicarci, Talijani…valjda mogu i Hrvati. Ovo je staro pitanje koje ovih dana opet nailazi na plodno tlo sve više europskih zemalja, a u u malom je Martijancu na njega već i odgovoreno.

U fokusu

Bosilj o smeću i Batiniću: Ne potpirujte niske strasti

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

Gradonačelnik Varaždina Neven Bosilj također je reagirao na vijest da je Ivkom kažnjen jer ne želi primiti na svom odlgalištu smeće iz Varaždina.

Ivkom kažnjen zbog varaždinskog smeća, no Batinić odbija podići rampu u Jerovcu!

Podsjetimo, Bosilj je Batinića već ranije zbog ovog problema nazivao lokalnim šerifom.

– Javnosti je poznato kako je namjerno stvoren problem odlaganja otpada od strane bivšeg gradonačelnika problem koji smo zatekli i koji je eskalirao odmah po preuzimanju upravljanja Gradom. Uvidom u zakonsku regulativu i nakon konzultacija s pravnicima bilo je očito da Jerovec mora preuzeti otpad. Nažalost, gradonačelnik Batinić se, sakupljajući političke poene, oglušio na sve naše pokušaje da se dogovorom riješi odlaganje 700 t otpada koji od grada Varaždina i 14 drugih jedinica lokalne samouprave prikuplja Čistoća. Izražavam žaljenje što je došlo do penalizacije Ivkoma i njihovog direktora, ali odgovornost za to snosi isključivo gradonačelnika Batinić koji je javno pozivao na nepoštovanje zakona i drugih pozitivnih propisa kojima je ovo područje regulirano. Nema govora ni o kakvim političkim i inim pritiscima. Zakoni i propisi se moraju poštivati, tako i u ovom slučaju. Drago mi je da pravna država funkcionira, a samovolja i politikanstvo nikako ne smiju biti opcija jer će u konačnici upravo građani koje se iskorištava i kojima se manipulira platiti izrečene kazne. Ne stoje niti optužbe da građani trpe štetu zbog pada cijene zemljišta, jer se kao i u svim drugim jedinicama lokalne samouprave plaća ekološka renta te gradonačelnik ima sredstava da obešteti građane.
Pozivam sve da poštuju odluke nadležnih državnih tijela, odnosno inspekcija te očekujem da će ubrzo, bez ikakvih tenzija krenuti i prvi kamioni prema Jerovcu. Kako bi gradonačelnik Batinić reagirao da mi, kada bude gotova, zatvorimo kompostanu u koju se u okviru aglomeracije bude primao mulj iz pročistača u široj regiji? Ili što učiniti kad će za par godina biti zatvoren Jerovec? Sav otpad iz 4 županije SZ Hrvatske tada će ići u Piškornicu, a otpad će se pretovarivati u Poljani. Zar bi onda Varaždin, po toj logici, trebao zatvoriti pretovarnu stanicu za otpad s ivanečkog područja? Kako bi to objasnio građanima? – zaključio je gradonačelnik Bosilj i pozvao političare da postanu odgovorni, poštuju zakone i prestanu sakupljati jeftine političke poene potpirujući niske strasti.

Nastavite čitati

U fokusu

Župan Stričak: “Žalosti me da je Ivkom kažnjen zbog varaždinskog smeća“

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

Varaždinski župan Anđelko Stričak osvrnuo se kratkom izjavom na problematiku zbrinjavanja miješanog komunalnog otpada u Varaždinu te još 14 gradova i općina. Podsjećamo, ivanečka komunalna tvrtka Ivkom d.d. ne želi ga deponirati na odlagalištu u Jerovcu.

>> Ivkom kažnjen zbog varaždinskog smeća, no Batinić odbija podići rampu u Jerovcu!

Stričak ističe da ga žalosti ovakav scenarij s kažnjavanjem bilo koje komunalne tvrtke s područja Varaždinske županije.

– S obzirom na to da smo, nažalost, godinama svjedoci prijava, sudskih sporova, ali ne i rješavanja slučaja „varaždinskog smeća“, smatrao sam da smo svi nešto naučili iz tog iskustva te da smo kao političari dovoljno zreli da sjednemo za stol i zajednički nađemo najbolje rješenje. Osobno sam uvijek i svugdje za dijalog i suradnju, a ne za prijave i prijetnje koje nam sigurno neće omogućiti da nađemo sustavno i cjelovito rješenje kakvo jedino i trebamo. Varaždinska županija nema nadležnost nad inspekcijom zaštite okoliša, dok je prema zakonskim odredbama, gospodarenje komunalnim otpadom u nadležnosti jedinica lokalne samouprave, odnosno gradova i općina – podsjeća Anđelko Stričak.

I dodaje:

– Podržat ću sva nastojanja, svaki sastanak i razgovor koji može doprinijeti rješavanju problematike preuzimanja miješanog komunalnog otpada s područja grada Varaždina i 14 okolnih gradova i općina na najprihvatljiviji mogući način – zaključio je varaždinski župan.

Nastavite čitati

Promo

Varaždinsko online izdanje

Međimursko online izdanje

Error, no Ad ID set! Check your syntax!