Zajednica sportova Međimurske županije prije manje od mjesec dana Davidu Kanižaju, 20-godišnjaku iz Sv. Marije dodijelila je nagradu fair-play. Peta je to nagrada koju je Kanižaj primio u manje od šest mjeseci.

– Naravno, da nagrada godi i lijepo je primiti nagradu. Zahvaljujem se svima, no meni je najveća nagrada što je čovjek živ – priča nam skromno David Kanižaj koji nagrade prima zbog jedne iznimne stvari.

Prošle godine, točnije 8. rujna u Domašincu igrala se veteranska utakmica između domaćeg Dinama i Mladosti iz Preloga. Jedan od igrača Mladosti srušio se, a David mu je svojom pribranom i brzom reakcijom spasio život.

Toga dana netko je jednostavno htio da se David nađe tamo.

Prst sudbine

– Pomalo je jezivo koliko se stvari poklopilo na taj dan. Za početak utakmica se trebala odigrati u Prelogu, no domaćinstvo je zamijenjeno. Igrali su veterani mojeg sadašnjeg i bivšeg kluba. Dogodilo se to na Svjetski dan prve pomoći i taj isti dan na glavnom čakovečkom trgu imao sam edukacije građana. Iskreno nitko osim školaraca nije baš bio previše zainteresiran da mu pokažemo kako se radi reanimacija. Baš sam se naživcirao taj dan. Također, taj dan prekršio sam svoju trening rutinu i nisam odmah išao lopte pumpati, već sam ostao vani pratiti utakmicu – ističe David koji je u tim trenucima ostao koliko-toliko pribran.

– Na to čovjek ne može biti pripremljen. Sjedio sam te prijateljima i bratu poslao poruke tko igra za veterane. Otišao sam u svlačionicu, vratio se i čovjek je ležao na podu, a ljudi se počeli skupljati. Počeli su vikati: “Zovi hitnu”, no pomislio sam vjerojatno je neka ozljeda, no onda se još jednom čuo uzvik: “Zovite hitnu, plavi je”. Nisam se ukipio jer nakon srednje medicinske škole i tri godine volontiranja u Crvenom križu, proradi vam klik. Otrčao sam preko cijelog terena i jedina žrtva je bila natikača koja je pukla – prisjeća se David.

Na terenu je u jako lošem stanju ležao čovjek koji je Davidu godinu dana bio trener u juniorima Mladosti Prelog.

– Već su ga svi okružili. Stavili su ga na bok i s prstima izvadili jezik. No, to je pogrešno. Nije imao puls, nije disao, praktički mrtav čovjek. Počeo sam reanimirati i bio na vezi s dispečerom hitne pomoći. Smiren sam bio samo izvana, naročito jer poznajem tu osobu. Nekih 13 minuta sam reanimirao i imao grč u ruci. Zamijenio me suigrač Luka Bacinger, koji je po struci fizoteraput, a pripravan je bio i Fabio Gudlin, klupski fizioterapuet. Trojica dječaka od 20 godina su to uspjela. Osjećate da ne možete više, no u glavi imate da održavate čovjeka na životu, dok pokraj vas ljudi od 40, 50 godina plaču kao mala djeca – ispričao je detaljno Kanižaj.

Filmske scene

Stigla je hitna pomoć i njegov bivši trener prevezen je u Županijsku bolnicu Čakovec.

– Puls mu je bio 256, kasnije u operacijskoj sali 270 u minuti. Začepila se aorta i stopa preživljavanja u takvim slučajevima je zbilja minimalna. Kasnije su mi rekli da čovjek živ i da je stabilno nakon operacije i to je bila velika sreća za mene – ističe David koji je imao posljedice nakon događaja.

– Sve je dobro kad reanimacija dobro prođe i čovjek preživi iako sam imao posljedice. Nisam mogao spavati, imao sam noćne more. Ostane to uz čovjeka. Srećom sve je dobro završilo, no kod reanimacije čovjek mora biti svjestan da ona nekad neće uspjeti. S time se valja nositi – rekao je Kanižaj.

Sa svojim bivšim trenerom kojem je spasio život, čuo se kad je ovaj koliko-toliko došao k sebi.

– A što će mi reći nego hvala. Čujemo se redovito. Najnormalnije živi, nema posljedica – dodao je 20-godišnjak koji je završio Srednju medicinsku školu u Čakovcu, a tri godine je volonter u Crvenom križu Čakovec.

– Ne oduzima mi mnogo vremena volontiranje u Crvenom križu. Započeo sam u 3. razredu srednje škole. Pa smo onda bili dežurni na nekim utrkama, cross utrkama i Forestlandu. Sada jednom tjedno Alenka Novak i ja imamo edukacije po vrtićima, školama i čakovečkim tvrtkama. Najviše me raduje što djeca kod kuće pričaju što im tamo neki striček pričao. To mi je najveće zadovoljstvo – ističe mladić iz Svete Marije koji ja nakon pet godina Medicinske škole u Čakovcu upisao Učiteljski fakultet u Čakovcu smjer odgajatelj.

– Još u Srednjoj školi imao sam pokazna predavanja vrtićkim grupama. Dobro smo kliknuli djeca i ja, to je moj poziv i tu se vidim – dodaje 20-godišnjak koji aktivan u nogometu.

Nogomet u srcu

Otac je bio nogometaš, a aktivna su mu i dvojica braće. David je svoj nogometni put započeo u Mladosti iz Sv. Marije, potom je četiri godine bio u Mladosti iz Preloga, kratko na posudbi u Galebu iz Oporovca, a prošlu sezonu branio je u juniorima Varteksa i upisao je nekoliko nastupa za seniorsku momčad u 3. NL Sjever.

– Imao sam tu sreću da me u juniorima Varteksa trenira Rade Herceg. On je najbolji trener kojeg sam imao. Mnogo toga sam naučio od njega, pa sam i sam postao trener – dodao je David, drugi golman Dinama iz Domašinca te trener U-13 ekipe Dinama.

– Super su klinci, slušaju. Cilj mi je sada završiti C trenersku licencu – dodaje Kanižaj koji nema mnogo slobodno vremena.

– Moji kod kuće mi kažu da dulje izdržim pod vodom nego kod kuće. Takav sam – ističe David koji nastoji progurati hvale vrijednu inicijativu.

Inicijativa

– Ono što se dogodilo mojem bivšem treneru u rujnu na veteranskoj utakmici, može se desiti svakome. Zato držim da svaka seniorska momčad mora imati fizioterapeuta koji je prošao edukciju u Crvenom križu. To bi svakog fizioterapeuta koštalo 45 minuta vremena. Pokazali bi mu kako postupati u hitnim stanjima i kad bi on to usvojio dobio bih pečat da može biti na klupi. Osim u seniorskima i u ostalim kategorijama mora biti barem jedna educirana osoba na klupi, jer nikad ne znate što se može dogoditi. Tu inicijativu, vjerujem da će usvojiti Međimurski nogometni savez, a bilo bi sjajno kad bi se to prenijelo u Varaždinski te Koprivničko – križevački nogometni savez. To je vrlo važno – zaključio je Kanižaj.