Brojni ogorčeni vjerovnici propalog Stanoinga ovih dana poslali su otvoreno pismo na adrese brojnih medija, Državnom odvjetništvu RH, Uskoku, Ministarstvu pravosuđa RH, Ministarstvu unutarnjih poslova RH, Županijskom državnom odvjetništvu Varaždin, Općinskom državnom odvjetništvo Varaždin, Ustavnom sudu RH, Vrhovnom sudu RH, Višem upravnom sudu RH, Višem trgovačkom sudu RH, Županijskom sudu Varaždin, Općinskom sudu u Varaždinu, Predsjedniku RH, Hrvatskom saboru, Vladi, Ministarstvu branitelja, Varaždinskoj županiji, Gradu Varaždinu, političkim strankama…

Gdje su pare, gdje su stanovi?

U njemu ističu da svima žele skrenuti pažnju na sporost rješavanja problema vjerovnika u vezi s kupnjom stanova od dužnika Stanoing d.o.o. Varaždin.

– Nadamo se kako će uz vašu pomoć konačno doći kraj našoj muci i da će pravda pobijediti u našu korist kao vjerovnika koji smo očito prevareni i pokradeni – piše u uvodu otvorenog pisma kojeg u nastavku donosimo u cijelosti:

“Mi smo samo jedan manji dio onih koje je prvi predsjednik Republike Hrvatske nazvao “stoka sitnog zuba”. Sve više smo uvjereni da je imao pravo jer trpimo svu nepravdu koju mogu proizvesti pojedinci bez ikakvih posljedica. Čitav život smo pošteno radili, nikad nismo uzimali nikome ni kune. Radili smo i još uvijek radimo pošteno svoj posao. Neki smo u zasluženoj mirovini. Sve poreze redovito plaćamo. Štedjeli smo. Volimo svoje obitelji pa smo svu energiju i novčane mogućnosti ulagali u njihov bolji život. Odlučili smo kupiti stanove od poduzeća “Stanoing” d.o.o. u Varaždinu. Ugovore smo većinom potpisali 2011. godine s tadašnjim direktorom Eduardom Brumenom. Uvjeravao nas je, kao i njegov nasljednik Denis Pavlic, kako će se sve riješiti na zadovoljstvo svih vjerovnika. Sada vidimo kako su nas perfidno lagali čitavo ovo vrijeme. Ugovori su ovjereni i kod javnog bilježnika. Čak smo morali platiti i porez državi za novu nekretninu koju još uvijek nismo dobili. Kada su stanovi trebali biti gotovi, odnosno predani u vlasništvo kupaca ubrzo nakon toga je došlo do kraha – stečaj ili predstečaj. Odluka je bila ovo drugo. Preko 70 posto vjerovnika izjasnilo se da podržava predstečajnu nagodbu do koje još uvijek nije došlo. Ali tu nije bio kraj prijevarama. Kada je bilo predviđeno potpisivanje novih ugovora po planu prihvaćene nagodbe o vraćanju sredstava ili predaji stanova na korištenje opet su počele “igre bez granica” koje još uvijek i nakon više od dvanaest godina traju. Krivci su i nadalje na slobodi i bezbrižno kao bogataši koriste naša sredstva koja su nam besramno uzeli.

”Igre bez granica”

Pitamo se jesu li naši varaždinski i držani istražitelji sposobni? Sigurno jesu. Jesu li sposobni odvjetnici i suci? Jesu. Jesu li naši političari sposobni na lokalnom, državnom i europskom nivou? Sigurno jesu. Ako je sve to istina, a jeste, kako onda još uvijek nisu utvrdili gdje je novac koji smo uplatili za stanove? Ili jesu ali o tome šute. Zašto? Kako to da sud bez znanja većine vjerovnika na dražbama putem Fine prodaju nekretnine Stanoinga prije konačnog dogovora i potpisa nagodbe? A upravo te nekretnine su baza za nagodbu prema prihvaćenom planu od prije više godina. Zar sudovi u Varaždinu rade po različitom ili istom zakonu predstečajne nagodbe? Ima još mnogo pitanja koja bi ovdje trebalo postaviti. Prevareni smo od strane Stanoinga, prevareni smo od pravosuđa, prevareni smo od političara. Zanimljivo je da za zadnje ročište (22. veljače 2023.) većina od velikog broja vjerovnika nije ni znala jer je poziv objavljen samo na oglasnoj ploči Suda. Veliki broj njih nema mogućnosti svakodnevno pratiti obavijesti Suda na oglasnoj ploči. Valjda ih je trebalo na neki primjereniji način pozvati. Kakve to zakone donose dobro plaćeni poslušnici u Hrvatskom saboru? Oni su samo dizači ruku bez obzira ako i drugačije misle. I oni dobro žive na račun poštenih građana.

Korupcijska hobotnica

Koji bi bio jednostavan odgovor na ova i mnoga druga pitanja? Jednom riječju sve je to vjerojatno velika korupcijska hobotnica čiji krakovi dosežu i do samog vrha vladajućih o čemu svjedočimo gotovo svakog dana. Mnogi načelnici, gradonačelnici, župani, direktori državnih firmi i mnogi drugi uhljebi bajno žive na naš račun. Čini nam se da naše pravosuđe zapravo ništa stvarno ne poduzima kako bi se vratilo dostojanstvo i uložena sredstva vjerovnicima. Valjda se čeka zastara. Glumili su “velika hapšenja” i oduzimanja imovine a zapravo su nam zamazivali oči. Dotle se obitelji okrivljenika šepure po gradu s najluksuznijim automobilima, odlazi se na skijanja, ljetovanja, renta s mnoštvom otetih stanova, apartmanima i poslovnih prostora, grade se novi objekti, kupuju nekretnine itd. Uživaju u blagodatima života od milijuna i milijuna sredstava koje smo uplatili za stanove. I nikom ništa. Dokle će naše pravosuđe to dozvoljavati? Sve više smo uvjereni da očito postoji sprega. Čudi nas i nereagiranje pravih branitelja koji su krvarili za slobodnu, poštenu i pravednu državu. Za kakvu su to državu mnogi položili i svoje živote? Sigurno ne za ovakvu državu u kojoj se jedni bogate otimajući imovinu drugima. Zar se moramo za svoja prava boriti na ulicama i trgovima? Mi pojedinačno nemamo novaca za abnormalno skupe sudske procese, a imamo pravovaljane ugovore sa “Stanoingom”. Pravosuđe stoga mora poduzeti nešto konkretno da pomogne nama malima i vrati nam oteto. Ne vjerujemo da su baš svi suci i istražitelji korumpirani kakav dojam postoji u javnosti. Banke će ionako vratiti ili su već vratile svoj novac. A pravosuđe neka konačno nekoga i kazni, neka mu oduzme otetu imovinu (novčanu i materijalnu) i vrati pravim vlasnicima. Tek tada ćemo moći reći da živimo u pravnoj i demokratskoj državi. Dokažite to na našem primjeru.

”Vratite oteto!”

U ovoj nepoštenoj raboti na račun nas individualnih vjerovnika izvrsno su se uklopili i drugi kupujući naše stanove za male novce, a prodavat će ih ili već prodaju po enormno visokim cijenama. To su pravi lešinari koji bez skrupula koriste situaciju kao i ratni profiteri i dopunjuju svoje bogatstvo na našoj nesreći. To je isto svojevrsna pljačka. U Fini kažu da prodaju nekretnina u vlasništvu “Stanoinga” vrše po odluci Suda. Kako to da sud prodaje čitavu zgradu u kojoj su i plaćeni stanovi više vjerovnika? Znači da samo neki mogu doći do svojih stanova i novčanih sredstava, a mi pojedinci to ne možemo. Pitamo se kuda je otišao taj novac jer nama nije vraćen. Božja je pravda da svi oni koji su nas opljačkali ništa neće ponijeti na drugi svijet, a nepravda što će i njihovi potomci i dalje bogato živjeti na naš račun. Nemaju ni trunku morala, empatije i ljudskosti. Nije nam jasno kako mogu živjeti pod tim teretom lopovluka, krađe i korupcije.

Pohlepni sadisti

Ponašaju se kao sadisti. Kako mogu biti toliko pohlepni i bez imalo sažaljenja spram unesrećenih ljudi? Neće živjeti petsto godina. Nemamo ništa protiv bogaćenja na pošten način, ali da to rade na nesreći drugih prosto ne možemo pojmiti. Zar naša djeca i unuci nemaju pravo na normalan i dostojanstven život? Zar samo oni i njihove obitelji koji su nas unesrećili imaju pravo na život? Neka žive od svog poštenog rada, a ne otimanjem drugima. Unatoč svemu nadamo se da još uvijek ima poštenih ljudi u pravosuđu koji će se izboriti za naša oteta prava. Vladu i zastupnike u Europskom parlamentu i u Hrvatskom saboru molimo za pomoć. Sve javne medije molimo da nas podrže. Očekujemo svoje stanove ili sredstva koja smo za njih uplatili. I to što prije, prije nego odemo na drugi svijet.”