Povežite se s nama

Kultura

Humoreska Ines Hrain: Žabac kraljević

Objavljeno:

- dana

Nekoć davno živio je jedan kralj koji je zbog svoje pravednosti bio vrlo omiljen među podanicima.

Imao je tri kćeri, nadaleko poznate po ljupkosti i ljepoti. Najmlađa je bila i najljepša, te su se mnogi prinčevi iz okolnih kraljevina natjecali za njezinu naklonost.
U blizini dvorca prostirala se velika šuma prepuna stoljetnih stabala. U sjeni najvećeg hrasta skrivao se duboki bunar. Kraljevna bi svakog dana odlazila u šetnju i sjedila kraj starog zdenca. Sa sobom bi ponijela i prekrasnu zlatnu loptu, pa se zabavljala bacajući je i hvatajući. Tako je bilo i tog jutra. Ali čim je bacila loptu u zrak, odostraga je obujme snažne muške ruke. Kraljevna protrne, a lopta padne na zemlju i otkotrlja se do korijena drveta.

– Isuse, kak si me splašil! – cikne ona pa se okrene i cmokne muškarca u seljačkoj odori u obraz.
Međutim, odmah se snuždi i obori pogled.
– Kaj je? Vidim da nekaj nije v redu.
– Ma pusti me, stari planira veliki bal za tri tjedna, hoče mi najti ženika!
Mladić se ražalosti:
– Znal sam. Znal sam da je ovo kaj mi imamo samo san i da se uskoro budemo zbudili. Tvoj stari nikad nebu pristal da se udaš za kmeta.
– Kaj ti je! Stari je zadrti do kraja. Čast, ugled i pravednost, za ništ drugo ti ne zna moj tatica. A tak je naivan i praznovjeran da su to strahi.
– Ček, ček, sad si mi dala jednu ideju. Imaš ti na tavanu kakve stare robe, kakva grofovska odela i to?
– Imam, te škrinje več niko nije otpiral valjda sto let.
– Čuj me, sutra vjutro donesi nekakvu finu robu koja bi mi pasala. Napravila buš ovak… – pa približi svoje usne njezinu uhu i iznese svoj smjeli plan do u detalje.
Sutradan, za vrijeme večere, cijela se dvorska svita skupila u blagovaonici. Sluge su trčkarale oko njih.

– Joj, kak je vruče – reče najmlađa kraljevna, pa otvori prozor koji je gledao u kraljevski vrt.
U trenutku kad su sve sluge bile zauzete donošenjem jela iz kuhinje, začuje se kuckanje po vratima.
– Ko je pak sad to? – upita kralj.
– Bum ja, tata – skoči najmlađa kći.
Pred vratima je stajala debela ljigava žaba.
– Žaba! Došla je sim! – cikne ona.
– I kaj ta žaba tu dela?
Kraljevna brizne u plač, pa kroza suze ocu ispriča pripremljenu priču.
– Ja sam se igrala z loptom v šumi i lopta mi je opala v bunar. Ta je žaba skočila pa mi je zvadila loptu. Ali sam joj morala obečati da bude jela iz mojega tanjura i spala z menom v krevetu! A ja sam, jadna, v tom trenutku sve obečala – pa poprati svoje riječi s nekoliko prikladnih jecaja. Izvana se začuje tanki žablji glasić:
– Pusti me nutra, ispuni kaj si obečala!
– Neču! Fuj, mrzim ljigave žabe!
Tad se javi stari kralj:
– Kčeri moja, odgajal sam te v pravednosti i poštenju, kaj si obečala, to sad moraš i ispuniti. Makar se radilo i o jednoj žabi!
Kraljevna, tobože mrzovoljno, ode do vrata pa uzme ljigavu žabu u ruke. Njezin je dragi čučao u grmu pod prozorom.

– Zemi me k sebi za stol! – vikne on ponovno, promijenjenim glasom.
Kraljevna donese žabu na stol, a žaba odmah uskoči u njezin tanjur s juhom. Zatim odgega do mesa, pa se velikim skokom nađe u kolaču.
– Nemrem jesti, želudec mi se okreče! – vrisne kraljevna zgađeno.
Žaba joj na to skoči u krilo, pa se ponovno začuje tanašni glasić:
– A sad me nosi k sebi v krevet spat! Obečala si!
Kraljevna molećivo pogleda oca, no njegov je strog i častan pogled bio neumoljiv.
– Draga kčeri, ono kaj našu kraljevsku obitelj razlikuje od ostatka sveta, to su stolječa pažljivog odgoja, učil sam te da prema svakome budeš časna i pravedna, a sad je prilika da to i dokažeš. Zemi žabu i nosi ju gore v sobu!
Ona primi žabu s dva prsta jer joj je zaista bilo mrsko doticati ljigavo stvorenje. Krene stubama prema svojim odajama.
– I zapamti si, dobro se z dobrim vrača! – obodri je još kralj na odlasku.
Čim je stigla u sobu, brzo skoči do prozora. Njezin je dragi stajao ispod bršljana čije su se vitice protezale sve do vrha dvorca, uza sam prozor njegove odabranice.
– Odi gore, brzo! – šapne ona dolje prema njemu.
Mladić se stane penjati uza zidine dvora, vođen slijepom ljubavlju prema svojoj dragoj. Nekoliko je puta skoro završio u mračnom bezdanu dok je ona gušila krikove straha u grlu.
Konačno, uspije se uzverati i uvuče se kroz prozor u odaju mlade kraljevne.
– Fala dragom Bogu! – baci mu se ona oko vrata. – Brže, evo ti još ove starinske cipele!
– Joj, ovo kaj imam na sebi sigurno je staro dvesto let!
– Tak treba, odlično zgledaš!

Mladić stane navlačiti mekane čizmice od jelenje kože.
– Daj ti hiti za to vreme žabu v zid.
Kraljevna zavitla žabljim tijelom, žaba odskoči od zida i zakreketa kad padne na pod.
– Daj sim – reče on pa tresne svom snagom žabom u zid.
Žaba padne mrtva na pod, ostavivši trag na zidu.
– To je to. Sad kak smo rekli. Počni kričati!
Dvorcem se prolomi krik mlade djevojke. Uskoro u odaju nahrupi kralj s polovicom dvorske svite. Zastanu preneraženo na pragu. Masni trag žabe spuštao se niza zid, a nasred sobe stajao je prekrasan mladić kovrčave vrane kose u ruhu kakvo svijet nije vidio već više od stotinu godina.

– Kaj je to sad? Ko si ti? Kaj se tu događa? – vikne kralj.
– Tata, morala sam žabu staviti v krevet i zbilja mi se smučilo, nisam to više mogla trpeti, hitila sam ju v zid. I pogle sad kaj je iz žabe nastalo!
Svi su u čudu gledali stasitog mladića. On se dostojanstveno nakloni.
– Ja sam začarani kraljevič. Prije sto let jedna se copernica zaljubila v mene. Kad sam odbil njezinu ljubav, pretvorila me v debelu žabu. U žabljem sam liku moral ostati sve dok me neka prava kraljevna ne posedne za svoj stol i ne primi v svoj krevet. Beskrajno sam zahvalan mladoj dami – klekne on ispred kraljevne. – Ako bi smel zamoliti vaše kraljevsko veličanstvo za cenjenu ruku…
Kraljevna radosno pristane.

Nekoliko trenutaka vladala je potpuna tišina, a tad prozbori kralj:
– Vidiš, kčerka, postupila si časno i sudbina te je nagradila. Proglašavam veliku svečanost v celom kraljevstvu, moja je kčer našla ženika!
Vjenčanje je trajalo tri dana i još nam je jezik mokar i brada masna. Jer, čudni su putovi Gospodnji i mnoge su staze do istinske sreće.

O autorici

Ines Hrain najčitanija je varaždinska književnica, autorica romana „Najdeblja“, „Sjajni je bal“, „Kolagen“, „Pusti otok“, „Švedska grenčica“ i „Za Rusiju s ljubavlju“. Piše duhovitim, prepoznatljivim stilom, u varaždinskom duhu. Dva romana prevedena su joj i objavljena u Sloveniji. Svi njezini naslovi nalaze se među prvih 20 na listama čitanosti. Njezin krimić „Švedska grenčica“ HRT je adaptirao u radiodramu.
Knjige joj se nalaze u digitalnom obliku i na svjetskim internetskim knjižarama (Kindle, Smashwords, Cobo…). Po zanimanju je diplomirana učiteljica; udana je i majka sina Ivana.

Kultura

Proslava 70 godina muzeja Dvor Trakošćan uz izložbu, druženje s muzealcima, light show…

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

Dvor Trakošćan s velikim zadovoljstvom poziva sve zainteresirane na službeno otvorenje izložbe „Tko tu koga ženi?” koja predstavlja središnje događanje povodom 70. obljetnice postojanja muzeja Dvor Trakošćan.

Otvorenje će se održati u dvorcu, 24. travnja, u srijedu, s početkom u 19 sati, a izložba će sve prisutne provesti kroz bogatu tematsku priču koja istražuje složene dinamike braka.

Osim službenog otvorenja izložbe, posjetitelje očekuje bogat glazbeni program, impresivan light show te prilika za druženje s muzealcima, što će upotpuniti ovo posebno događanje.

„Povezani kroz vrijeme”, kao slogan kojim Dvor Trakošćan želi obilježiti ovih 70 godina ističe važnost kontinuirane povezanosti s prošlošću, oblikovanje sadašnjosti te zajedničko stvaranje budućnosti.

Nastavite čitati

Kultura

U utorak završni koncert Međunarodnog natjecanja pijanista Memorijal Jurica Murai & Murai Grand Prix

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

Na posljednji dan međunarodnog natjecanja pijanista Memorijal Jurica Murai & Murai Grand Prix, u utorak 23. travnja, održat će se završni koncert i svečana dodjela nagrada pobjednicima natjecanja.

Koncert će se održati u Velikoj koncertnoj dvorani Glazbene škole u Varaždinu s početkom u 19 sati, a svi koji neće biti u mogućnosti prisustvovati koncertu, koncert će moći pratiti na službenoj YouTube stranici Glazbene škole u Varaždinu.

Međunarodno natjecanje pijanista Memorijal Jurica Murai & Murai Grand Prix započelo je u Glazbenoj školi 2015. godine zajedno sa međunarodnim natjecanjem puhača. Ovo bienalno natjecanje se održava u baroknoj palači Erdödy u kojoj je sjedište Škole. Škola sa svojom dugogodišnjom tradicijom djelovanja od 1828. promiče glazbeno obrazovanje te značajno obogaćuje kulturni život Varaždina. Natjecanja Škole predana su razvoju umjetničkog djelovanja mladih nadarenih glazbenika, međunarodne kulturne suradnje i razmjeni iskustava, te turističkoj promociji Varaždina, Varaždinske županije i sjeverozapadne Hrvatske.

Glazbena škola u Varaždinu osnovala je ovo natjecanje sa ciljem razvoja umjetničkog talenta učenika, mladih profesionalnih glazbenika, kako bi doprinijela promoviranju pijanističke glazbe, razvoju umjetničkog djelovanja mladih nadarenih glazbenika, međunarodne kulturne suradnje i razmjeni iskustava, te turističkoj promociji Varaždina. Iznimno velik broj kandidata svake godine samo je dodatna potvrda prestiža ovog natjecanja koje mladim i talentiranim pijanistima može poslužiti kao „odskočna daska“ u daljnjoj karijeri.

Ove godine čak 130 pijanista iz 21 zemlje sudjeluje na ovom prestižnom natjecanju dok će oni najbolji, laureati svake od kategorija, nastupiti na završnom koncertu.

Nastavite čitati

Promo

Varaždinsko online izdanje