Varaždinski skladatelj Davor Bobić dobitnik je ovogodišnjeg Porina za najbolju skladbu klasične glazbe. U ožujku je Regionalnom tjedniku otkrio više o otvaranju novog poglavlja u svome stvaralaštvu, a osvrnuo se i na dodjelu nagrade Porin.

<<Varaždinski skladatelj Davor Bobić osvojio Porina za najbolju skladbu klasične glazbe!<<

Intervju s Davorom Bobićem prenosimo u cijelosti.

Skladatelj, pedagog, organizator i voditelj nekad varaždinske, a danas osječke glazbene sezone te dugogodišnji ravnatelj Varaždinskih baroknih večeri Davor Bobić definitivno je odlučio otvoriti novo poglavlje u svom stvaralaštvu.

Bez predaha

Štoviše, ovaj nesumnjivo jedan od najutjecajnijih dionika suvremenoga hrvatskoga glazbenog života, okreće se pisanju scenske glazbe, pa i opera, jer se u tom žanru još nije okušao. Iako u intervjuu za Regionalni tjednik nije želio otkriti sve detalje, priznao je da o jednom projektu već pregovara s nekoliko nacionalnih kuća!

– Tema je Glorija, odnosno moja opera je inspirirana najpoznatijom dramom Ranka Marinkovića. Bude li snage, napisat ću ove godine i karakterističnu Varaždinsku simfoniju te Purger marš povodom 270 godina postojanja Varaždinske građanske garde. Iduće godine uz pisanje opera prihvatit ću se skladanja baleta – ističe varaždinski glazbenik, koji ni lani nije imao vremena za predah.

Podsjećamo da je iznimno intenzivna sezona izvođenja djela Davora Bobića počela Novogodišnjim koncertom u bečkom Volkstheateru uz izvedbu Concertinata za tamburu i glasovir, koji su izveli Mario Zbiljski na bisernici i Konstantin Krasnitsky, bjeloruski pijanist. Riječ je o velikom uspjehu jer je prvi put klasična glazba na tamburi predstavljena na Novogodišnjem koncertu. Bio je to fantastičan uvod u cjelotjedno predstavljanje Bobićeva autorskog opusa na uglednom američkom sveučilištu The University of Wisconsin – River Falls, koje je tradicionalni „Klavirski festival 2019.“ u ožujku rezerviralo za varaždinskog skladatelja.

– Veću čast teško je zamisliti jer je prvi put unatrag 52 godine djelovanja cijela sveučilišna manifestacija posvećena stvaralaštvu jednoga hrvatskog autora. U Americi su ujedno praizvedeni moj Međimurski koncertni diptih za violinu i glasovir te drugi stavak klavirskoga koncerta – rekao je Bobić.

Koncerti s njegovom glazbom zaredali su potom u St. Paulu, Minneapolisu, New Jerseyju i Washingtonu, a niz praizvedbi u Hrvatskoj nastavljen je tijekom proslave 49. obljetnice djelovanja Glazbene škole u Požegi. Riječ je o skladbi „Diridika“ u izvedbi zbora Kapela, a spomenimo i to da su Samoborske jeseni u listopadu okončane praizvedbom “Kutnarijade” za violinu i Cantus ansambl.

– Riječ je o skladbi posvećenoj našoj poznatoj violinistici Katrini Kutnar, koja je osobno nastupila s ansamblom pod dirigentskom palicom Berislava Šipuša. Još jedna lijepa stvar dogodila se u prigodi ređenja varaždinskog biskupa Bože Radoša, kada je praizvedena kompozicija “Prva poslanica Korinćanima” (za naratora, zbor, tri trublje i timpane). Riječ je, zapravo, o hvalospjevu ljubavi, čija je posebnost u tome što je skladba pisana na starom kajkavskom jeziku, a maestralno su je izveli članovi Katedralnog zbora Chorus Dominicalis. Stihove je izgovarao vlč. Tihomir Kosec, dok je orkestrom i zborom dirigirao Višeslav Jaklin – ističe naš sugovornik, kojem je lani u prosincu povodom 600. obljetnice Orlanda praizvedena istoimena skladba u dubrovačkom Kazalištu Marina Držića.

Doktorat na čekanju

To je ujedno i prvo Bobićevo djelo pisano za lijericu, tradicijski dubrovački gudački instrument, uz pratnju klasičnog orkestra. Zbog niza vrhunskih umjetničkih ostvarenja Bobić je odnedavno i kandidat za Nagradu “Vladimir Nazor”, najvišu državnu nagradu na području kulture i umjetnosti. Sve to mu, kaže, imponira, ali puno rada i obveza na dužnostima akumulira ogroman stres.

– Ponekad sam zaista iscrpljen od silnih angažmana, ali u stvaralačkom smislu lani je ostvaren izniman rezultat. Naime, imao sam usput u Vinici i pretpremijeru nove kompozicije „Valentinovo (Feast of St. Valentine)”, koju je izveo Hrvatski komorni orkestar (HKO), a slijedio je koncert u đakovačkoj katedrali… Djelo je potom s velikim uspjehom 11. veljače ove godine izvedeno u Hrvatskom glazbenom zavodu u originalnoj verziji za bandoneon (vrsta argentinske harmonike), koju je svirao Marijan Kralj uz pratnju HKO-a – govori Bobić i podsjeća da sa Slavonijom nije vezan samo koncertima već i profesionalno.

Ove godine očekuje ga izbor za redovitog profesora u trajno zvanje. To je odlična vijest jer mu se u visokom zvanju smanjuje satnica na Osječkom sveučilištu, uz koje je vezan 18 godina.

– Ja sam tamo došao s idejom da postanem docent, kako bih nakon toga možda prešao na Sveučilište u Zagreb. No, radna okolina s velikim brojem intelektualaca koji trenutačno rade na Akademiji rezultirala je mojom ostavkom. Deset godina bio sam prodekan za umjetnost i znanost, dok trenutno imam funkciju savjetnika dekanice. Riječ je o velikoj, odgovornoj i časnoj dužnosti na fakultetu koji je počeo s 15, a danas ima 163 zaposlena. Imamo šest odsjeka s oko 900 studenata, i to je najveća umjetnička institucija visokog školstva u istočnoj Hrvatskoj. K nama dolaze studenti iz susjednih BiH i Vojvodine, a zahvaljujući mom angažmanu otvoreni su brojni novi studijski programi. Posebno sam ponosan na studij tambure, koji je prvi takav u svijetu, i poslijediplomski studij muzikoterapije. No, i pri otvaranju studija glazbene teorije te kompozicije imao sam značajan udio – naglašava Bobić, koji trenutno na doktorskoj školi predaje predmet Glazba kao komunikacija i društveno-politička poruka.

To mu je, dodaje, možda i najteže predavati budućim doktorima znanosti jer među njima su svakakvi ljudi – ima tu novinara Indexa, članova Psihomodo popa, pa i predsjednica uprava velikih inozemnih kompanija.

– Svi su oni različiti, imaju širok aspekt obrazovanja, i to je velik izazov predavaču. Uza sve nabrojeno, na Osječkom sveučilištu sam predsjednik Povjerenstva za umjetnička područja, a i Grad mi je dao veliko povjerenje, pa osam godina vodim sada već brendirani koncertni ciklus koji je jedan od najvažnijih segmenata tamošnje kulture. U sve se uključila i Osječko-baranjska županija, te se program disperzira diljem njezina teritorija – ističe maestro Davor Bobić, kojem je veliko iznenađenje bila informacija da je nominiran za Nagradu “Porin”.

Senzacionalan album

S obzirom na konkurenciju, u kojoj su bili albumi velikih zagrebačkih orkestara sa skladbama Alfija Kabilja, Ive Josipovića i Berislava Šipuša, ulazak u finale s albumom više izvođača snimanim u varaždinskoj sinagogi je nesumnjivo ogroman uspjeh.

– U prvi mah nisam ni vjerovao da sam nominiran u dvjema najprestižnijim kategorijama. Nevjerojatno je da smo s budžetom od svega 21.000 kuna, uz svesrdnu pomoć izdavača Cantusa, realizirali projekt koji kandidira za album godine klasične glazbe. To je velika čast suvremenom autoru, tim više što je skladba „Simfoneo“ nominirana za nagradu u kategoriji klasične skladbe godine. Bez obzira na ishod 27. ožujka u Rijeci, ovo je već sada vrhunac uspjeha za Ansambl Alisios Camerata, Miju Elezović, moje bivše učenike, a danas studente, poput Ane i Petre Horvat, Lucije Čehok, Lucije Spevec i Aleksandre Lazar, te sve druge glazbenike koji su iznjedrili album. Pokazali smo što mogu napraviti varaždinske snage jer je i omot albuma snimio Siniša Sović, a tekst je pisala naša muzikologinja Nataša Maričić – govori Bobić o senzacionalnom albumu koji je 90 % varaždinski proizvod.

Dodajmo da je njegov prvi autorski album snimljen prije 23 godine, ali se opet sam morao potruditi oko izdanja koje će možda osvojiti vrijednu nagradu. Bila bi to velika satisfakcija skladatelju koji je do prije dvije godine bio predsjednik Kulturnog vijeća Grada Varaždina, ali i član vijeća Osorskih glazbenih večeri.

– Puno je to funkcija, a koliko je lijepo, toliko je i opterećujuće. Smatram da ipak više vremena moram posvetiti stvaralaštvu, a ne izgarati oko organizacije. Ovih dana putujem u Irsku, gdje me čeka niz koncerata s Akademskim orkestrom Strossmayer, jer predstavljam hrvatsku tamburašku glazbu u Dublinu i Corku. U toj zemlji imamo veliku potporu hrvatske iseljene zajednice, a sasvim je izgledno da će nam Irska iduće godine biti zemlja partner Varaždinskih baroknih večeri. Stoga radi njihova predstavljanja s kolegama iz Koncertnog ureda ostajemo neko vrijeme u Galwayu na konferenciji najvećih europskih festivala – otkriva Bobić, koji će krajem ove godine odraditi turneju u Rusiji.

Naime, za sebe uvijek kaže da je „sovjetski“ đak, te će kulturnoj javnosti u Jaroslavlju predstaviti svoje kultno djelo “Koraci kroz Yad Vashem”.

– U planu je i autorska večer u kapeli Petrograd, u najvećoj i najstarijoj dvorani carske Rusije, te jedan koncert u Pskovskoj oblasti, u kojoj je odrastao Puškin. Velika mi je želja da se nakon 22 godine opet vratim u Rusiju jer ipak sam predstavnik njihove glazbene škole – zaključio je Davor Bobić.

Logistika VBV-a u skučenom prostoru

Davor Bobić je već 14 godina ravnatelj Varaždinskih baroknih večeri. Ove jeseni bit će održan jubilarni, 50. festival, i to u znaku hrvatskog predsjedanja Europskom unijom.

– Sve države članice Europske unije koje su nam dosad bile partner dat će obol jubilarnim Baroknim večerima s pojedinim znamenitim umjetnikom ili ansamblom. U sklopu programa bit će održan dvodnevni međunarodni simpozij i svečana akademija, a Ernest Fišer piše monografiju povodom 50-godišnjeg jubileja VBV-a. Suradnju ćemo ovog puta proširiti na 15 gradova u cijeloj regiji u pet županija. Festival pripremamo danonoćno i posebno me raduje fantastičan odaziv članova našeg jedinstvenog Kluba mecena. Ove godine pratit će nas kao pokrovitelj i Mezzo televizija, koja ima više od 63 milijuna korisnika, a na VBV se ponovno vraća i Zbor Hrvatske radiotelevizije, koja je naš festival jednoglasno proglasila najboljim u državi, između ostaloga i zbog čvrste programske kvalitete – veli Bobić o manifestaciji koja je ostala dosljedna svojim programskim kriterijima i konceptu.

Premda se festivali s vremenom ujednačuju, Bobić smatra da su Varaždinske barokne večeri daleko od uravnilovke, jer to uvijek iznova potvrđuju stavovi struke.

– Budimo iskreni, Barokne večeri su kulturološki brend grada i cijele regije, te smo kao takvi prepoznati od svjetske javnosti. Kao Varaždinci na te činjenice moramo biti iznimno ponosni – ne dvoji maestro Bobić.

Njemu i timu koji priprema novo izdanje Festivala jedino možemo poželjeti da im se gradske vlasti smiluju kako bi napokon prestali biti podstanari u skučenim prostorima varaždinskoga HNK-a.

– Mi se znamo „stisnuti“, a evo, nakon osam godina dobio sam i novi kompjuter – pohvalio se kroza smijeh naš sugovornik.

Komentari

Komentara