Povežite se s nama

U fokusu

Jad i ruglo: oko zgrada štakori, a kad je snijeg s dizalice padaju ledene sige koje nam mogu ubiti djecu

Objavljeno:

- dana

POS U Vilka Novaka

Što se događa sa dvije nedovršene zgrade u POS naselju u Ulici Vilka Novaka? Hoće li se one i kad završavati? Tko stanarima i prolaznicima može zajamčiti sigurnost ispod visokog krana dizalice obrasle u korov? Koliko je zapravo rizično živjeti sa štakorima u susjedstvu?

Ova i mnogo drugih pitanja već godinama bezuspješno postavljaju susjedi zapuštenih gradilišta POS stanova, pedesetak metara od Istočne zaobilaznice. Koga god da pitaju, odgovora niotkud, a njima je dozlogrdilo živjeti uz kostur građevine koju, zahvaljujući odbačenom smeću, nastanjuju štakori. Glodavce čak smatraju i manjom brigom, koliko strahuju za djecu kad zimi s ostavljene dizalice vise teške ledene sige i padaju na ulicu ispred zgrada. U opasnosti su i prolaznici te automobili.

Koliko god su se osjećali blagoslovljenima kad su useljavali, toliko su stanari POS zgrada u Ulici Vilka Novaka danas ojađeni.

Ili-ili….

Kad im je Grad omogućio kupovinu doma uz prihvatljive uvjete i kamate, za većinu današnjih stanara je to bio jedini način da dođu do vlastitog krova nad glavom. Međutim, samo četiri godine kasnije više nisu sigurni je li bolje biti podstanar, a siguran ili imati vlastiti stan, ali svaki dan strahovati.

Tko je kriv za ovaj jad? Njih to više ne zanima, oni žele znati tko će ubuduće preuzeti odgovornost za gradilišta.

– Ili neka se sve sravni sa zemljom ili napokon izgrade objekti – složni su.

I sve to žele jučer, a ne prekosutra jer strpljenja više nemaju. Stanari smatraju da je bilo i više nego dovoljno vremena za pronaći adekvatno rješenje.

Stop

Gradilište POS naselje u Ulici Vilka Novaka naprasno je zatvoreno 2013. godine. Dotad su završene dvije zgrade, jedna je stala na niskom rohbau do prvog kata dok su za jednu zgradu samo izbetonirani temelji. U te dvije zgrade je predviđeno 90 stanova sa 40 garaža.

Izgradnja je bila u ingerenciji Javne ustanove gradski stanovi (JUGS), koja je u to vrijeme bila pred rasulom. Tadašnji ravnatelj Vladimir Kukec nikad nije želio komentirati velika dugovanja JUGS-a, nenamjensko trošenje novaca i činjenicu da je JUGS za izgradnju stanova u Vilka Novaka primio ukupno 41 milijun kuna, a više od pola stanova nema.

Kad su nezadovoljni kupci od tadašnjeg gradonačelnika Gorana Habuša tražili smjenu ravnatelja, on je odgovorio da „za to nema razloga“. Nešto kasnije je gradonačelnik priznao da „Kukec nije ispunio očekivanja iako smo mu dali priliku“.

Habuš 2015. godine: Što je izgrađeno, izgrađeno je…

– POS ne ide dalje, što je izgrađeno izgrađeno je i od četiri započete zgrade u POS naselju Vilka Novaka od dvije će ostati samo temelji – rekao je tada gradonačelnik Habuš.

Zgrade su bile i predmet međusobnih sudskih tužbi jednog od izvođača, Coninga i JUGS-a, a stanari su se osim građevinskog kostura u susjedstvu i vrlo opasnog krana, morali suočiti i sa posljedicama loše izgradnje.

– Stanovi prokišnjavaju, zidovi pucaju, brave su problematične, dižu se parketi, pucaju rolete, kupaonske instalacije su nekvalitetne – dugačak je bio popis nepravilnosti.

Na listi problema tad je navedeno i „ruglo od nedovršene zgrade A2 u susjedstvu i kran pored te zgrade, koji je, nezaštićen i predstavlja opasnost za stanare, njihovu djecu, prolaznike i imovinu“.

Čehok 2017. godine: Gradnja se nastavlja

Do danas se ništa nije promijenilo, ruglo je tu još uvijek tu, ali za razliku od gradonačelnika Habuša, njegov nasljednik Ivan Čehok obećava završiti započeto:

– Osobno mislim da obje zgrade možemo završiti sljedeće godine – najavio je gradonačelnik i rekao da su pregovori s izvođačima u tijeku.

On se ipak ograđuje pa kaže da nastavak gradnje zapravo ovisi o spremnosti izvođača – Zagorje-Tehnobetona i Coninga – a njemu se, kaže, „čini da su oni spremni“. Gradonačelnik je čak najavio i početak nastavka gradnje za siječanj, „odmah poslije Sveta tri kralja“, što stanari skeptično komentiraju „živi bili pa vidjeli“.

– Nakon godina bez pomaka teško nam je povjerovati na riječ da će u siječnju početi radovi. Neka se gradonačelniku pozlate riječi, ali veselit ćemo se tek kad vidimo radnike – oprezni su stanari, koji ne žele govoriti pod imenom i prezimenom jer, kažu, Grad je mali i „uvijek ti je netko od povlaštenih, danas ili sutra, šef na poslu“.

– Sve je to uvijek ista ekipa, koja se samo malo zarotira ili „preskoče“ koju godinu i hop, eto ih natrag. Dovoljno je napisati “stanari” jer svima nam je dosta živjeti u strahu – složni su.

Gradonačelnik Čehok priznaje da je prizor na gradilištu ruglo i, uz dovršetak zgrada, najavljuje i nastavak POS izgradnje.

Niti njemu, kaže, nije jasno gdje je točno zapelo te 2013. godine.

Malo novaca i puno novaca

Gdje je zapravo zapelo, sjeća se nasljednik Vladimira Kukeca, ravnatelj JUGS-a, Zoran Svetec.

– Bilo je financijskih i organizacijskih problema – kratak je.

Zbog ovakve situacije u POS-u u Ulici Vilka Novaka bilo se malo teže radovati dovršetku stanova u POS naselju Hrašćica, koje je počelo pred neki dan. I ti su stanovi dugo stajali nezavršeni da bi Grad sada, u obnovu četiri trosobna stana ukupne veličine  430 kvadrata, uložio manje od 400 tisuća kuna. Stanove će Grad predati na raspolaganje varaždinskoj Općoj bolnici za, kako je rekao gradonačelnik, privlačenje liječničkih obitelji.

Ti će stanovi po završetku, rekao je Ivan Čehok, vrijediti tri milijuna kuna pa je, zaključuje, zapravo riječ o malo novaca za veliku vrijednost.

Za razliku od Hrašćice i malo novaca, za obećani završetak 90 stanova u Vilka Novaka je potrebno velikih 26 milijuna kuna.

– Da se završi zgrada A2 treba osam milijuna kuna, a B2 18 milijuna kuna – najavio je Zoran Svetec.

Budući da je gradonačelnik najavio početak izgradnje za nepuna četiri tjedna, novac, bit će nije u pitanju?

Izvor:
Foto: Andreja Krobot

U fokusu

Dario Pocedulić najbolji je mladi poljoprivrednik: poljoprivrednici su marginalizirani, a birokracija nas “ubija”

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

Prije desetak godina Dario Pocedulić, po struci prometni tehničar i njegova supruga Tamara, inženjerka odjevne tehnologije iz Gornjeg Kućana počeli su se baviti poljoprivredom.

Krenuli su skromno, no danas obrađuju 115 hektara zemlje. Na površini od 50-ak hektara uzgajaju heljdu, a na ostalim površinama pšenicu, kukuruz i uljarice.

Prije desetak dana Dario je proglašen najboljim mladim poljoprivrednikom u Hrvatskoj. Zašto su se započeli baviti poljoprivredom, zašto se odlučili za uzgoj heljde, koji problemi ga tište i koliko mu znači ova nagrada ispričao nam je 38-godišnji Dario Pocedulić.

Za početak. Koliko vam znači ova nagrada?

Svakako sam počašćen što sam odabran za ovogodišnjeg najboljeg hrvatskog mladog poljoprivrednika na Izboru održanom prošloga tjedna u sklopu 6. Međunarodnog kongresa o ruralnom turizmu. Do sada je OPG primio nekoliko priznanja, ali ovo posljednje je uistinu najveće. Ono je ne samo meni već i ostatku OPG-a, potvrdilo da uistinu idemo u dobrom smjeru s našim razvojem. A opet također je i izuzetna čast predstavljati svoju državu na Europskom Izboru za najboljeg mladog poljoprivrednika.

Kad i zašto ste se započeli baviti poljoprivredom?

Možemo reći da je kod Pocedulića poljoprivreda obiteljski zanat. Moj djed se bavio poljoprivredom, moj otac, a nekako sam se i ja odlučio primiti poljoprivrede. Nadam se da će jednoga dana moj posao preuzeti sin i nastaviti razvoj OPG-a. Kako su godine prolazile, a ja postajao stariji, odlučio sam malo konkretizirati naslijeđeni OPG i pokušat ga napraviti specifičnim. Mislim da smo supruga i ja to uspjeli. Danas prodajemo bezglutenske prerađevine Varaždinske heljde, od brašna, kaše, pahuljica, kiflica, mlinci, tjestenine, krekera, grizeva, do pufzrnca, hrskača i svake godine povećavamo paletu prehrambenih proizvoda od tradicijske “hajdine” sa modernim prizvukom. Naravno, osim prehrambenih proizvoda, u ponudi imamo i jastuke punjene ljuskicama Varaždinske heljde različitih dezena i namjena.

Inače, OPG je registriran 2006 godine i tada smo obrađivali nekih šest hektara. Postepenim razvojem, neprestanim ulaganjem i ulaskom u preradu i proizvodnju prehrambenih proizvoda, značajno smo povećali obradivu površinu koju prijavljujemo ove godine u Upisnik – na 115 hektara.

S kojim problemima ste se kao poljoprivrednik susretali i još se susrećete?

S površinski malim parcelama. I papirologijom, odnosno birokracijom. Postoji par apsurdnih birokracijskih situacija koje sam doživio posljednjih nekoliko godina koje su uistinu zbunjujuće, možda čak i zabrinjavajuće, no nekako smo ih uspjeli prevazići. Ne sumnjam da me takovih još neće pa barem desetak dočekati u nastavku mog poslovanja. I naravno, postoji onaj klasičan problem na koji mi ne možemo utjecati, a to je – vremenska prognoza. Prije nekih dva tjedna kod nas u Gornjem Kućanu je unutar dva sata tri puta padala tuča. U travnju. Što nas onda čeka kroz ljeto? Malo tu na negativnu stranu ide i doživljaj nekih sugrađana kojima je to sve zabavno. Nama poljoprivrednicima koji se bavimo isključivo poljoprivredom to nije nimalo zabavno. Mi živimo od plodova koji su nezaštićeni na poljima i ne, ne možemo ih nikako “prekriti čarobnim plaštem” i spriječiti štetu.

Koliko je poljoprivreda zahtjevna grana?

Svaki posao je toliko zahtjevan koliko se pojedinac odluči njime baviti. Meni, našem OPG-u je poljoprivreda jako zahtjevna jer mi uvijek želimo napraviti najbolje i sebe ulažemo maksimalno. No, nekad jednostavno i kad se trudimo, odričemo puno stvari koje su nekima normalne, jednostavno “nemamo sreće” jer bude otkupna cijena uroda duplo manja od prošlogodišnje i jedva da pokrijemo tekuće troškove, troškove sjetve, dorade, popravaka mehanizacije. No, ne posustajemo – slijepo se držimo one “bit će bolje” iz godine u godinu.

Zašto baš heljda? Što vas je inspiriralo da se počinjete baviti njezinim uzgojem?

Heljda se povijesno, tradicijski uzgajala u našem kraju. Zašto ne pokušat oživjet tradiciju, baštinu i ponudit sugrađanima prije svega jednu zdravu namirnicu, ali u modernim oblicima? I Udruga Hajdina je tu na čelu s Ružom Levatić i udrugari se trude očuvat lokalnu baštinu i tradicijsku kulturu naša četiri južna naselja Grada. Bitna je volja. A i nekako su prošla vremena bila ljepša, ljudi su se više družili, bilo je veće zajedništvo i manja užurbanost. A opet, ona poslovna činjenica jest da kad uđete u trgovinu, teško da ćete naći domaće proizvode od heljde na policama. Zato ih možete naći kod nas ili vam ih mi dostavimo besplatno u Varaždin.

Imate široku paletu proizvoda od heljde. Kako je s plasmanom tih proizvoda na tržište?

Sve naše proizvode je moguće naravno kupiti kod nas u “Kući Varaždinske heljde” u Gornjem Kućanu. Kako smo spomenuli, besplatnu dostavu imamo za naše sugrađane u Varaždinu. Osim toga, šaljemo proizvode doslovno po cijeloj Hrvatskoj uz prethodnu narudžbu putem naše web trgovine. Dostupni smo u trgovinama “Delikatesa Veronika” te s krekerima smo od prošle godine ušli u svima dobro poznate Lidl trgovine. Osim na taj način, našim proizvodima opskrbljujemo i nekoliko restorana na području Varaždina i bliže okolice, a također, možemo pohvaliti i najmlađe Varaždince, oni u školama između ostaloga i zahvaljujući gradskom projektu “Čarobna osmica” koji se provodi uz uz certifikat Ministarstva znanosti i obrazovanja, a u suradnji sa poznatim varaždinskim nutricionistima Anitom Car i Davorom Hostić, za obroke dobivaju i naše proizvode.

Godišnje proizvedete oko 40 tona heljde. Traži li se kilogram više Varaždinske heljde?

Da. Sugrađani su počeli prepoznavati Varaždinsku heljdu i zadovoljni su našim proizvodima. Prošle godine smo u jednom trenu ostali bez kaše pa onda bez kiflica. Jednostavno nismo uspjeli pripremiti toliku količinu koliko je u tom trenu tržište tražilo, a uvijek proizvodimo svježe, ne radimo robu za skladište.

Vi se ne bavite direktnom prodajom heljde ni otkupom, no većina heljde u Hrvatsku se uvozi. Je li riječ je o nekvalitetnoj heljdi?

Da li je nešto kvalitetno ili ne provjeravaju institucije zadužene za to. U smislu, da li je sukladno našim zakonima i pravilnicima. A posljednji glas daju kupci. Mi sami znamo prošetat po trgovačkim lancima i vidimo razne proizvode koji se uvoze kako iz EU, tako iz trećih zemalja. Kod toga je dosta nezgodno što u tim trećim zemljama najčešće nisu na snazi ista pravila i politike što se tiče zaštite i tretiranja usjeva, skladištenja i proizvodnje. I onda najčešće ti proizvodi budu jeftiniji. Koliko se kontrolira domaća proizvodnja, toliko bi se trebala ispitivati i kontrolirati uvozna koja se nalazi po trgovinama.

Kakav je po vama položaj poljoprivrednika u Hrvatskoj? Što se treba poboljšati?

Poljoprivrednici su po mom iskustvu marginalizirani. Na rubu društva. Nekima će biti smiješna ta izjava, ali ako je realno sagledate, shvatit ćete zašto. Na nama je da radimo na polju, u ne kontroliranim vremenskim uvjetima. Mi možemo uložiti mnogo u proizvodnju hrane, a zbog vremenskih nepogoda ili recimo pada cijene u tri mjeseca ostat ćemo bez prihoda. Ne samo od zarade nego i bez sredstava za sljedeću žetvu. Ne vlastitom krivicom. Isto tako, od poljoprivrednika koji radi najčešće po cijele dane, nevezano na nedjelje i svetke, se očekuje da ispunjava sve više i više papirologije.

Recimo, ja obrađujem nekih 115 hektara i to na otprilike 249 ARKOD iD-a, i sad prema novoj odluci sam trebao do svake njive doći traktorom. Pozicionirati traktor, vodeći pritom računa na njegovu poziciju u odnosu na neki prirodni marker, izaći van i fotografirati i geo tagirat ga. Sjest u traktor, doći do završetka te iste njive i ponovit postupak te potom učitat fotografije u aplikaciju, zatražit putem aplikacije dodjeljivanje zadataka od strane APPRRR-a. I tek nakon toga počet raditi na toj njivi. Posao koji radim cijeli život. Ja imam 249 takvih njiva. Ne znam tko je došao do te odluke, ali ona je sad postala opcionalnom nakon onih žustrih prosvjeda u EU.

Onda pak možemo i o kupcima malo, ne puno, samo malo. Imamo kvalitetan proizvod ali ne prodajemo na tržnici, nudimo besplatnu dostavu na adresu za narudžbe veće od 11 eura za Grad. I onda ljudi zovu i pitaju i kad im kažemo da smo u Gornjem Kućanu, onda nekad bude odgovor – a šteta što niste na tržnici. Nismo, i nećemo biti jer si ne možemo priuštiti stajati na tržnici jer mi kod kuće dok ne prodajemo, svaki dan proizvodimo svježe proizvode i planiramo kako povećati kvalitetu. Nisu poljoprivrednici bogati ljudi, samo su radišni.

Što još imate u planu u budućnosti?

Puno toga. Još sam mlad, ako me zdravlje posluži Varaždinska heljda će se proizvodit i prerađivat još dugi niz godina. Samo nebo je granica.

Varaždinska heljda

OPG Pocedlić uz pomoć i suradnju Uprave za stručnu podršku razvoju poljoprivrede Varaždinske županije (dr. Mara Bogović i njenin tim) te same Varaždinske Županije (dr. Dragutin Vincek i njegove kolegice iz Upravnog odjela za poljoprivredu i zaštitu okoliša), Agronomskog fakulteta i Ministarstva poljoprivrede 2021. godine uspješno je registrirao i uvrstio na sortnu listu “Varaždinsku heljdu” kao prvu hrvatsku sortu heljde. Danas je OPG Pocedulić njezin registrirani čuvar, uzgajivač i dorađivač.

Proizvodi bez glutena

Svi proizvodi OPG-a Pocedulić od Varaždinske heljde su certificirano bez glutena.

– Cilj nam je svake godine ponuditi sugrađanima jedan novi proizvod od heljde. Ove godine predstavljamo dva nova proizvoda. Jedan je već vani, a to su “Puf zrnca”. Izvrsna su sa jogurtom, fina, hrskava. Heljda je prirodno bez glutena, no lagano se kontaminira pa treba imati izdvojenu proizvodnju.

Inače se OPG svake godine s novim proizvodom prijavljuje na “Ocjenjivanje prehrambenih proizvoda” koje zajedno provode Prehrambeni i Agronomski fakultet iz Zagreba u suradnji naravno s Ministarstvom poljoprivrede. Do sada su naši krekeri te mlinci od Varaždinske heljde bili proglašeni najinovativnijim prehrambenim proizvodima. Kiflice i tjestenina su primile zlatnu diplomu a pahuljice brončanu. Veliko iznenađenje nam je stiglo prošle godine iz Bruxellesa za naše krekere, Zaprimili su medalju za izvrsnost i kakvoću, “Superior taste award**” od International Taste Instituta” a što je prvo takvo priznanje za jeda hrvatski OPG. I jako smo ponosni na to – ističe Pocedulić.

Nastavite čitati

U fokusu

Zbog krize u Njemačkoj drvoprerađivači smanjili proizvodnju, Požgaj grupa našla nova tržišta

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

Kako je drvno-prerađivačku industriju i graditeljstvo pogodila kriza, ponajprije u Njemačkoj, čini se da se po prvi put događa da Hrvatske šume ne mogu prodati predviđenu količinu trupaca. Odnosno, prema nekim informacijama do kojih je došao Lider, imaju višak.

Pad narudžbi je očekivan, jer nakon štete izazvane olujnim nevremenom uslijedila je kriza u Njemačkoj koju sve više osjećaju i druge europske zemlje. Potvrđuje to i čelni čovjek Požgaj grupe Nikola Požgaj koji kaže da se pad narudžbi mogao očekivati čak i da krize u Njemačkoj nije bilo s obzirom na to da su 2021. i 2022. bile rekordne godine u proizvodnji i izvozu drvno-prerađivačke industrije.

Naime, to su godine nakon pandemije kada su kupci nastojali popuniti skladišta robom koju su k tome plaćali skuplje, pa kad su se trgovci namirili, bilo je za očekivati pad bez obzira na krizu u Njemačkoj.

Doduše, on ne vjeruje da je došlo do ukupnog pada narudžbi drvnoprerađivačkih proizvoda i posljedično tome pojave viška trupaca zbog toga, nego kao jedini mogući uzrok neprodanih trupaca vidi u spomenutoj vjetrolomnoj oluji koja je oštetila mnoga stabla.

– Nisam siguran da ima viška trupaca u Hrvatskim šumama jer ih i oni režu onoliko koliko treba. Ako bi ih rezali više, to bi značilo da trupci negdje leže i postoji opasnost da počnu trunuti. Ali u HŠ najbolje znaju taj podatak, a ono što se može reći jeste da je s nekih tržišta, tu prvenstveno mislim na njemačko, naručeno manje drvno-prerađivačke robe u zadnje vrijeme – kaže Požgaj.

No dodao je da Požgaj grupa i dalje radi s istim kapacitetom, odnosno, pad njemačkih narudžbi nadomještaju novim narudžbama iz drugih zemalja.

Više o svemu pročitajte OVDJE

Nastavite čitati

Promo

Varaždinsko online izdanje