Povežite se s nama

Zabava & Stil

Kak je Nikola Tesla prišel vu Varaždin

Objavljeno:

- dana

I tak je 25. svibna 1892., prav istega tega dneva šterega bo Josip Broz razglasil svojim rojstnim Danom mladosti, Nikola Tesla prišel vu Varaždin svojemu vujči Paji Mandiću.

Tesla je još bil mlad (36 let), ali je več bil zbavil posel pri Edisonu, osnoval Tesla Electric Company i postal znani po celemu svetu. Ze Zagreba je prinesel friške Narodne novine, v šterima je pisalo da je razlagal jučer do podne u prisustvu gradskog načelnika i donačelnika, gradskih viećnikah Mallina i Hudovskoga i gradskog mjernika Lenucia svoje nazore.

Za Teslo so to bili slavni, ali i hudi cajti: v Gospiču je v travnu navzočil smrti matere, ter o temu pisal vujči:
Dragi ujače, ne trebam da vam kažem da sam neizmjerno žalostan, nu tješim se koliko možem. (…) Bilo mi je vrlo žao da se nismo mogli sastati ima dvije godine kad sam u toj namjeri prošao kroz Slavoniju. Ovaj put ću gleti da vas ne promaknem i javiću vam za doba đe se možemo sastati.

Potlam je v Zagrebu mel dulji expose, a onda je odišel v Beograd, gdi mu je Jova Jovanović Zmaj pred vsimi zapopeval:

Ne znam, šta je, je l’ suština,
Il’ to čini samo mis’o, –
Čim smo čuli: dolaziš nam,
Odmah si nas elektris’o.

Med tem je „gleo“ da „ne promakne“ vujču, pak je v „doba đe se mogu sastati“ bil vjutro na varaždinskemu kolodvoru.
Vujča Pajo vu Varaždinu je služboval kakti pukovnik avstrovugerske vojske. Kak i vsaki dotepenec, berzo je zavolel grad, posebej nekšne tradicije i delicije, pak je plan Teslinega boravka bil of: pervi den budu pili i jeli, drugi den budu v Kazališču poslušali govor dr. Josipa Franka, a onda budu se skušuvali i rastali.

Ztega je Pajo rekel Nikoli:
„Sad ćeš da kušaš najbolje vino u životu! Idemo kroz Perivoj, gde ćeš da baciš pogled na Kazalište, pa u podrum Bedekovićeve vile.“


Teslin ujak Pajo Mandić službovao je u Varaždinu kao pukovnik austrougarske vojske

Pajo je z vlasnicami vile, Bedekovićevimi naslednicami groficami Kušević i Jordis, dogovoril da mu vstupijo podruma za slavnega gosta. Tam bo jih pričakal njihov, ali i gradski vrtlar Joseph Zeppel, šteri ima zeta Franju Mišinskega, vučitela službojočega v Klenovniku, gdi z pajdašem Štefom dela vrhunskega vina. Budu jim malo narezali, natočili, a ak treba i zasvirali. To bu „muška fešta“, pa sam morajo paziti da ne omeglijo, jer zjutra z groficami trebajo iti dr. Franka poslušati.

Idejo črez Gradskega perivoja, a Tesla veli:
„Lep park, šta je da je! Nije baš ko Central Park, ali ja ću da učinim sve šta možem da i moja domovina bude ko Amerika!“

Pred vilom dočakali so jih vrtlar Zeppel, njegov zet vučitel Mišinski i Kleničanec Štef.

Zeppel, v Češki rojeni Avstrijanec, je vpozoril:
„Dober den, vilkomen, hote, idemo, sam pazite kaj mi nete po travi hodili, feršten? Bite, niht auf gras gehen!“

„OK, tako razumem…“, je odgovoril Tesla.
„Pili bute vino z mojih goric!“, je rekel Štef.

„Šta znači goric? Malih šuma?“, pita Tesla.
„Jao, Nikola, ti takav poliglot, a ne razumeš kajkavski!“, veli Pajo. „U goricama, tamo gde su kleti!“
„Dušman kleti?“
Franjo Mišinski se vmeša:
„Gledajte, ja sam riešio da do kraja ovoga vieka proslavim svoje grožđe na županijskoj izložbi!“
„Sam ti gledaj da se ne buš znapil, moja tohter i ves kup dece te doma čakajo!“, veli mu tast.
„Dajte, japa, najte me…“
Pak so servjerali vina, kruha, putra, špeka, luka, jajec…
„Dobra ova slanina, al nešto je masna…“, veli Tesla.
A Pajo:
„Nikola, to je špek, to tako mora da bude.“
„Još bumo mi vas, gospon Tesla, šteri vse znate, našega jazika i naših običajev navčili! Ja se dam vrezati ak vi do zorje nete kajkavski spregovorili!“, zklikne Štef.
Štef kak da je bil vizijonar vekši od Tesle! Najmre, kak je kaplica prodelala, odpustile so se vse jazične barijere.


Franjo Mišinski, ravnajući učitelj škole u Klenovniku, autorov pradjed

Pripovedalo se o vsemu: o Ameriki, politiki, Obrenovićima, odašiljačima, vojski, ženskami, vrtlariji, Niagari, Liki, Zagorju, cesaru Francu Jozefu, njegovi lepi Sissi… Domačini so čak zagudili na vijolinami, v stilu: Le pijme pijme pijme…

Kak je vreme išlo, tak je Tesla, veliki poligot, vse več razmeval, pak i koristil kajkavske reči.
Pervo je rekel:
„Jao, šta je dobro vino!“
Pak za pol vure:
„Braćo, na ovomu vinu svaka vam čast i – fala!“

A za dve-tri vure:
„Bog naj poživi vse vas i vaše gorice i kleti!“
Gda je več puno litri spil, v jednemu momentu Tesla kak da se je „sav naelektris’o“!
Baš kak v budimpeštanskemu parku, gda je dobil vizijo svojega elektromotorja: pal je v trans! V temu momentu kaj da je vpil vse znanje kajkavskega jazika, ali i vse znanje sveta, tedašnjega i bodočega!

Pak je počel kričati:
„Gledim ja ve i vidim vse! Ve sem zpoznal kak razcepiti atoma! Ztega bi se dobila tak velika energija kaj bi se cela Zemla mogla ne z mojom strujom, neg z atomskom energijom obskrbiti! I mogel bi atomskega orožja zmisliti, štero bo označilo konca vseh vojni, jer se nigdo ne bo ni vupal više ratovati! I vse bum to ostavil Srbom i Horvatom, kaj budu onda oni, skup v jedni zemli živeči, najvekša svetska sila!“

Onda je začel blebetati:
„I brezžičnega sistema sem videl, šteri bo omogučil slanje i razmeno vseh verst podatkov po celemu svetu! Vse sem videl – zahvaljojoč ovemu vašemu vinu! I videl sem…“
Drugi so ga v šoku lukali. Pak se je još glasnejše počel derati, kak da je noja povsem obsela njegove velike možđane:

„…i videl sem, v megli sem videl, seh križneh putov konec i kraj! V meglenom blatu, v pogrebnom maršu, otkod nas nigda več nebu nazaj, Ileri kak pilki, faklonosi, zaškrabani dijaki, larfonosi, pokapali su paradno starinsku reč Kaj. Kak zvon je Kaj grmelo, kak kres je Kaj plamtelo, kak jogenj, kak harfa vekomaj!!!“
I onda se zrušil, omeglen.

Noja je včinila svoje. Vjutro se nigdo ni ničeg zmislil. Ni Zeppel, ni Mišinski, ni Štef, a ni Tesla: nit se mogel zmisliti nijedne kajkavske reči, nit se mogel zmisliti atomske energije. Nekaj mu je v glavi ostalo od brezžičnega sistema, ali to nigdar več neje mogel tak artikuljerati kak je videl v tej noči.

I tak so morali razočarati grofice i odkazati poseta Frankovemu govoru, jer so vsi bluvali. Morti i bolje, jer je Frank tam priznal Nagodbu z Peštom, kaj se ne bi zdopalo Tesli, šteri je zagovarjal vezo Zagreba z Beogradom.

Morti i bolje da je Tesla pozabil najvekše vizije v hištoriji svetske znanosti, jer tak je Tito slavil vse svoje Dane mladosti brez da je mogel prikazati jugoslavenskega nuklearnega arsenala.
Naravoučenije? Vsako zlo za nekšno dobro!

Priča o Tesli u posjetu ujaku Paji Mandiću

U dogovoru s autorom objavljujemo kratku priču “Kak je Nikola Tesla prišel vu Varaždin” Denisa Peričića iz njegove najnovije knjige “Tijelo od snova”. To je već 27. Peričićeva autorska ili suautorska knjiga, a četvrta njegova zbirka priča. Knjigu je objavila poznata zagrebačka nakladnička kuća Hena com uz potporu Ministarstva kulture RH, a uredio ju je Kruno Lokotar.

Fikcija na temelju činjenica

“Kak je Nikola Tesla prišel vu Varaždin” jedina je u cijelosti kajkavska priča od njih 19 u novoj knjizi, ali to je isključivo zato što je autor nedavno objavio zbirku svojih sabranih kajkavskih priča (“Techno gost”, Kajkavsko spravišče, Zagreb, 2016.). Krajem prošle godine Denis Peričić je priredio i knjigu “Vizionarske misli” Nikole Tesle (Šareni dućan, Koprivnica, 2017.), pa je u ovoj priči spojio dva svoja područja interesa: fenomen Tesle pretočio je u svojevrsnu povijesnu humoresku. Iako su zbivanja u njoj umnogome izmišljena, ona su se ipak mogla dogoditi, jer je Tesla 25. i 26. svibnja 1892. doista u Varaždinu posjetio svog ujaka Paju Mandića, a i sve ostale osobe koje se spominju u priči tih su dana boravile (ili su mogle boraviti) u baroknom gradu, od Josipa Franka do autorovih predaka.

Posrijedi je književna tehnika tzv. faction fictiona, fikcije (izmišljaja) na temelju činjenica, koju autor koristi i u drugim svojim pričama, od kojih su mnoge nagrađene: Denis Peričić je za priče, pjesme, drame, eseje, kritike i druge književne forme dosad dobio čak 76 nagrada, po čemu je, kako je nedavno na HTV-u istaknula kritičarka Jagna Pogačnik, “neka vrsta književnog fenomena”.
Osim toga, priča “Kak je Nikola Tesla prišel vu Varaždin” na prošlogodišnjem, 13. natječaju za kratku kajkavsku prozu, odlukom ocjenjivačkog povjerenstva (dr. Ivo Kalinski, u međuvremenu preminuli prof. dr. Joža Skok te dr. Božica Pažur), od svih je pristiglih radova odabrana kao prva za objavu u časopisu “Kaj” br. 1-2/2018.

Zbirka priča “Tijelo od snova” Denisa Peričića može se nabaviti kod nakladnika: HENA COM, Horvaćanska 65, 10000 Zagreb, e-mail: [email protected], www.hena-com.hr, tel. 01/375 60 37. Cijena s popustom je 98,10 kuna. Izvrsnu fotografiju na naslovnici snimio je Srećko Lebinec.

Varaždinsko predstavljanje knjige najavljeno je za 13. rujna u Gradskoj knjižnici i čitaonici “Metel Ožegović” u 19 sati. Govorit će Kruno Lokotar, dr. sc. Mario Kolar i autor.

Zabava & Stil

FOTO Inovativna glazbena kamperica ubrzo će svirati po varaždinskim kvartovima

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

Ivan Agnezovic

Danas je na Korzu u Varaždinu predstavljen projekt glazbene kamperice, odnosno prikolice.

Ova inovacija plod je suradnje autora i proizvođač glazbene prikolice Siniše Vugreka, Turističke zajednice grada Varaždina i Grada Varaždina. Oni ističu da je to prvi ovakav projekt u Hrvatskoj.

Jelena Toth iz Turističke zajednice najavila je da je glazbena kamperica novi turistički proizvod, prilagođen vremenu epidemije.

– Kamperica je kompletno opremljena opremom za održavanje manjih koncerata na otvorenom. Zahvaljujući jakoj bateriji može samostalno raditi, odnosno se održavati koncerti, četiri sata u komadu. U vrijeme korone manifestacije su ograničene, koncerti se ne održavaju pa smo na ovaj način odlučili koncerte dovesti ljudima. U narednim mjesecima i tijekom ljeta glazbenom kampericom obogatit ćemo glazbenu ponudu u Varaždinu. Plan je da tijekom ljeta kamperica putuje po gradu i tijekom vikenda svira na različitim lokacijama, po kvartovima. Na ovaj način našim građanima želimo barem malo uljepšati vremena koja nisu baš laka. Vjerujem da će naša prikolica biti dobra turistička promocija Grada Varaždina na manifestacijama – poručila je Toth i najavila “parkiranje” glazbene kamperice u subotu, 24. travnja, na Korzu, a odmah u nedjelju će preseliti na Dravu.

Autor Vugrek zadovoljan je da će njegova kamperica uveseljavati građane te dodao da je trebalo nekoliko mjeseci da se sve napravi prema zadanim specifikacijama.

Varaždinski gradonačelnik Ivan Čehok objasnio je da će se kamperica postavljati na svim frekventnim mjestima te da može biti dobra pozadina čak i za nastup malog orkestra. Dodao je da je informaciju o glazbenoj kamperici objavio na svome Facebooku te mu se stalno javljaju zainteresirani ljudi koji žele nastupati te je dobio i upit iz Istre o mogućnostima iznajmljivanja. Ovo je najbolja moguća promocija Varaždina, zaključio je Čehok.

Na Korzu je Beethovena danas zasvirao Predrag Šantek, profesor u Glazbenoj školi Varaždin, koji je istakao da na sve gleda kao izazov te da je prvi dojam fantastičan jer se otvara širok prostor za glazbenike, posebno mlade talente.

Nastavite čitati

Zabava & Stil

Sretan vam 420! Ali, što ljubitelji kanabisa zapravo slave na današnji dan?

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

“420 je napola slavlje, a napola poziv na akciju”, izjavila je to Vivian McPeak, osnivačica Seattle Hempfesta, najvećeg godišnjeg okupljanja svih zagovornika legalizacije marihuane.

Dvadeseti travnja, ili 20.04. – odnosno, po američkom načinu prikazivanja datuma jednostavno 420, dan je koji svi ljubitelji kanabisa obilježavaju tako da u točno 16 sati i 20 minuta na javnom mjestu zapale joint i tako pokažu svojevrsni građanski neposluh u gradovima i državama gdje je marihuana ilegalna. Ili nije.

Kao što kaže citat na početku teksta – riječ je o danu koji se slavi, ali i danu koji ima političke konotacije i kojim se želi izvršiti pritisak na vlasti kako bi marihuana postala ili potpuno legalna ili barem prekršaj za koji se ne ide u zatvor.

No, zašto baš 20. travnja? Kako je cijela ova priča nastala? Legenda je sjajna, a pokazuje sve ono što 420 zaista predstavlja – prijateljstvo, ali i ljubav i sreću pod okriljem jedne sjajne biljke.

Kako je nastao 420?

Godine 1971. u gradu San Rafaelu u Kaliforniji živjela je grupica prijatelja, stonera, koji su se nazivali Waldosima. Brat jednog od članova grupe bio je zaposlenik obalne straže koji je posadio biljku kanabisa nedaleko od baze gdje je bio smješten. Zbog straha da ga netko od nadređenih ne uhvati, nije želio sam otići u berbu pa je nacrtao mapu gdje je ugrubo naznačio samu lokaciju biljke. Kartu je dao svom bratu, a ideja je bila da mu brat, zajedno s Waldosima, pronađe i popuši biljku prije nego ona propadne.

Mjesto na kojem su se Waldosi nalazili prije nego bi krenuli u potragu bilo je pored kipa Louisa Pasteura, a svakog dana nalazili su se točno u 16 i 20 sati, tj. 4:20 PM kako to kažu u SAD-u.

Kada bi se sreli na hodniku škole, dovikivali bi si “Louis 4-20” što je bilo kodno ime za vrijeme i mjesto gdje se nalaze prije potrage. Svoje avanture, koje su trajale tjednima, nazivali su Waldo Safari.

Nažalost, ovaj safari bio je bezuspješan – biljku kanabisa nikada nisu pronašli, ali su na toj potrazi, napušeni, stvorili tisuće zabavnih i lijepih sjećanja i anegdota.

Širenje ove 420 priče po svijetu zahvaliti mogu Philu Leshu, basistu grupe Grateful Dead koji je bio prijatelj jednog od Waldosa. Grateful Dead je počeo koristiti taj broj svaki put kad bi ekipa iz benda pušila marihuanu. Vrlo brzo broj su preuzeli i proširili i njihovi fanovi kojima navika pušenja trave prije, za vrijeme i nakon njihovih koncerata, pogađate, nije bila previše mrska.

O tome, kao i Waldosima, pisao je godinama kasnije i novinar Mike Edison za High Times koji smatra da je upravo to vrijeme idealno za zapaliti travu.

Ova priča i ideja brzo se proširila po SAD-u pa i cijelom svijetu, a ubrzo je 20. travnja postao nacionalni ‘blagdan’ za sve one koji konzumiraju ovu laku drogu.

Kako proslaviti 420? Gledanjem filmova, recimo

Tema pušenja marihuane provlačila se u brojnim serijama i filmovima. Među najpoznatijima je epizoda animirane serije Simpsons iz 2002. godine u kojoj glavni lik Homer postane ovisan o medicinskoj marihuani te se kroz epizodu provlače pozitivne i negativne posljedice njena konzumiranja. U epizodi se u nekoliko navrata pojavljuje znak 420.

Ta tema pojavljuje se i u seriji Family Guy u ‘Episode 420’, koja polemizira legalizaciju kanabisa te reakcije građana kada do legalizacije i dođe.

Osim animiranih, postoje i serije koje čitavu radnju usmjeravaju na marihuanu – tu su Weeds, Disjointed (možete gledati na Netflixu), High Maintenance, Broad City, Weediquette, Cooking on High i brojne druge.

Slična stvar je i s filmovima, pa tako u pravilu gotovo svaki film u kojem zajedno glume Seth Rogen i James Franco u fokusu ima marihuanu. Kultni njihov film je naravno, Pineapple Express, a još su dosta zabavni: This is the End, The Night Before, Knocked Up, Bad Neighbours,…

Osim njihovih, postoje mnogi drugi filmovi sa sličnom temom, poput fantastične komedije Friday iz 1995. godine u kojoj glume Chris Tucker i Ice Cube. Ovih naslova danas je toliko da na IMBD-u možete pronaći čitave liste filmova s temom marihuane, ali i liste filmova koje bi možda bilo dobro pogledati 20. travnja.

Najbolji filmovi s marihuanom

Zato što svi vole gledati stonerske filmove, portal Hempica vam je odlučila preporučiti našu top listu 10 najboljih 10 najboljih filmova s marihuanom kao jednim od motiva. Neke ste možda gledali, neke niste, ali 20. travnja idealan je dan da barem jedan od njih stavite na vašu watchlistu.

  • Friday (1995): Chris Tucker i Ice Cube u američkom hoodu. Laganica, zabavno!
  • Harold and Kumar Go to White Castle (2004): Na trenutke bizaran, znači idealan za gledanje crvenih očiju.
  • Pineapple Express (2008): Kultni film o travi.
  • Jay and Silent Bob Strike Back (2001): Jay i Silent Bob u najboljem izdanju. Ovaj film ima sve.
  • Dazed & Confused (1993): Mladi McConaughey, Milla Jovovich (koja progovori pola rečenice), nabrijani Ben Affleck. Morate to vidjeti.
  • The Big Lebowski (1998): Neki ga mrze, nekima je kultan. Nama je super.
  • Dude, Where’s My Car (2000): “What is the average running speed of a full-grown male african ostrich?”
  • Fast Times at Ridgemont High (1982): Malo old school, definitivno zabavno.
  • Fear and Loathing in Las Vegas (1998): Još jedan kultni s izvrsnim Deppom.
  • Ali G Indahouse (2002): Koliko smo puta ovaj film pogledali. Sacha Baron Cohen glumi svog najjačeg lika.
  • Mallrats (1995): Clerks, Jay & Silent Bob, to je taj đir.

Da, znamo da je na listi zapravo 11 filmova. Uživajte!

A ako se na današnji dan poželite počastiti, uvijek možete skoknuti do webshopa Hempice.

Nastavite čitati