Piše: Janja Kovač, magistra etnologije i kulturne antropologije te magistra južnoslavenskih jezika i književnosti

Često se može pročitati da su „naphanci sudjelovali u povorci“ ili da su „lafre i dalje žive“. Zanimljivo je da se u obje rečenice govori o maskiranim osobama koje nose odjeću u koju je nagurana (naphana) slama i maske „lafre“ na licu. Tek ovakva maska je cjelovita i nazivamo ju „naphanec“. U ovom slučaju „lafra“ je drveni dio maske „naphanca“ koji se nosi na licu.

Lafre, lampe, larfe

Zbunjenost kod zainteresiranog čitatelja može pobuditi i upotreba naziva „lafra“ i „lampa“. Obje riječi se često koriste zajedno: „lafre i lampe“. No u razgovorima s kazivačima iz Turčišća i Dekanovca saznajemo da se maska zove „lafra“, dok je „lampa“ tek dio jednog tipa maski. Govorimo o maskama koje imaju istaknuta usta, nos, kljun. Taj se dio maske naziva „lampa“. Izgleda da je korištenje obaju pojmova stvorilo pomutnju zbog nedovoljne istraženosti teme o kojoj se piše. Moramo spomenuti da se danas na terenu koriste obje riječi gotovo podjednako, upravo zbog autora koji su ih počeli izjednačavati.

Iz istog su koša vjerojatno proizašle i dvije varijante imena maski: „lafra“ i „larfa“. Ovaj drugi naziv, „larfa“, moguće je rezultat nesporazuma u komunikaciji. Bilo bi najbolje u potpunosti ga prestati koristiti kako se ne bi stvarao dojam da se radi o dvije varijante maski, a kamoli dvije različite maske.

Naphanec/lafra

Kad pomislite da smo već govorili o svim mogućim značenjima ovih riječi, pogledajmo i odnos Naphanec/lafra. Naphanec je živa osoba koja nosi masku, a lafra fizička drvena maska. Opreka živo/neživo može se gledati kao materijalni i nematerijalni aspekt kulture. Drvena maska lafra dio je materijalne kulture i postoji neovisno o osobi. Veći broj lafri trajno se čuva u fundusu etnografskih zbirki Muzeja Međimurja Čakovec, a odabrani primjerci izloženi su u stalnom postavu. Za razliku od fizičkih maski izloženih u muzeju, Naphance možete vidjeti samo u točno određeno vrijeme, na primjer u fašničkim povorkama.

Izvođenje neke prakse ili rituala nematerijalni je aspekt kulture. Naphanec (pisan velikim slovom) preuzima ulogu nositelja vještine nošenja maske „naphanec“ te je on srž nematerijalne baštine i ono što se štiti. Vještina postoji samo dok je nositelji vještine održavaju živom. Kad nitko više neće nositi (masku) lafru u odjeći punjenoj slamom, ova će praksa izumrijeti. Česti su primjeri kad materijalni aspekt kulture nadživi nematerijalni. Maske se u takvim slučajevima predstavljaju izvan svog prirodnog okruženja u, na primjer, muzejskoj vitrini.

Nematerijalna baština

KUD „Lafra“ iz Turčišća započeo je proces upisa pokladnih običaja izrade i nošenja maski lafri na Listu zaštićenih kulturnih dobara RH u kategoriji „nematerijalno dobro“. Nadamo se da će dugotrajan i složen postupak rezultirati upisom na Listu. Na nama je da skrbimo o svojoj baštini u svim oblicima.

“Ve: iz pera znatiželjnih umova” zajednički je projekt etnologinja Janje Kovač i Lee Šprajc, osmišljen kao platforma za objavljivanje popularno-stručnih tekstova o tradiciji, kulturi i umjetnosti Međimurja. Tekstom i slikom istražuju, bilježe i prate aktualno stanje promatranih fenomena. Zbog toga su projekt i nazvale “Ve” – na međimurskom to znači “sad”.