Piše: Lea Šprajc

U listopadu 2016. godine javnost je potresla vijest o naknadama što su ih KUD-ovi po „Zakonu o autorskom pravu i srodnim pravima“ obvezni plaćati HDS ZAMP-u za izvođenje djela tradicijske kulture. Tim je povodom u Čakovcu održan i prosvjed, odnosno „Skup potpore zaštiti hrvatske pučke popijevke od HDS-a i ZAMP-a“.

Zašto plaćati naknade za izvođenje djela koja po svojoj kolektivnoj prirodi ne podliježu konceptu autorstva – pitalo se mnoštvo okupljeno na čakovečkom Franjevačkom trgu. U veljači 2017. godine u Zagrebu je održan skup „Tradicijska glazba: pravna regulativa i naplata naknada“ s ciljem informiranja javnosti o autorskim pravima i naknadama u području tradicijske glazbe. Na skupu je obrazloženo da HDS ZAMP ne naplaćuje KUD-ovima izvođenje izvorne tradicijske glazbe, već autorski obrađene tradicijske glazbe, jer se smatra da obrađivači, aranžeri i koreografi tradicijske glazbe, kao čuvari kulturne baštine, zaslužuju autorsku naknadu za svoj rad. Prisjetivši se netom opisanog prosvjeda, odlučila sam iznijeti neke problematične točke odnosa tradicijske kulture i autorskih prava.

Tradicijska kultura je kolektivna, podržava dijalog i razmjenu, stvorena je da se neprestano mijenja. Stoga svakim postupkom fiksiranja jedne takve slobodne strukture (u našem slučaju postupkom autorsko-pravne zaštite) udaljavamo se od njezine suštinske prirode.

Govoreći o primjeni zakona o autorskim pravima na djela tradicijske kulture valja se osvrnuti i na proces komodifikacije, koji podrazumijeva ekonomsku eksploataciju (tradicijske) kulture. Tradicijska glazba, kaže britanski sociolog i muzikolog Simon Frith, koja se s pozicije kulturalnih studija sagledava kao autentičan kulturni izraz, „glazba kao kultura“, putem procesa komodifikacije pretvara se u tržišnu robu. Pritom je veliku ulogu odigrala glazbena industrija i pojava tzv. „world music“ žanra u okviru popularne glazbe, koji se u nas češće spominje kao „etnoglazba“. Nadalje, u odredbama HDS ZAMP-a spominje se „izvorna“ tradicijska glazba, definirana kao tradicijska glazba čiji je autor nepoznat ili se ne može utvrditi. Izvornost je, poput bliske joj autentičnosti, veoma indikativan koncept i ne postoji slaganje struke oko jedinstvena određenja tog pojma. Dok jedni izvornost vide u samom predlošku, drugima su ključna odrednica izvornosti način i stil izvedbe. Stoga, kaže Tvrtko Zebec, u raspravama o tome što je izvornost uvijek se trebamo pitati o čijoj se izvornosti zapravo radi. Ni kad je riječ o autorskim obradama tradicijske glazbe ne možemo govoriti univerzalno. Stupanj i način obrade tradicijskog predloška uvelike se razlikuje u skladatelja, aranžera ili pak koreografa. Valja se pitati i postoji li mehanizam koji određuje mjeru inovativnosti i originalnosti autorski obrađenih tradicijskih djela u odnosu na predložak iz tradicije kao njihovo polazište.

“Ve: iz pera znatiželjnih umova” zajednički je projekt etnologinja Janje Kovač i Lee Šprajc, osmišljen kao platforma za objavljivanje popularno-stručnih tekstova o tradiciji, kulturi i umjetnosti Međimurja. Tekstom i slikom istražuju, bilježe i prate aktualno stanje promatranih fenomena. Zbog toga su projekt i nazvale “Ve” – na međimurskom to znači “sad”.