Kralj je studirao u Beču i Budimpešti, a osim slikanjem, bavio se i izradom grafika. Slikao je u duhu postimpresionizma, najviše krajolike međimurskog i zagorskog kraja, no i etnografske prizore i drugo
Na spomen 24. travnja rijetko će se koji Međimurec na licu mjesta prisjetiti značaja tog datuma. Oni nešto boljeg pamćenja možda će vizualizirati ploču s natpisom na čakovečkom ili kotoripskom kolodvoru na kojoj piše kako je upravo na taj datum 1860. u promet puštena prva dionica prve hrvatske pruge. Malo tko će se sjetiti da je 31 godinu nakon pruge rođen vjerojatno najpoznatiji međimurski slikar, Ladislav Kralj Međimurec.
Krajolici zavičaja
Kralj je studirao u Beču i Budimpešti, a osim slikanjem, bavio se i izradom grafika. Slikao je u duhu postimpresionizma, najviše krajolike međimurskog i zagorskog kraja, no i etnografske prizore i drugo. U kasnijoj fazi svoga stvaralaštva počeo je koristiti stilizirane motive, odnosno svodio ih je na jednostavne obojane površine.
Poslije 1945. Kralj se zauvijek vratio u rodni kraj, no održao je samo jednu izložbu, 1966. godine, pod nazivom “Međimurska zemlja”
Studij je započeo u Budimpešti 1910. Dvije godine kasnije je regrutiran pa je akademiju morao napustiti. Tijekom Prvog svjetskog rata na bojišnici je bio ranjen. Poslije oporavka vratio se u Čakovec gdje mu je s daljnjim studiranjem pomogao dr. Ivan Novak.
Nakon Kraljeve smrti, njegova je supruga Općini Čakovec darovala veći dio opusa i kuću, u kojoj je otvorena njegova Memorijalna zbirka
Nemogućnost osiguravanja egzistencije umjetnošću odvela ga je najprije u Karlovac pa Novu Gradišku gdje je radio kao profesor. U varaždinskoj gimnaziji radi od 1928. Poslije 1945. Kralj se zauvijek vratio u rodni kraj, no održao je samo jednu izložbu, 1966. godine, pod nazivom “Međimurska zemlja”. 1971. godine dobio je nagradu “Oslobođenje Međimurja” za primjeran i požrtvovan rad. Počeo je kao impresionist, slijedeći u početku trendove europskog likovnog stvaralaštva; kasnije se okušao i u ekspresionizmu te avangardnom apstraktnom izričaju. Lako je zamisliti i povezati omiljene motive s pojedinim tipom izričaja, iako ih je Međimurec većinu slikao tijekom čitavog života: krajolike kao impresije, život seljaka, tvrdi rad i siromaštvo kao ekspresije, a uzaludnost, teškoću promjene i apsurd kroz apstraktno slikarstvo.
Kraljev vrt
Kako bilo da bilo, Ladislav Kralj Međimurec zaslužuje mjesto među drugim velikanima međimurske umjetnosti. Kad je 1976. godine umro, njegova je supruga Slavka darovala veći dio opusa te kuću tadašnjoj Općini Čakovec. Tri godine kasnije u kući je otvorena Memorijalna zbirka Ladislava Kralja Međimurca.