Povežite se s nama

Kist i pero

Lijepo je “padati s nogu” u trenucima kreativnog naleta

Objavljeno:

- dana

Živko Toplak izložbom je pokazao svoju neiscrpnu inspiraciju

Iako ne profesionalno, Živko Toplak slikanju posvećuje svoju svakodnevicu već pedesetak godina. Kako kaže, ne možeš uspjeti u tome ako nemaš unutarnji poriv. Izložbom održanom u palači Herzer ponovo je pokazao da on s time nema problema.

 

Preko pedeset godina ne pušta kist iz ruke. Poznati varaždinski slikar Živko Toplak u svojoj je dugoj slikarskoj karijeri uspio naslikati ogroman broj slika. Neke od njih Varaždinci su ponovo imali prilike vidjeti u palači Herzer do 1. srpnja gdje je autor izlagao.
 
Bila je to prilika za publiku da proživi razne emocije koje njegovi akvareli “proizvode”, a za samog autora da svoj opus sagleda iz neke druge perspektive. – Svaka je izložba velika stvar. Autor to doživljava kao presjek, osvrt na svoj opus, ali isto tako to je i prilika da sagleda sebe u drugom svjetlu kroz osluškivanje reakcija drugih – rekao je Toplak u razgovoru. A sudeći prema reakcijama, Toplakove slike i među varaždinskim ljubiteljima likovne umjetnosti dobivaju same pohvale.

Ljubav prema kistu

Slikam od 7. razreda osnovne škole, kada sam imao i izložbe na školskom hodniku. I nakon toliko godina još uvijek obožavam slikati – rekao je Toplak. Iako slikarstvo nije nikad bilo njegov službeni poziv već više aktivnost, upravo je to ono što ga drži. – Slikanje je izazov, otvara nove horizonte u čarobnom svijetu slikarstva i teško da se toga možeš odreći – dodao je. Te je riječi dokazao i u praksi. Dugi niz godina radio je u Metalskoj industriji Varaždin, no nikad nije prošao ni dan da na papiru ne zabilježi neki motiv. Zbog tog velikog entuzijazma ostavlja iza sebe nebrojeno puno akvarela koji su mu glavna preokupacija. Oni, osim pejzaža, jasno prikazuju emotivna stanja autora.
 
– U mojim slikama nema literarnog sadržaja, one prenose određeno emotivno stanje. Razlika između slika nastalih zbog samog slikanja i slika nastalih zbog određenih emocija je upravo ta da su druge iskrene i to se vidi na njima – rekao je Toplak te dodao kako je upravo slikanje iz ljubavi pravi put za nastanak vrijednih djela.

Odgovornost

Da postaneš slikar nije dovoljno imati dugu kosu, već se mora zadovoljiti i određena forma. Također, u taj poziv treba ugraditi sebe do kraja – komentirao je Toplak. Slika svaki dan, a problema s idejama nema. – Nekad mi ni 24 sata nisu dovoljna. Dešava se da padaš s nogu kada dođe do kreativnog naleta, no nema ljepšeg od toga. Naravno, imam i rupe u stvaranju, no one su kratkotrajne: imam ih svaki dan i svakodnevno slikam – rekao je u šali. Ipak, trenutaka u kojima je nezadovoljan rezultatom ima, priznaje.
 
– Nekad sam znao kidati slike, no od toga je prošlo dvadesetak godina. Sada ih ostavljam u ormaru za potrgane slike. Uvijek se iznenadiš nakon nekog vremena kada shvatiš da nisu toliko loše – dodaje Toplak koji je u svim tim godinama uspio “skupiti” zavidan broj radova svih dimenzija i tema. Sve one, dugi niz godina, nailaze na odobravanje i otvaraju svima novi svijet koji prelazi granice tradicije i pruža nešto novo.

Nedostatak ideja mu je nepoznanica

Živku Toplaku slikarstvo je poziv kojem je posvećen već dugi niz godina. Od pedesetih godina kada je krenula njegova likovna putanja realizirao je brojne izložbe i istaknuo se kao značajan varaždinski slikar. Iako je u početku nailazio ponegdje na otpor to mu nikad nije stajalo na putu te se danas može pohvaliti brojnim izložbama, snimljenim TV izložbama i audiovizalnim zapisima o svojem radu. Također, dugi niz godina sudjeluje u mnogim likovnim kolonijama, kako u Hrvatskoj tako i u inozemstvu. Upravo je jedna iza njega, a to je nedavno održana Lošinjska umjetnička kolonija.
 
Od njega se zasigurno i u budućnosti može puno očekivati jer, kako kaže, samo ga nedostatak novih ideja može natjerati da prestane slikati što se, sudeći prema tempu koji godinama drži, neće dogoditi. 
Cijeni kritiku – ona ga motivira
 
Toplakovi akvareli među publikom nailaze samo na odobravanje. Tako je još od davnih sedamdesetih godina kada je prvi put izlagao u Gradskom muzeju Varaždin. Od tada je održao nekoliko desetaka velikih izložbi, no sve su mu podjednako drage i pružile su mu mogućnost da svoje radove sagleda iz druge perspektive, bez obzira na to bile kritike pozitivne ili negativne. – Sve kritike upućene mojem radu također su mi pomogle, pa čak i ako su bile zločeste – kaže Toplak.
 
To je jedan od razloga zašto uvijek kreće naprijed i stvara dalje. Na pitanje koliko je do sada naslikao slika, ni sam ne zna odgovor. – Puno ih je. Eto, jednom sam čak na jednoj slici veličine nekoliko centimetara imao čak 1023 minijaturne slike. Pa sada računajte – rekao je. No osim minijaturnih formata, Toplak je u svojoj karijeri išao i u drugu krajnost. – Najveći format koji sam naslikao bio je 52 metra kvadratna. To je bilo u Volovskom. S tom slikom smo otplovili na pučinu gdje ju je vjetar trgao na manje dijelove – ispričao je. No veliki formati sada su iza njega. – Dosta slikara teži u početku velikim formatima, no na kraju ipak završavaju na malima kako se ne bi gomilali nepotrebni detalji – dodao je. 

 

Izvor:
Foto:

Kist i pero

Thompsonov koncert odgođen za nedjelju

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

CRAZY HILL FESTIVAL

Nakon vrlo uspješnog Fjaka Music Festivala, održanog od 8. do 11. svibnja 2014. u Splitu, ovog vikenda bit će održan Crazy Hill Festival na otoku Mladosti u Ludbregu.

CHF neće započeti velikim koncertom Marka Perkovića Thompsona, kako je prvobitno najavljeno, već će tim koncertom završiti. Naime, Thompsonov se koncert s četvrtka 15. svibnja, prebacuje  na nedjelju 18. svibnja radi meteorološke najave lošeg i kišovitog vremena, a kupljene će ulaznice za koncert posjetitelji umjesto u četvrtak moći iskoristiti u nedjelju 18. svibnja.  Ovu promjenu organizator CHF-a uvodi radi zaštite publike koja će ispred pozornice biti na otvorenom nenatkrivenom prostoru.
Program CHF-a stoga neće započeti u četvrtak 15. svibnja kako je prvobitno najavljeno,  već u petak 16. svibnja, a odvijat će se tri dana – u petak 16., subotu 17. i u nedjelju 18. svibnja 2014.

Izvor:
Foto:

Nastavite čitati

Kist i pero

Perić: “Nema sumnje da su slike najraniji Stančić”

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

STANČIĆ

Sa svakom slikom koja se vraća u grad, u Varaždin se vraća i Miljenko Stančić, rekao je svojedobno ravnatelj Galerijskog centra Ivan Mesek. Prema njegovom slikovitom opisu, Stančić se ovih dana s dvije „nove“, bezimene slike iznova vratio u svoj grad, gdje je živio i radio do prerane smrti u dobi od samo 51 godine.

Crtež konjanika i akvarel iz ciklusa Križni put, u Centar su stigli sa zida zagrebačkog stana novinara, pisca i prevoditelja Borisa Perića.

– Slike je djed ostavio mojoj majci, sestrični Miljenka Stančića. Crtež konjanika je iz njezinog spomenara. U razgovoru s tetom, Stančićevom sestrom, pokojnom Milicom, saznao sam da je jedna od prvih likovih narudžbi za Miljenka Stančića bila od strane varaždinskog župnika da nacrta ciklus Križni put.

Te slike, njegovi najraniji radovi, slove kao izgubljene. Kasnije umire moj djed i u njegovoj ostavštini nađem jednu koja bez ikakve sumnje pripada tom ciklusu – Motiv raspeća, akvarel. Ispod raspela ima jednog onog konjanika s kopljem, kao u majčinom spomenaru. Stančić se u to vrijme potpisivao inicijalima – S i M preko toga – u spomenaru je isti taj potpis. Znači jedna slika ide s drugom – čine neku cjelinu. Više nema sumnje da je to rani, možda najraniji Stančić. Sliku sam pokazivao nekim povjesničarima umjetnosti koji su također potvrdili autentičnost. Gdje su ostale, ne znam – možda Crkva zna. No, eto, ta koja je ostala kod djeda dopala je mene – priča Perić.

Veseli “mračnjak”

Slikar, uz kojega više ne bismo mogli vezati samo pridjev „varaždinski“ jer je svojim značajem odavno prešao granice mjesta rođenja, još uvijek nema svoju galeriju. Stančićeva zbirka je, unatoč stalnim obećanjima, još uvijek „podstanar“.

– Oko ‘74. godine u jednom su intervjuu u tadašnjem Startu pitanje o Galeriji postavili i samome Stančiću. Odgovorio je u svom stilu – slikao je inače dosta „mračne slike“ unatoč veseloj prirodi – rekao je da će kad naprave Galeriju stati ispred nje sa šeširom i prositi. Naravno da je šteta što nema svoj prostor, ali nadam se da će se sve to riješiti – rekao je Boris Perić, na čijemu zidu visi još jedna Stančićeva slika za koju ne zna kako se zove, prikaz dviju marioneta; replike slike nekada su bile dio interijera zagrebačkih knjižnica, ali nikad mi nije palo na pamet pitati kako se zove. Ne skupljam slike. Moje bavljenje likovnom umjetnošću je pisane prirode – priznaje Perić. Ističe nadu da će netko možda prepoznati slike i znati nešto više o njima i njihovu stvaranju.

Dvije nove slike u Galerijskom centru nema u katalozima, pa niti nije procijenjena njihova vrijednost, unatoč nesumnjivoj kolekcionarskoj vrijednosti.

Izvor:
Foto:

Nastavite čitati

Promo

Varaždinsko online izdanje