Lucija Pokrivač iz Dragoslavec Sela učenica je trećeg razreda Gimnazije Josipa Slavenskog u Čakovcu.

Mlada volonterka s humanitarnim se radom susrela još u Osnovnoj školi Gornji Mihaljevec, a intenzivnije je počela volontirati kada je krenula u prvi razred gimnazije, odnosno od ožujka prije gotovo dvije godine kada joj se pružila prilika da se osamostali. Iako joj je prvotna motivacija bila postojanje mogućnosti da dobije dobru ocjenu, ubrzo se u njoj, dok je promatrala druge volontere, probudila potreba da pomaže ljudima bez materijalnog ili drugog, „višeg“ cilja pa sada volontira na svakom koraku.

Uspjela sam privući neke iz razreda, pa sada nas troje ili četvero idemo zajedno volontirati.

– U osnovnoj školi humanitarne akcije su bile česte: vidjela sam volontere i pomislila da bih i ja mogla pomagati. Prvo sam krenula s volontiranjem u akciji Zelena čistka, misleći da ću možda dobiti peticu iz Biologije. Nisam dobila ocjenu, ali mi se svidjelo jer smo se družili, kvalitetno proveli vrijeme, čistili okoliš i radili korisne stvari – rekla nam je Lucija, dodavši da su za ovom volonterskom akcijom ubrzo uslijedile i mnoge druge.

Novi ljudi

Nakon nekoliko takvih akcija upoznala je nove zanimljive ljude, a između ostalih, u travnju 2017. upoznala je i Moniku koja je radila na projektu uređivanja klupica u Perivoju Zrinskih za Udrugu Zora. Tada je odlučila priključiti se Zori i tome projektu, a od ožujka iste godine sudjeluje u akcijama Leo kluba Zrinski.

U osnovnoj školi česte su bile humanitarne akcije, vidjela sam volontere i pomislila da bih i ja mogla pomagati!

Na pitanje kako usklađuje školu i volontiranje, Lucija odgovara da joj je volontiranje glavni hobi koji ne oduzima toliko puno vremena.

– Ne volontiram baš svaki tjedan. S Leo klubom imamo određene akcije tijekom godine, koje traju eventualno dva mjeseca, a u Zori također volontiram po potrebi. Od trećega mjeseca prošle godine krenuo je projekt „Tete i stričeki pričalice“, što je projekt MURID-a, u sklopu kojega jednom tjedno idem u Županijsku bolnicu na Odjel pedijatrije djeci čitati priče. To je jedino volontiranje na tjednoj bazi, ali trenutno imamo zimsku pauzu te ujedno čekamo da prođu gripe pa da nastavimo s pričanjem.

Akcije u Zori

Lucija je prije otprilike mjesec dana dobila prestižnu nagradu za najvolonterku Udruge Zora za 2018. godinu i to potpuno zasluženo, budući da se volontiranju okreće kada god se za tim ukaže potreba. Nagradu je dobila zahvaljujući akcijama „Aktivni mladi protiv nasilja“ i „Doprinos mladih: za manje vršnjačkoga nasilja“. Te su akcije uključivale kratki put u Osijek, gdje su se sudionici educirali o vršnjačkom nasilju:

– Sudjelovali smo na nekoliko edukacija i radionica, posjetili smo Dom za odgoj djece i mladih u kojemu žive djeca odvojena od roditelja jer su bježali od kuće, tukli se i slično. Održali smo radionice s ciljem preodgoja. Razgovarali smo o njima, njihovu životu i o svemu što rade, pokušali smo im pomoći razgovorom…

U sklopu aktivnosti Udruge Zora također su dijelili edukativne letke, izrađivali origami ždralove povodom V-daya, dok je prilikom suradnje Zore s čakovečkim Kinom za mlade Lucija sudjelovala i u organizaciji filmova za mlade koji su se prikazivali svakoga petka.
Vrlo je pohvalno što je Lucija tako mlada već prepoznala dobrobiti volonterskog rada i što osjeća veliku sreću kada nekome pomogne te zauzvrat dobije osmijeh i saznanje da pozitivno utječe na nečiji život. Okružena je mladim ljudima koji se bave sličnim aktivnostima pa dodaje:

– U početku sam bila među rijetkima svoje dobi koji su volontirali, no uspjela sam privući neke iz razreda pa nas sada troje ili četvero volontira zajedno!

Želje za budućnost

Što se tiče budućnosti, Lucija je sigurna u kojem smjeru želi ići. Voljela bi kada bi mogla spojiti posao s volontiranjem, odnosno kada bi joj struka omogućila da pomaže ljudima te dodaje da će se zasigurno nastaviti baviti humanitarnim radom i doprinositi zajednici.
– U budućnosti bih svakako htjela profesionalno biti u nekoj udruzi te da to bude na neki način povezano s mojim poslom. Možda upišem psihologiju pa bih radila s ljudima i pomagala na taj način, a možda i na nekom projektu – zaključuje i dodaje da nema specifičnog uzora, već da se divi svim ljudima koji pomažu drugima.