I ove godine Hrvatski klub putnika raspisao je natječaj za dodjelu Nagrade “Dijana Klarić”.

Nagrada nosi ime mlade šibenske putnice i fotografkinje čiji se životni put prerano ugasio 2013. u 27. godini života. Inicijativu za dodjeljivanje Nagrade pokrenuli su Dijanina obitelj i spomenuti Klub kao motivaciju te inspiraciju za druge ljubitelje putovanja i putopisanja pomoću raznih medija.

Tako se Nagrada dodjeljuje na Croatian Travel Festivalu u Šibeniku u pet kategorija: Najbolji putopis, Najbolji projekt, Najbolja putopisna fotografija, Najbolji putopisni film te Putnik godine. Ovoga se puta među finalistima našlo čak dvoje Međimuraca: Iva Mihalic Krčmar (za putopisni film “Put oko svijeta za 30 dana”) te Siniša Golub (putopis “Nagovor za odvažnost”).

Siniša Golub, inače ravnatelj Javne ustanove za zaštitu prirode “Međimurska priroda”, osvojio je Nagradu “Dijana Klarić” za najbolji putopis.

Samo putovanje je nagrada!

– Moje dosadašnje knjige obrađivale su uglavnom zavičajnu tematiku Međimurja, a putopisni “Nagovor” je knjiga za širu čitalačku publiku s univerzalnom, gotovo svima globalno poznatom temom američkih nacionalnih parkova. Naravno, prilagođen je hrvatskoj čitalačkoj publici, odnosno, pisan je na hrvatskome jeziku te je bogato ilustriran fotografijama s putovanja. Ove godine se za putopis prijavilo čak 15 uradaka, u finale su ušla tri, a “Nagovor” je proglašen najboljim.

“Nagovor na odvažnost je svojevrstan znalački priručnik, informativan i lijepo napisan, u kojem ne nedostaje suptilne impresije te je vrlo pitko i jako zanimljivo štivo.”

(obrazloženje žirija uz nagradu za najbolji putopis)

O pobjedniku odlučuju nijanse, jer sve što dođe do finala je uistinu vrijedno na sve većoj hrvatskoj putopisnoj sceni. U kategoriji putopisa proteklih godina bili su nagrađeni etablirani pisci poput Gordana Nuhanovića ili Krešimira Međerala, popularnog “lovca” iz “Potjere”. Ove godine grah je pao na moju knjigu, dok je prijatelj i poznati dugoprugaški hodač Nikola Horvat gotovo poharao Hrvatski festival putnika te svojim projektom Croatian Long Distance Trail osvojio čak tri od ukupno pet kategorija. Nema tu konkurencije u klasičnom smislu značenja te riječi, jer kao što kaže spisateljica Maja Klarić, sestra pokojne Dijane po kojoj nagrada nosi ime: “Već je samo putovanje nagrada!”

Road trippin’

Golub dodaje da njegovi junaci nisu “avanturisti, pustolovi i umišljene veličine”, već tročlana međimurska obitelj koja je putovala onako kako to čine američke obitelji: “road tripom”, to jest, cestovnim putovanjem od parka do parka. Što se tiče financijskog aspekta putovanja, o čemu ga mnogi ispituju, kaže:

– Amerika je skupa ako se pikira na luksuzne hotele i vrhunske restorane u velikim gradovima, no pravi doživljaji nastaju izvan komforne zone, kako se to već poslovično kaže. U mojem poimanju putovanja to je definitivno izvan velegradova. Odvažnost kompenzira financijske troškove. Što je više odvažnosti, to je manja cijena putovanja. Da sažmem: dva tjedna putovanja po SAD-u košta koliko i tri tjedna na nekom jadranskom otoku u ljetnoj sezoni godišnjih odmora. U taj trošak je uključena i avionska karta, mobilnost po Americi, hrana, smještaj u motelima… Parkovi i doživljaji su besplatni, ako ti je um otvoren za nova iskustva, a duša za ljepotu. Tek nakon što boraviš neko vrijeme u SAD-u, uvidiš koliko je Hrvatska u svakodnevnom životu skupa domovina. Dom je ipak dom, vraćamo se odakle smo poniknuli i jedino tako putovanje ima smisla, kad se doma imamo čega sjećati i čemu se veseliti: naime, sljedećemu putovanju.

Zemlja malih brojki i velikog vuka

Kad smo se već dotaknuli financijske strane putovanja, pitali smo Sinišu može li se u Hrvatskoj živjeti od putopisanja te kakvi su njegovi planovi za bližu budućnost:

– Od putopisanja se u Hrvatskoj ne može živjeti punim plućima, ponajprije zato što putovanja ipak traže određeno ulaganje vremena i ušteđenog novca. Hrvatska je zemlja malih brojki, a prodane naklade knjiga od tisuću primjeraka već su veliki uspjeh. No, ako se časopisima proda pokoji članak ili fotografija, u godinu dana može se uštedjeti za jedno veće putovanje na kojem se opet dogodi nova priča i fotografija, i tako ukrug. Prije nego što se okreneš, već si doživio ono o čemu maštaš dobar dio života. Utoliko se od putopisanja mogu ostvariti snovi, ali ne i osnovna materijalna egzistencija u svakodnevici. Što se tiče planova za bližu budućnost, radim na par projekata.

Prvi uključuje knjigu o uslugama ekosustava, to jest, o stvarima koje nam priroda daje, pri čemu toga nismo ni svjesni. U toj bih knjizi želio pisati o povezanosti prirode s mnogim sastavnicama ljudske svakodnevice. Taj bih projekt trebao završiti, ako ne do kraja ove godine, onda do proljeća sljedeće. Druga knjiga koju imam u vidu bit će posvećena jednoj životinjskoj vrsti: vuku! Naime, mnogi ne znaju koliko je vuk za malu Hrvatsku važna vrsta: jedna smo od rijetkih europskih država u kojoj obitavaju sve tri vrste velikih europskih predatora – vuk, ris i medvjed, što je strahovito bitno za zdravlje ekosustava, odnosno stabilnost i ravnotežu među populacijama. U tome bih djelu htio predstaviti stajališta svih upletenih u “vučju tematiku” – lovaca, veterinara, ekologa, poljoprivrednika… kao i potencijal vuka za promociju Hrvatske na razne načine! Za kraj, zahvaljujem svojem nakladniku Fotoklubu Čakovec, uredniku fotografije Davorinu Manceu, svim pretplatnicima koji su vjerom u knjigu omogućili njeno objavljivanje, a nadasve svojim suputnicima: Jani, Mihaeli, Alexu i Petri! – završava Golub, kome čestitamo na nagradi uz želje da doskora u Međimurje ponese još pokoju.