Varaždinskoga televizijskog novinara i voditelja Kristijana Petrovića uža javnost pamti i kao poznavatelja folklora istočne i srednje Europe te povijesti koju, kaže, voli zvati okultna povijest. Knjige iz raznih državnih arhiva diljem Hrvatske, Austrije i Mađarske o bićima iz „mraka“, folklora i povijesti uglavnom završe u njegovoj biblioteci.

– Unazad već 20 godina proučavam, između ostaloga, demonologiju i vampire, na kojima sam, kolokvijalno govoreći, „doktorirao“, a i vještice, koje su također jedna od prominentnijih bića u povijesti istočne i srednje Europe – rekao je Kristijan Petrović, koji je u srijedu, 12. kolovoza, u atriju Staroga grada u Varaždinu održao predavanje o vješticama pod nazivom „Nečastive: Povijest vještica od antike do danas“.

Iako se općenito o vješticama u Hrvatskoj vrlo malo govori, interesa svakako ima, što dokazuje i iznimno velik broj posjetitelja koji su došli u atrij slušati priču o „nečastivima“. Ima za to i razloga, s obzirom na to da u suludoj povijesti histerije i panike koje su vladale Varaždin itekako ima svoju epizodu, govori varaždinski novinar.

Priča o vještici formirala se puno prije pojave kršćanstva, još u velikim politeističkim društvima, i to kao o ženi koja posjeduje vrlo mnogo znanja vezanog uz bilje i travarstvo

Moglo bi Vas zanimati:

FOTO Ivica Nerer biciklom kreće na put do Bruxellesa biciklom, prijeći će 1500 kilometara

Udruga veterana 7. gardijska brigada „PUMA" obilježit će 15. obljetnicu ulaska Republike Hrvatske u punopravni savez NATO članica na jedinstven...

Vještice, kao i rituali, simbolika, obredi i ostale pojavnosti, prate čovječanstvo gotovo od samih početaka i u različitim oblicima, a najzapaženije razdoblje u kojem se naveliko spominju vještice je bilo razdoblje inkvizicije, odnosno crkvenih progona, jedna od najmračnijih povijesnih epizoda.

– Mi smo zapravo jedna od zadnjih zemalja u kojima je završila ta kompletna priča koja je počela još negdje 1100-ih godina. Iako je inkvizicija osnovana 1231. godine, žene su se već dotad u, naravno, razmišljanjima crkvenih mislilaca i teologa, formirale kao bića koja itekako mogu, na primjer, kontrolirati vrijeme, izazvati bolest, ubiti nečije dijete, ubiti stoku te učiniti da usjevi i kompletna poljoprivreda propadnu. Dakle, žena je definitivno već imala razvijenu tu negativnu konotaciju do pojave inkvizicije. Inkvizicija u principu nije osnovana radi toga da bi se proganjala žena, nego da bi se proganjali neistomišljenici Katoličke Crkve, odnosno kršćanstva, razne sekte koje su bujale već i 1100-ih, ali poglavito 1300-ih, kao što su katari, valdenzi i albigenzi, koji su tumačili kršćanstvo na sasvim drugačiji način, što se nije sviđalo Crkvi, koja ih je oformljenjem papinske, odnosno rimske inkvizicije počela proganjati i uspješno ih se riješila, uključujući vitezove templare – objašnjava Petrović.

Od antike do danas

Priča o vještici formirala se puno prije pojave kršćanstva, još u velikim kulturama u Egiptu, Mezopotamiji, Babilonu, Asiriji, grčkoj helenističkoj kulturi i Rimskom Carstvu. U politeističkim društvima pojavljivala se žena koja posjeduje vrlo mnogo znanja vezanog uz bilje i travarstvo.

– Primjer je Grčka, gdje su se muškarci i žene podjednako bavili travarenjem, a zvali su ih “pharmakios” ili “pharmakia”. Ključna je ta pharmakia jer je ona posjedovala praške, čajeve i masti koji mogu liječiti, učiniti da se netko zaljubi, a gdje se liječi, može se i trovati. Tu se spominju nekakvi prvi sudski spisi oko proganjanja i kažnjavanja pharmakia, koje nije bilo toliko brutalno; najčešće su ih proganjali iz gradova. Pharmakie su u svakom slučaju imale velik utjecaj na stvaranje prvih fiktivnih mitoloških vještica kod Hezioda i Homera, kao što su Kirka, Medeja i velika Hekata – ističe Kristijan Petrović.

Varaždin

Oslanjajući se na povijesni aspekt, u Varaždinu je bilo spaljeno 10-ak žena koje su bile optužene kao vještice, no točna brojka među povjesničarima još nije poznata jer državni arhivi, kao ni onaj u Varaždinu, nisu do kraja istraženi, objašnjava ovaj varaždinski novinar.

Prvo spaljivanje u Varaždinu veže se uz 1692. godinu, kada je kod današnjega autobusnoga kolodvora spaljena Margareta Mužinić

– Prvo spaljivanje u Varaždinu veže se uz 1692. godinu, kada je spaljena Margareta Mužinić, vjerojatno kod današnjega autobusnoga kolodvora. Postojala su dva stratišta gdje se palilo i vješalo, drugo je, pretpostavlja se, bilo u Brezju. Osim toga, žene koje su bile optužene da se bave čarobnjaštvom i nanošenjem nekomu štete putem čarobnjaštva, ali i ostali osuđenici, često su bili i proganjani iz grada, i to na zanimljiv način. Primjerice, jedan je gradski krvnik, konačni provoditelj pravde, iz sudnice na mjestu današnje Gradske vijećnice batinanjem po glavi protjerao osuđenika izvan granica grada – opisuje te dodaje da je u mislima teologa i crkvenih mislilaca svašta bilo povezano s demonskim utjecajem.

Često su se tražili dokazi, pa su nerijetke bile i racije; ulazilo se ljudima u kuće, tražile se neobične stvari, a masti i prašci su bili svojevrsni krunski dokazi da se osoba bavi nečime čudnim što je protiv crkvenog razmišljanja i propovijedanja. Najviše spaljivanja bilo je u Zagrebu, Varaždinu, Varaždinskim Toplicama i Križevcima, a poznat je i privatni linč u Križevcima 1698. godine, nevezan uz Crkvu ili gradske vlasti, kada su ljudi sami uhvatili pet žena i istovremeno ih spalili. Česte su bile i optužbe susjeda.

– Dokaz u kojoj mjeri optužba može biti glupa je optužba posljednje hrvatske vještice, Križevčanke Magdalene Logomer-Herucine, koju je susjeda optužila da je kao muha u noći opsjeda i čini joj zlo. Ta je žena došla pred Mariju Tereziju, koja je već u ono vrijeme odlučila stati na kraj tim luđačkim spaljivanjima. Njezin osobni liječnik Gerard van Swieten je pregledavao optužene i ona je izdala edikt u kojem se navodi da sve optužene žene moraju biti dovedene k njoj u Beč na dvor na pregled, o trošku onoga koji tuži. U nekom trenutku 1758. godine staju spaljivanja. Optužbi je u takozvanom postinkvizicijskom razdoblju još bilo, ali su se kazne više odnosile na progone i novčane kazne, odnosno otimanje imovine – ispričao je.

Što se tiče Međimurja, zanimljivo je, govori Petrović, da su ondje zabilježena samo dva slučaja spaljivanja iz 1600-ih, iako je Međimurje bilo pod Mađarskom, koja je bila protestantska zemlja, pa su se katolici i protestanti nadmetali tko će biti efikasniji u eradikaciji zla do te mjere da su se međusobno optuživali da su zapravo agenti Sotone. Imena spaljenih žena nisu poznata.

Demonizacija žena

Sve u svemu, vjerovanje u natprirodno i demonsko te predznak žene koja je jedina bila u stanju biti sluga demonu, uzeli su puno maha.

– Bilo je i muškaraca, ali su bili manje podložni takvim optužbama. Njima je čak i kao nepisano pravilo udijeljena milost prije egzekucije: odrubili bi im glavu prije spaljivanja. Jednoj ženi u Zagrebu su također udijelili milost pa su joj prije spaljivanja, dok je već gorjela, zavezali vrećicu baruta oko vrata. Muškarcima se u dokazivanju bavljenja čarobnjaštvom ili funkcioniranja putem demona gledalo kroz prste jer ako muškarac prizove demona, on vlada nad njim i demon radi što muškarac želi, a kod žene je suprotno. Kod žena vlada demon i ona radi što on želi, mislilo se tada.

Štoviše, čak je i Toma Akvinski, saznajemo, rekao: da nema Božje volje, rođenje žene bi se poistovjećivalo s čudom rođenja dvoglavog psa ili petonogog teleta, dok je biskup Antun Firentinski smatrao da je riječ feminus sastavljena od riječi „fe“, što znači “vjera”, i „minus“, što znači manjak iste.

– Čak se u Knjizi Otkrivenja Antikrist pojavljuje u obliku grimizne bludnice, a tu su i Izabela, Herodijada, Saloma, vještica iz Endora, pa i Eva, dakle žene podložne zlu ili zle žene. No, bilo je i ponekih crkvenih mislilaca koji su tvrdili da to nije u redu, pa je tako papa Siksto IV. 1408. stao u obranu optuženih, rekavši da to treba malo bolje ispitati – otkriva Petrović.

Neopogansko društvo

Zanimanje za vještice ne prestaje ni danas, što, između ostaloga, dokazuje neopoganska religija wicca, s rastućim brojem sljedbenika u cijelom svijetu. Wiccani danas broje oko 500.000 pripadnika, a najviše ih ima na Britanskom otočju, u SAD-u i Njemačkoj, dok ih je u Zagrebu stotinjaak.

Neopoganska religija wicca u svijetu danas broji oko 500.000 pripadnika

– Oni za sebe tvrde da su vještice i to vikanstvo je priznato kao vjeroispovijest na Britanskom otočju. Većini vikanskih sljedbi je zajedničko štovanje ženskoga božanskog načela te poštivanje prirode i prirodnih ciklusa – rekao je Petrović i dodao da danas ima i onih koji rade samostalno, okrenuti k bilju, travarenju i prizivanju višebožja, ali i onih koji se bave isključivo zlim silama, tvrdeći da nekomu mogu učiniti zlo, što dobro i naplaćuju.

Serija predavanja

Intrigantno predavanje održano u srijedu jedno je u nizu predavanja koje Kristijan Petrović provodi samostalno ili u suradnji s profesorima, književnicima i poznavateljima sličnih, „mračnih“ tema.

– Radio sam već prije s docentom kulturne antropologije na FFZG-u prof. Tomislavom Pletencem i s varaždinskim novinarom i književnikom Borisom Perićem. Na predavanjima se okupi 50-ak, 60-ak ljudi i govorimo o nemrtvima, folkloru vampira, nečastivima, povijesti horor književnosti, Halloweena, Samhaina i demona, opsjednutim kućama, osobama i predmetima, o čemu također ima zanimljivih priča s ovih područja… Možda jednog dana dođe na red i predavanje o vilama, koje se ovdje često spominju, pa da dokažemo da su to entiteti s kojima se nije nimalo za zezati, a povezivati vilu uz nešto što ima predznak dobroga, nije ni u kojem slučaju točno – najavio je za kraj varaždinski novinar.