Povežite se s nama

Život i društvo

Učenici Osnovne škole Svibovec proputovali Hrvatskom srcem

Objavljeno:

- dana

Nakon što su čitavu godinu sudjelovali u još jednom hvalevrijednom projektu, učenici Osnovne škole Svibovec u srijedu, 13. travnja, predstavili su svoje likovne i kreativne radove.

Riječ je o zanimljivom i vrijednom projektu „Putujmo Hrvatskom srcem” koji se provodio u sklopu građanskog odgoja i financiran je sredstvima Varaždinske županije.

Učenici su prikupljali informacije o raznim dijelovima svoje države, a najzahtjevniji dio projekta bila je izrada reljefne karte Hrvatske.

Da je riječ o zaista važnom projektu u sklopu kojeg su učenici puno naučili, istaknula je i ravnateljica Melita Mesarić naglasivši kako je cijeli projekt povezan u jednu cjelinu.

– Učenici su obradili sve dijelove Hrvatske, izrađivali su reljefnu kartu, napravili neke suvenire koje ćemo moći pokloniti, radili su prezentaciju, saznali dosta stvari o običajima, tradiciji, zaštićenim životinjama i parkovima prirode – pojasnila je Mesarić.

Osim prezentacije projekta i radova, učenici su sudjelovali i u starinskim društvenim igrama kao što su skakanje u vrećama, gađanje praćkom, činkanje i svinkanje, ali i u pripremi i degustaciji tradicionalnih jela; čobancu, varaždinskim klipičima, fritulama i sporaniku čime su doznali više o običajima iz svih dijelova Hrvatske.

– Smatram ovaj projekt značajnim jer će se kroz njega učenici malo odmaknuti od škole i programa, saznati ponešto o prošlosti, a usput se i zabaviti – naglasila je Mesarić dodavši da iako je ovo prvi projekt iz građanskog odgoja, škola kontinuirano provodi razne aktivnosti.

Tako niži razredi Osnovne škole Svibovec trenutno sudjeluju u projektu Građanin, a provode se i razne izvannastavne aktivnosti, među kojima je i vrtlarenje. Naime, škola ima svoj vrt i voćnjak s četrdesetak stabala jabuka.

Podršku učenicima i školi dala je i gradonačelnica Varaždinskih Toplica Dragica Ratković koja je naglasila važnost provođenja raznih izvannastavnih aktivnosti i sudjelovanja u raznim projektima.

– Time učenici proširuju svoje znanje i dobivaju širu sliku o društvu i državi u kojoj žive što je izuzetno važno za njihov budući život. Čestitam našoj Osnovnoj školi Svibovec na još jednom uspješnom projektu u sklopu kojeg su naši učenici stekli ono najvažnije, naučili su više o svojoj domovini, tradiciji, kulturi i običajima zahvaljujući čemu će, uvjerena sam, jednog dana izrasti u tolerantne mlade ljude koji vole svoje, a poštuju tuđe – poručila je Ratković dodavši kako će im Grad Varaždinske Toplice uvijek biti podrška u svemu što rade.

Projekt su osmislile učiteljice likovne kulture i hrvatskog jezika, Sandra Pokos i Tamara Mandac, a kako su pojasnile, učenici su u sklopu projekta bili podijeljeni u pet timova.

– Svaki tim imao je zadatak istražiti određeno područje Republike Hrvatske; Hrvatsko zagorje, Međimurje i Podravinu, Istru i Primorje, Dalmaciju i otoke, Slavoniju i Baranju te Liku i Gorski Kotar tako da su istraživali običaje, kulturu, dijalektizme, nacionalne parkove i parkove parkove prirode, zaštićene vrste biljaka i životinja, sakralne i vjerske objekte, znamenitosti, tradicijsku glazbu i poznate glazbenike te pisce i pjesnike – rekla je Mandac.
Nakon toga izrađivali su suvenire, oslikavali šalice, platna i majice, a najveći i najzahtjevniji dio bila je izrada reljefne karte u kojoj sudjelovali svi učenici viših razreda zajedno s učiteljicom Sandrom Pokos.

– Kod izrade reljefne karte naišli smo na puno prepreka i problema no timskim radom i upornošću dobili smo zavidan rezultat. Reljefnu kartu smjestili smo u prostorije škole te je svi učenici mogu koristiti prema potrebi. Naučili smo puno toga novog, istraživali svoju domovinu, saznali važne stvari o običajima, kulturi, prirodnim i kulturnim znamenitostima, a prije svega dobro se zabavili – kazala je Pokos.

Jedna od učenica koja je sudjelovala na projektu je Valentina Posavec koja je naslikala Trakošćan.

– Izabrala sam Trakošćan kao jedan jako lijepi simbol naše države. Naslikali smo i zagrebačku Katedralu, Plitvička jezera i Vukovarsku golubicu. Naučila sam kako je naša domovina zapravo lijepa i kako trebamo poštivati prirodu i sve kulturne spomenike – rekla je Valentina.

Život i društvo

Ruskinja Elena već godinama živi i radi u Varaždinu: Ljudi su opušteni i srdačni, no žao mi je što ne mogu posjetiti roditelje u Kalinjingradu

Objavljeno:

- dana

Elena Jambrešić, rodom iz ruskoga Kalinjingrada, već sedam godina živi i radi u Varaždinu. U barokni grad dovela ju je ljubav, njezin sadašnji suprug Miroslav Jambrešić, kojeg je upoznala u Poljskoj na Festivalu Indije i s kojim sada ima petogodišnjeg sina Abirama.

– Posljednjih 20-ak godina odlazim u Poljsku na festival na kojem se svake godine predstavlja indijska kultura, a festival je inače bio i dio Woodstock festivala. Ondje sam 2014. godine upoznala Miru, koji se također već godinama bavi jogom, masažama, pranajamom i sportom. Nastavili smo se dopisivati, pa sam tako odlučila doći u Varaždin. Ovdje smo se i vjenčali, a budući da smo oboje veliki zaljubljenici u indijsku kulturu, zajedno smo putovali u Indiju, gdje smo imali i drugo, indijsko vjenčanje – ispričala nam je Elena, kojoj je u početku trebalo neko vrijeme da se navikne na život u malom gradu poput Varaždina, ali i na hrvatski jezik, koji sada u potpunosti razumije i govori ga vrlo tečno.

– Naravno, u početku mi je bilo neobično, navikla sam na veliki grad u kojem je gradski prijevoz dostupan u svakoj ulici, ali i brojne druge stvari. Ali ono što mi se ovdje jako svidjelo je to što ima puno prirode, mirno je, a ljudi su dosta opušteni, za razliku od Kalinjingrada – rekla je Ruskinja.

S obzirom na to da je po struci profesorica engleskog jezika, prilagodba je prošla prilično bezbolno. Iznenadila se, kaže, što ovdje puno ljudi razumije i govori engleski.

– Zbog toga mi je bilo lako komunicirati s ljudima, osim sa starijima koji ne znaju engleski, kao, primjerice, s Miroslavovom mamom, s kojom smo u početku živjeli u Kuršancu. Shvatila sam brzo da su ruski i hrvatski zapravo dosta slični – ističe.

Putovanja

U Varaždinu se zajedno sa suprugom nastavila baviti jogom, ali i muzikoterapijom, odnosno zvučnom kupkom, zatim hipnoterapijom te drugim alternativnim metodama rada s ljudima, grupno i individualno. Osim toga, drži i online instrukcije engleskog jezika. Interes za indijsku kulturu odveo ju je na razna mjesta, pa je tako s Festivalom Indije putovala u Australiju, Izrael, Poljsku i čak pet puta u Indiju, gdje je tijekom boravaka od po nekoliko mjeseci, pa čak i pola godine, naučila većinu od navedenih istočnjačkih vještina i učenja.

– Inače sam u Kalinjingradu radila u jednoj školi kao učiteljica engleskog jezika, no dala sam otkaz i odlučila putovati. Posebno me se dojmio stari grad Jagannath Puri, odnosno danas je samo Puri, na Indijskom oceanu. Ondje jako njeguju tradiciju, a ima i puno turista. Ljeti je jako vruće, a zimi je kroz dan vrlo toplo, može se kupati, a noću je ugodno. Za mene je to mistični grad, ondje kao da netko čuje tvoj um. Ono što sam željela ondje mi se neočekivano ostvarilo. Uvježbavala sam neke terapije i masaže, upoznala ljude i naučila neke stvari koje su mi bile velika želja. Maštam o tome da jednog dana u budućnosti ondje podučavam jogu – otkrila je Elena uz osmijeh.

Trenutno je njoj i suprugu, kaže, malo teže putovati uz malo dijete. No u kontaktu je s prijateljima iz cijelog svijeta koje je upoznala upravo na putovanjima. U Rusiju su pak odlazili svake godine u posjet njezinim roditeljima, no ove godine zbog rata to nije moguće. Zapravo, moguće je, ali je komplicirano i vrlo skupo.

– Nedostaju mi odlasci u Rusiju. Ovdje je zbog rata ostao samo jedan veleposlanik i avionom je moguće ići preko Turske. Jedna poznanica iz Facebook grupe “Rusi u Hrvatskoj”, čiji sam član, išla je u Kalinjingrad preko Turske avionom i povratnu kartu platila je oko 30.000 kuna. Prošle godine smo išli autom, put je trajao 18 sati. Pretprošle godine nismo mogli ići zbog korone. Žao mi je svake propuštene godine u kojoj nismo išli k mojim roditeljima jer su već stari i ne mogu doći ovamo. Ali čujemo se gotovo svaki dan putem videopoziva – rekla je Elena, dodavši da su, kada im je rekla da će se preseliti u Hrvatsku, bili iznenađeni, ali im je najvažnije bilo da bude sretna.

Iskustva s ukrajinskim izbjeglicama

U Varaždinu dosad nije imala neugodnih iskustava zbog svoje nacionalnosti i rata u Ukrajini, govori, vjerojatno zato što je i Hrvatska do prije 30-ak godina bila u ratu, pa ljudi razumiju situaciju i ne osuđuju je bezrazložno. No, imali su problema Rusi koji su iz Hrvatske putovali kroz Poljsku te su ondje naišli na vrijeđanja. Žao joj je, kaže, kada vidi i da su neka prijateljstva prekinuta zbog političke situacije i rata.

Ovdje je već susrela i mnogo ukrajinskih izbjeglica, najčešće kada s djetetom ide u park ili na igralište.

– Kada na ulici sretnem ljude i čujem poznati jezik, priđem im, pitam ih kako su i ponudim pomoć, otvoreno kažem da sam iz Kalinjingrada. Kažu da imaju veliku pomoć od lokalnoga Crvenoga križa. Abiram je također vrlo otvoren, prilazi djeci na igralištu, razgovaraju na ruskom. Ja s njim inače razgovaram na ruskom, dobro govori i engleski, a hrvatski mu je glavni jezik. Djeca su otvorenija, nemaju barijera, nije ga strah da će pogriješiti, brzo uči sva tri jezika i brzo se sprijatelji s drugom djecom. Maše ako nekoga sretnemo na ulici… – ispričala je Ruskinja i dodala da je trenutna događanja u Ukrajini rastužuju te se nada da će sve što prije završiti. Osim toga, ima prijateljicu i bratića u Ukrajini.

– Bratić je iz Harkova, radio je na sveučilištu kojeg sada više nema. Svi su se maknuli u drugi dio države, iznajmili kuću i ondje će živjeti neko vrijeme. Mentalno je to jako teško, ali pomažemo si međusobno, pokušavam im putem interneta pomoći psihoterapijom i razgovorom – navodi Elena.

Ono što je veseli je kada vidi da ljudi nisu klonuli, nego su nastavili sa svojim životom.

Odnos prema životu

– Srela sam na igralištu sa sinom dvoje mladih Ukrajinaca, u ranim 30-ima, s djetetom od godinu i nešto. A oni slijepi, odnosno slabovidni. Jedno za drugo se drže i s njima ide mala curica. Nekoliko puta sam ih vidjela, razgovarali smo i pozitivni su. Za mene je to bila takva radost kada sam vidjela da ljudi koji teško funkcioniraju nisu stali, već su odlučili ići dalje zajedno, oženili se, imaju dijete. Dolaze na igralište, on s jedne strane tobogana sa štapom, ona s druge strane pazi curicu. Došli su u nepoznato, nije im lako, ne znaju što će biti sutra, ali nastavili su sa životom. Sada traže vrtić negdje u blizini da ne moraju daleko ići. Veseli me kada vidim takvo iskustvo, to je primjer kako se treba odnositi prema životu. Osim toga, ono što je pozitivno u cijeloj toj ružnoj priči oko rata je da se sada vidi i ljudska dobrota. Ljudi otvaraju srca i pomažu jedni drugima – ističe naša sugovornica.

Na pitanje o tome bi li se ikad preselili u Rusiju, točnije u Kalinjingrad, supružnici su složni oko toga da su im ovdje bolje mogućnosti, naročito što se tiče Miroslavovog posla jer ovdje radi u jednoj tvrtki. Ipak, ostavljaju otvorenom mogućnost da se jednog dana u mirovini presele.

– U Rusiji bi se Miri bilo teže prilagoditi, i zbog posla i zbog jezika. A i sada, ako počne rat, Kalinjingrad je odmah do Poljske i ondje će prvo napasti. No u mirovini, tko zna, lijepo bi bilo živjeti uz Baltičko more – zaključili su supružnici.

Nastavite čitati

Život i društvo

U studentske domove Studentskog centra Varaždin pravo na smještaj ostvarilo je 811-ero studenata

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

Poznati su privremeni rezultati natječaja za primanje redovitih studenata u studentske domove Studentskog centra Varaždin te za subvencioniranje smještaja studenata smještenih kod privatnih stanodavaca u Čakovcu, Križevcima, Koprivnici i Bjelovaru u akademskoj godini 2022./2023.

Na natječaj se ukupno prijavilo 1404-ero studenata, a u studentske domove Studentskog centra Varaždin pravo na smještaj ostvarilo je 811-ero studenata, dok je pravo na subvencije za studente smještene kod privatnih stanodavaca u Čakovcu ostvarilo 24-ero studenata, u Koprivnici 25-ero, Križevcima 3-oje i u Bjelovaru 8-ero studenata.

Abecedna lista prijavljenih na Natječaj s brojem bodova i ostvarenim pravom izvješena je na oglasnoj ploči Studentskog centra Varaždin, kao i na njihovim mrežnim stranicama. Studenti koji smatraju da im dokumentacija nije dobro bodovana mogu poslati prigovor u roku od osam dana od objave privremenih rezultata natječaja, odnosno do 19. kolovoza.

– Broj brucoša koji mogu biti smješteni u studentske domove ograničen je na 30 % kapaciteta domova. To je razlog što određeni broj brucoša s većim brojem bodova od starijih studenata nisu ostvarili pravo na smještaj – objašnjavaju iz SC-a Varaždin, ističući da će konačni rezultati biti poznati nakon rješavanja prigovora.

Nastavite čitati

Promo

Varaždinsko online izdanje

Međimursko online izdanje