Novomarofski Kulturni centar „Ivan Rabuzin” bit će domaćin ovogodišnje Hrvatske operne akademije
Kulturni centar „Ivan Rabuzin” u Novom Marofu bit će domaćin Hrvatske operne akademije, prvog ljetnog edukativnog programa za glazbenike u...
Autobiografija Vladimira Malogorskog
Kad umjetničko djelo jednom uđe preko praga kuće Vladimira Malogorskog, iz njega više ne izlazi. Varaždinski kolekcionar nikad nije prodao ili poklonio nešto iz fundusa svoje neprocjenjivo vrijedne kolekcije. Tako je danas vlasnik više od 1.200 slika te 700 potpisanih serigrafija i drugih umjetničkih predmeta. S tom je brojkom Vladimir Malogorski jedan od najvećih kolekcionara u Hrvatskoj. Njegova zbirka najvećih imena naivnog slikarstva odavno je poznata, ali u svojoj kolekciji ima i zavidan broj djela impresionista i hrvatskih akademaca.
U njegovoj vitrini su originalni servisi Ivana Rabuzina koje je kao jedan od samo nekoliko svjetskih umjetnika oslikao za Rosenthal. Tu je i zadnja započeta, nikada dovršena slika Ivana Generalića, neposredno pred slikarovu smrt. Ima pet kompletiranih cjelina naivaca, sedam Stančića, nekoliko svojih portreta koji su napravili neki od tih velikih umetnika a koji nikad nisu crtali portret. To nije ni jedan posto njegove kolekcije.
Vladimira Malogorskog s umjetnicima – osobito naivcima – nije vezao samo poslovni odnos. S velikim je majstorima dijelio i mnoge sate u privatnom životu. Svoje je doživljaje i misli proizašle iz tih čestih susreta napisao u autobiografiji Dječak s kolutom ili Moj život u umjetnosti koja će ovog tjedna biti predstavljena javnosti.
– Prijatelji su me nagovorili da izdam knjigu. Trebala je izaći povodom moga 70. rođendana, ali zbog raznih problema u pripremi izlazi tek sad, osam godina kasnije – govori Vladimir Malogorski i veli da su isti problemi rezulirali puno manjim brojem stranica od dogovorenog. Zato, najavljuje, planira tiskati prošireno izdanje, ali kako bi sve bilo zanimljivije – s drugom ekipom suradnika.
Autobiografija na svega 150-ak stranica opisuje dinamičan život Vladimira Malogorskog. Tako čitatelj saznaje da je slika Miljenka Stančića, koju je od sestre zaželio kao poklon za 23. rođendan, bila prva umjetnina u njegovoj kolekciji.
Nakon početka nije bilo povratka. Vladimir Malogorski zaljubio se u kolekcionarstvo, slike je i dobivao i kupovao. – Puno slika sam dobio od samih slikara, s kojima sam imao prijateljski odnos, poslovni partneri su zamijetili moju strast pa su mi umjesto uobičajenih viskija i cigara darovali slike – prisjeća se Malogorski.
Vladimir Malogorski u kolekciji ima i zavidan broj akademaca i impresionista
Vladimir Malogorski za sebe će reći da je dvostruka ličnost. Jer s jedne strane je uspješan gospodarstvenik hladne glave, a za dušu voli sa slikarima dijeliti njihov boemski život. Njegovi poslovni partneri će ga nazvati tvrdim i teškim i ne mogu ga zamisliti kao strastvenog čovjeka koji slobodno vrijeme provodi u slikarskim atelierima. Osobito nakon što posjete njegove asketske poslovne prostore. – Kad sam gore, u uredu, razmišljam glavom, kad siđem u prizemlje, gdje je pohranjen dio moje kolekcije, to je druga priča – govori Malogorski. U dvije prizemne prostorije u upravnoj zgradi MDV-a, pravo bogatstvo. Veći fundus originala nego u nekim muzejima. Sve to pod jakom mjerom sigurnosti. Druga čuvaona vrijednih umjetnina je njegova kuća. Zbog takvih uvjeta čuvanja neprocjenjivih slika već godinama se govori o potrebi njihova adekvatnog smještaja. Kolekciju je Vladimir Malogorski darovao Gradu Varaždinu. – Ali samo pod uvjetom da slike budu adekvatno zbrinute i izložene. A ne da završe u podrumu Muzeja. I to se mora dogoditi za mog života, inače ništa od donacije – navodi kolekcionar ono o čemu se naveliko govori u gradskim umjetničkim krugovima – da će biti neprocjenjiva šteta ako Grad ostane bez ove iznimne kolekcije.
Gradonačelnik Goran Habuš nedavno je spomenuo da bi se kolekcija, zajedno sa slikama Miljenka Stančića, koje su također podstanari, mogla smjestiti u Varteksovoj zgradi na Franjevačkom trgu, ako Grad kupi zgradu za potrebe Gradskog muzeja Varaždin. Grad kulture – smatra struka – nikako ne bi smio dopustiti da njegove umjetnine, zbog nedostatka prostora – i to dok nekoliko gradskih palača zjapi prazno – ostane bez umjetničkog blaga.
Izvor:
Foto: Ivan Agnezović
U sklopu Srijede u Muzeju, 9. listopada, u palači Herzer GMV-a održava se okrugli stol pod nazivom Spomenik kao šaka u oko?, vezan uz javnu raspravu o dokumentu Smjernice za postavljanje spomen-obilježja na području grada Varaždina.
Posljednjih godina čini se da smo puno osjetljiviji na problematiku zajedničkih, javnih prostora, što je vidljivo kroz reakcije na mnogobrojna loša rješenja u postavljanju skulptura, spomenika i ostalih sadržaja u našim gradovima i selima: ta kontroverzna rješenja degradiraju javni prostor, ali poništavaju i samu vrijednost prezentiranoga.
Grad Varaždin stoga je pokrenuo izradu smjernica koje bi definirale tu problematiku na lokalnoj razini, ali bi bile i orijentir za slične postupke na državnoj razini. Glavni cilj je definicija modela realizacije skulpture, spomenika, spomen-obilježja i plastičkog objekta u javnim prostorima grada, ali i poticanje ostalih oblika suvremenoga umjetničkog izraza u javnom prostoru, poštujući kako kriterije umjetničke suvremenosti tako i kriterije razumijevanja kompleksnoga urbanog prostora Varaždina.
Cilj Smjernica je ponuditi i modele financiranja i poticanja kvalitete produkcije te odrediti dionike za donošenje odluka. Pretpostavka za to je stvaranje kulture dijaloga, uz sudjelovanje svih zainteresiranih građana, od stručne javnosti do šire zajednice, čime bi se trebao naći model kojim će se izbjeći isključivost struke, voluntarizam politike i partikularni diktat šire javnosti.
Pritom je bitno poštovati elemente kao što su estetski kriteriji, povijesni kontekst, dobra lokacija, javna konzultacija i dugoročna održivost.
Dokument je na poticaj Grada Varaždina i GMV-a načinio interdisciplinarni tim, a dostupan je na mrežnim stranicama Grada Varaždina. O njemu će se raspravljati i na ovoj Srijedi u Muzeju, uz sudjelovanje predstavnika autorskog tima koji ga je izradio, kao i posjetitelja, koji su pozvani da se uključe u kulturni dijalog na ovu temu. Program počinje u 19 sati, a ulaz je besplatan.
U tijeku su opsežni građevinski radovi u Starom gradu prema odobrenom programu Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske za radove u 2024. godini.
Na spomenuti program, obnovu Starog grada kandidirao je Zavičajni muzej Varaždinske Toplice.
Radovi koji se trenutno izvode u prizemlju Starog grada, koje koristi Zavičajni muzej Varaždinske Toplice, obuhvatit će sanaciju postojećih zidova uredskih prostorija od vlage i oni predstavljaju nastavak radova sanacije zidova od vlage kulturno-povijesnog objekta u centru grada Varaždinske Toplice.
Ukupna vrijednost navedenih radova s PDV-om iznosi 48.055 eura, a napredak radova obišle su pročelnica Konzervatorskog odjela u Varaždinu dr. sc. Vesna Pascuttini Juraga, gradonačelnica Varaždinskih Toplica Dragica Ratković te ravnateljica Zavičajnog muzeja Spomenka Vlahović.
Dodajmo kako se radovi financiraju sredstvima Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske, Grada Varaždinske Toplice i Zavičajnog muzeja Varaždinske Toplice pod stalnim monitoringom Konzervatorskog odjela u Varaždinu.
Inače, Stari grad (Kaštel zagrebačkog Kaptola) u Varaždinskim Toplicama je zaštićeno nepokretno kulturno dobro koje je upisano u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske pod brojem Z-906. Objekt Starog grada danas je javna građevina s bogatim povijesnim nasljeđem koje se može datirati u vremenski period od 14. do 18. stoljeća.