Povežite se s nama

Kultura

Umjetnine dobiva Grad s jednim uvjetom – primjeren smještaj

Objavljeno:

- dana

Autobiografija Vladimira Malogorskog

Kad umjetničko djelo jednom uđe preko praga kuće Vladimira Malogorskog, iz njega više ne izlazi. Varaždinski kolekcionar nikad nije prodao ili poklonio nešto iz fundusa svoje neprocjenjivo vrijedne kolekcije. Tako je danas vlasnik više od 1.200 slika te 700 potpisanih serigrafija i drugih umjetničkih predmeta. S tom je brojkom Vladimir Malogorski jedan od najvećih kolekcionara u Hrvatskoj. Njegova zbirka najvećih imena naivnog slikarstva odavno je poznata, ali u svojoj kolekciji ima i zavidan broj djela impresionista i hrvatskih akademaca. 

Autobiografija 

U njegovoj vitrini su originalni servisi Ivana Rabuzina koje je kao jedan od samo nekoliko svjetskih umjetnika oslikao za Rosenthal. Tu je i zadnja započeta, nikada dovršena slika Ivana Generalića, neposredno pred slikarovu smrt. Ima pet kompletiranih cjelina naivaca, sedam Stančića, nekoliko svojih portreta koji su napravili neki od tih velikih umetnika a koji nikad nisu crtali portret. To nije ni jedan posto njegove kolekcije.
Vladimira Malogorskog s umjetnicima – osobito naivcima – nije vezao samo poslovni odnos. S velikim je majstorima dijelio i mnoge sate u privatnom životu. Svoje je doživljaje i misli proizašle iz tih čestih susreta napisao u autobiografiji Dječak s kolutom ili Moj život u umjetnosti koja će ovog tjedna biti predstavljena javnosti.
– Prijatelji su me nagovorili da izdam knjigu. Trebala je izaći povodom moga 70. rođendana, ali zbog raznih problema u pripremi izlazi tek sad, osam godina kasnije – govori Vladimir Malogorski i veli da su isti problemi rezulirali puno manjim brojem stranica od dogovorenog. Zato, najavljuje, planira tiskati prošireno izdanje, ali kako bi sve bilo zanimljivije – s drugom ekipom suradnika.
Autobiografija na svega 150-ak stranica opisuje dinamičan život Vladimira Malogorskog. Tako čitatelj saznaje da je slika Miljenka Stančića, koju je od sestre zaželio kao poklon za 23. rođendan, bila prva umjetnina u njegovoj kolekciji.

Umjetničko blago

Nakon početka nije bilo povratka. Vladimir Malogorski zaljubio se u kolekcionarstvo, slike je i dobivao i kupovao. – Puno slika sam dobio od samih slikara, s kojima sam imao prijateljski odnos, poslovni partneri su zamijetili moju strast pa su mi umjesto uobičajenih viskija i cigara darovali slike – prisjeća se Malogorski.

Vladimir Malogorski u kolekciji ima i zavidan broj akademaca i impresionista 

Vladimir Malogorski za sebe će reći da je dvostruka ličnost. Jer s jedne strane je uspješan gospodarstvenik hladne glave, a za dušu voli sa slikarima dijeliti njihov boemski život. Njegovi poslovni partneri će ga nazvati tvrdim i teškim i ne mogu ga zamisliti kao strastvenog čovjeka koji slobodno vrijeme provodi u slikarskim atelierima. Osobito nakon što posjete njegove asketske poslovne prostore. – Kad sam gore, u uredu, razmišljam glavom, kad siđem u prizemlje, gdje je pohranjen dio moje kolekcije, to je druga priča – govori Malogorski. U dvije prizemne prostorije u upravnoj zgradi MDV-a, pravo bogatstvo. Veći fundus originala nego u nekim muzejima. Sve to pod jakom mjerom sigurnosti. Druga čuvaona vrijednih umjetnina je njegova kuća. Zbog takvih uvjeta čuvanja neprocjenjivih slika već godinama se govori o potrebi njihova adekvatnog smještaja. Kolekciju je Vladimir Malogorski darovao Gradu Varaždinu. – Ali samo pod uvjetom da slike budu adekvatno zbrinute i izložene. A ne da završe u podrumu Muzeja. I to se mora dogoditi za mog života, inače ništa od donacije – navodi kolekcionar ono o čemu se naveliko govori u gradskim umjetničkim krugovima – da će biti neprocjenjiva šteta ako Grad ostane bez ove iznimne kolekcije.

Kud sa slikama?

Gradonačelnik Goran Habuš nedavno je spomenuo da bi se kolekcija, zajedno sa slikama Miljenka Stančića, koje su također podstanari, mogla smjestiti u Varteksovoj zgradi na Franjevačkom trgu, ako Grad kupi zgradu za potrebe Gradskog muzeja Varaždin. Grad kulture – smatra struka – nikako ne bi smio dopustiti da njegove umjetnine, zbog nedostatka prostora – i to dok nekoliko gradskih palača zjapi prazno – ostane bez umjetničkog blaga.

Izvor:
Foto: Ivan Agnezović

Kultura

Ne propustite izložbu “Veliki Tabor u 20. stoljeću” u Dvoru Trakošćan

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

U Galeriji Dvora Trakošćan u četvrtak, 15. travnja, otvorena je izložba „Veliki Tabor u 20. stoljeću“ autorice Renate Dečman.

Riječ je gostujućoj izložbi Dvora Veliki Tabor koja će se u Dvoru Trakošćan moći razgledati do 15. lipnja ove godine.

Okupljenim uzvanicima par su prigodnih riječi uputili ravnatelj Dvora Trakošćan, Adam Pintarić, ravnatelj Muzeja Hrvatskog zagorja, Jurica Sabol, te voditeljica Dvora Veliki Tabor, Nadica Jagarčec.

Potom se posjetiteljima obratila autorica izložbe, kustosica Renata Dečman koja je predstavila izložbu i objasnila što joj je bila motivacija da 2018. godine, kada je izložba bila priređena u Velikom Taboru, kao temu odabere upravo razdoblje 20. stoljeća. Dečman je prisutne upoznala s poviješću Velikog Tabora, njegovom raznolikom namjenom i vlasnicima te brojnim događanjima koja su se u dvorcu odvijala tijekom 20. stoljeća.

Gostima je predstavila muzejske eksponate koji se mogu razgledati, a posebno je istaknula neke od najzanimljivijih: maketu Velikog Tabora iz 1915. izrađenu u dvorcu u vrijeme kada je služio kao zatvor, te razglednice s prikazom časnih sestara ispred Velikog Tabora i djecom na galerijama dvora kojima je dokumentirao razdoblje Drugoga svjetskog rata kada je u Taboru bila smještena ratna siročad. Svakako su vrlo posebne i fotografije s partizanima u podnožju Velikog Tabora, te fotografije Josipa Broza Tita i Jovanke koji su posjetili dvorac 1968. godine.

Posjetitelji izložbe imali su priliku razgledati sveukupno 88 eksponata – brojne fotografije i razglednice, slike Otona Ivekovića, knjige, časopise, predmete iz Etnografske zbirke Dvora Veliki Tabor koje je prikupio Josip Štimac, kao i druge predmete koji svjedoče o životu u Velikom Taboru u tome razdoblju. Prikazan je i insert filma Seljačka buna 1573. poznatog redatelja i scenarista Vatroslava Mimice, snimljen u Velikom Taboru 1975. godine.

Nastavite čitati

Kultura

Na novoj stranici čakovečkog Ogranka Matice hrvatske čitajte o znanosti, običajima, knjigama, kajkavštini…

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

Sredinom prosinca prošle godine čakovečki Ogranak Matice hrvatske dobio je novu internetsku stranicu. Na adresi maticack.com.hr tako možete čitati o svim aktualnim informacijama, planovima i novostima povezanima s aktivnošću Ogranka.

Što se tiče recentnih vijesti, krajem 2020. međimurska spisateljica Petrana Sabolek u suradnji s Ogrankom odlučila je pokloniti 600 primjeraka svoje slikovnice “Od slova do slova” međimurskim vrtićima i osnovnim školama za Božić. Potkraj godine izašao je i Hrvatski kajkavski kolendar za 2021. godinu, o čemu smo već pisali, a objavljena je i knjiga “Florijan Andrašec – hrvatski kajkavski pjesnik, melograf i kantor” mr. sc. Ivana Zvonara. Knjiga je nastala u suradnji Ogranka, Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (Zavod za znanstveni rad u Varaždinu) i Općine Dekanovec. Urednik izdanja je dr. sc. Vladimir Huzjan.

Krajem siječnja Ogranak je objavio i zbirku aforizama – odnosno, “kajforizama” – Đure Bela. Zbirka sadrži nekoliko stotina aforizama, a nosi naziv “Spameten zapišuvle”. Ilustrirana je šaljivim karikaturama Damira Novaka. Zanima li vas snimka promocije izdanja ili recenzija akademika Dragutina Feletara, i to možete pronaći na stranicama Matice.

Filozofija, povijest, informatika…

Još jedno zanimljivo izdanje koje je dostupno na mrežnim stranicama za skidanje u PDF formatu je i 54. broj časopisa “Hrvatski sjever”.

– Časopis donosi sedam znanstvenih i stručnih članaka iz nekoliko znanstvenih područja: filozofije, povijesti, književne teorije, lingvistike/dijalektologije, informatike i metodike nastave. Možete ga besplatno spremiti na računalo ili čitati online – kaže glavni urednik “Hrvatskoga sjevera” dr. sc. Krunoslav Mikulan, inače potpredsjednik Ogranka.

Autori priloga su Damir Barbarić (“O živom zrenju prirode”), Ivan Vuk („Komisija ne smije iz sela otići, a da posao nije završen“. O nekim aspektima otkupa poljoprivrednih proizvoda u kotaru Čakovec 1945. – 1948. godine), Đuro Blažeka (“Pseudoanalogonimija između preloške skupine međimurskog dijalekta i prekomurskog književnog jezika”), Robert Šperanda i Krunoslav Mikulan (“Kršćanski i paganski simboli u djelima C. S. Lewisa, J. K. Rowling i M. Benini”), Anita Topljak i Predrag Oreški (“Opremljenost škola informacijskom i komunikacijskom tehnologijom za potrebe uvođenja predmeta Informatika kao obveznog predmeta u sklopu projekta ‘Škola za život'”), Veronika Brlek i Predrag Oreški (“Edukativni roboti i njihova primjena u obrazovanju”), Jasminka Prstec (“Vježbenički ERP u nastavi”), Vladimir Legac (“Prikaz knjige Lovorke Zergollern Miletić i Marije Lütze-Miculinić: ‘Hrvatsko-engleski rječnik školskoga jezika: priručnik za studente i nastavnike engleskoga jezika – prvi svezak'”) i Krunoslav Mikulan (“Josip Grgevčić – umjetnik, profesor, čovjek (in memoriam)”.

Na stranicama je objavljena i poveznica na razgovor s književnicom Verom Zemunić, koji je vodila tajnica Ogranka Anita Novak.

Nastavite čitati