Povežite se s nama

Život i društvo

Varaždinski “Tigrovi” obilježili 30. obljetnicu osnutka 5. bojne 1. A brigade ZNG-a

Objavljeno:

- dana

Udruga ratnih veterana 1. gardijske brigade „Tigrovi“ podružnice Varaždinske županije ovih dana svečano obilježava tridesetu obljetnicu ustrojavanja 5. bojne 1. A brigade Zbora narodne garde RH „Tigrovi“.

Program je počeo u srijedu, 12. svibnja, odavanjem počasti svim poginulim i umrlim hrvatskim braniteljima koji su položili svoje živote na oltar domovine polaganjem vijenaca na gradskom groblju u Varaždinu, a nastavljen je svetom misom za sve pripadnike 1. gbr „Tigrovi“ u varaždinskoj katedrali.

Izniman ratni put

Obilježavanje se nastavlja u petak, 14. svibnja, u 11 sati u Vinici ispred spomen-obilježja postrojbi i u atriju dvorca Vinica Donja (kurija Köröskeny-Rupčić), odnosno u ratnoj bazi spomenute postrojbe bit će upriličena središnja svečanost obilježavanja jubileja, na kojoj se, između ostaloga, očekuje obraćanje zapovjednika, domaćina i gostiju okupljenima te prikaz ratnog puta postrojbe uz prezentaciju, podjelu plaketa i izložbu ratnih fotografija.

Podsjećamo, sukladno nalogu ministra unutarnjih poslova 2. travnja 1991. godine pripadnici Nastavnog centra MUP-a preuzimaju objekt za predvojničku obuku Teritorijalne obrane Vinica, u kojem ustrojavaju Centar za obuku jedinica za posebne namjene MUP-a. Nositelj zadaće obuke bio je novoustrojeni 4. bataljun 1. A brigade kodnog naziva „Oblak”.

– Cilj ustrojavanja ovakve profesionalne postrojbe bio je novačenje i obuka dragovoljaca, sposobnih i čestitih mladića s područja sjeverozapadne Hrvatske, obuhvaćajući pritom današnje županije Varaždinsku, Krapinsko-zagorsku, Međimursku i Koprivničko-križevačku, ali se popunjava i dragovoljcima s cijelog teritorija Republike Hrvatske – objasnio je Tomislav Kranjčec, tajnik Udruge ratnih veterana 1. gardijske brigade „Tigrovi“ podružnice Varaždinske županije.

Uz izvođenje obuke, glavne zadaće bile su praćenje kretanja postrojbi tzv. JNA, osiguranje vitalnih objekata u gradu i okolici te osiguranje varaždinskog aerodroma. Ubrzo po ustrojavanju ostvarena je suradnja s varaždinskim tvrtkama u izradi i prilagodbi naoružanja, pa se u to vrijeme postrojba oprema i prvim oklopnim borbenim vozilom, koje su izradile varaždinske gradske tvrtke, nazvanom „Ruža hrvatska“.

– Već krajem travnja dio postrojbe upućen je u Erdut te ima i vatreno krštenje u Borovu Selu 2. svibnja, gdje sudjeluje u izvlačenju pripadnika Specijalne policije koji su upali u četničku zasjedu. Odlukom predsjednika Franje Tuđmana 5. svibnja 1991. godine donosi se ustroj ZNG-a, a temeljem nje ministri obrane i unutarnjih poslova donose uputu koja se odnosi na prevođenje jedinica za posebne namjene MUP-a u ZNG RH, čime je i 4. bataljun 1. A brigade preveden iz policijske u postrojbu ZNG-a. Ujedno je Centar za obuku jedinica za PN MUP-a postao Centar za obuku jedinica ZNG-a. Već tad je kroz postrojbu prošlo između 300 i 400 pripadnika, koji su po završetku obuke premješteni u druge postrojbe, pa sudjeluju u ustrojavanju 2., 3. i 4. A brigade ZNG-a. Dana 15. svibnja 1991. godine 4. bataljun mijenja naziv u 5. bataljun 1. A brigade ZNG-a RH, čime postaje prva profesionalna vojna postrojba u sjeverozapadnoj Hrvatskoj. Kasnijim preustrojem brigade od 27. srpnja bojna nosi naziv „Tigrovi”, koji je brigada preuzela od 1. bataljuna Rakitje – ističe Kranjčec.

Krajem srpnja postrojba broji oko 80 pripadnika, obučenih i naoružanih lakim pješačkim naoružanjem, pa se postrojba u kolovozu uvodi u borbena djelovanja na području Hrvatske Kostajnice. Glavna zadaća i angažman bili su držanje položaja na rijeci Uni i osiguranje prometnice prema Dubici, gdje ostaju sve do pada Hrvatske Kostajnice 12. odnosno 13. rujna 1991. godine. Dio postrojbe, ukupno 13 bojovnika, uspijeva se probiti iz okruženja, dok ih 20 doživljava sudbinu većine branitelja Kostajnice, odnosno zarobljeni su i odvedeni u koncentracijski logor Manjača kraj Banje Luke.

Istovremeno, početkom rujna jedna satnija upućena je u selo Vrbovljani sa zadaćom zaustavljanja napada i napredovanja neprijateljskih snaga iz smjera Okučana, gdje postrojba doživljava i prvi gubitak pogibijom gardista Dine Kunića. Nakon akcije u selu Vrbovljani postrojba se premješta na potez Okučani – Gornji Rajić – Kozarice – Novi Grabovac – Jasenovac, s ciljem sprečavanja prodora banjolučkoga korpusa prema Novskoj te otvaranja koridora prema Zagrebu, gdje odolijeva teškim napadima od strane brojčano i tehnički nadmoćnijeg neprijatelja, odnosno postrojbi tzv. JNA i domaćih četnika.

– Dio postrojbe koji nije bio angažiran na Zapadnoslavonskom bojištu angažira se u akcijama oslobađanja vojarni „Jalkovečke žrtve“ i „Kalnički partizani“ u Varaždinu. Zadaću završava 22. rujna 1991. godine oslobađanjem vojarni s ostalim snagama iz Varaždina. Odmah po završetku borbenih djelovanja u Varaždinu postrojba se popunjava novim pripadnicima, naoružava se zarobljenim naoružanjem iz vojarni i okolnih skladišta te se upućuje na Zapadnoslavonsko bojište. Potom su u jeku srbočetničke ofanzive početkom listopada 1991. godine upravo pripadnici 5. bojne 1. A brigade odigrali ključnu ulogu u zaustavljanju daljnjeg prodora neprijateljskih snaga u Starom Grabovcu. I to unatoč velikim gubicima – dva poginula i 29 ranjenih pripadnika – zaustavljen je kombinirani tenkovsko-pješački napad iz pravca Paklenice.

lako tehnički i brojčano nadmoćniji, neprijatelj je zaustavljen, pretrpjevši velike gubitke. Na tom smjeru neprijateljske snage nikada više nisu uspjele izvesti masovniji napad, a crta obrane je zadržana sve do oslobodilačke operacije „Bljesak“ 1995. godine. Tijekom operacije „Orkan 91.” u razdoblju od 29. listopada do 3. siječnja 1992. godine postrojba 5. bojne napadom na selo Paklenica uspjela je probiti prvu crtu neprijateljske obrane, međutim, naišavši na snažan i uporan otpor neprijateljskih snaga jačine brigade uz potporu tenkovske satnije, bila je zaustavljena u daljnjem napredovanju. Unatoč gubicima od četiri poginula i tridesetak ranjenih, bojna je s pridruženim snagama ostvarila cilj: vezanje udarnih neprijateljskih snaga na sebe, što je pogodovalo daljnjem tijeku operacije na glavnom pravcu napada – ističe naš sugovornik, od kojeg doznajemo i to da postrojba na Novljanskom bojištu ostaje do 27. travnja 1992. godine, kada se priključuje ostatku brigade na Južnom bojištu.

Ispunili sve zadaće uz velike žrtve

Po dolasku na to bojište bojna zaposjeda položaje u Imotici i Topolu te s tih položaja kreće u oslobodilačke akcije u operaciji „Tigar“ za ovladavanje Gornjim i Donjim Drijenom, Treskavcem, Trnovicom, Lisnikom, Slanim, Trstenom, Mokošicom, Osojnikom te konačno u pomorski desant na Cavtat i zauzimanje dominantnih kota u konavoskim brdima u akciji „Slobodna zemlja“. Za osobite zasluge, iskazanu hrabrost u taktičkim postupcima i borbenim zadaćama na Južnom bojištu bojna je pohvaljena od strane zapovjednika Južnog bojišta. Tijekom boravka na Južnom bojištu bojna se posebno istaknula u kontinuiranome napadnom djelovanju na izrazito taktički zahtjevnom terenu. Važno je napomenuti da je bojna, iako trpeći gubitke, pa i teško ranjavanje zamjenika zapovjednika bojnika lvana Korade, sve pred nju postavljene zadaće krajnje profesionalno i časno obavila.

Postrojba je odlikovana Redom kneza Domagoja s ogrlicom i Redom Nikole Šubića Zrinskog te Poveljom Republike Hrvatske za izniman doprinos u stvaranju neovisne i suverene Republike Hrvatske.

– Po završetku deblokade Dubrovnika i oslobađanja dubrovačkog zaleđa 5. bojna 1. A brigade ZNG-a se u prosincu 1992. vraća u Varaždin te se u skladu s preustrojem OSRH-a 23. prosinca 1992. gasi kao 5. bojna 1. A brigade ZNG-a RH „Tigrovi“ i transformira u 7. gardijsku brigadu „Puma“. Tim činom ova junačka postrojba odlazi u povijest, a njezin slavni put nastavila je 7. gardijska brigada, čiju okosnicu zapovjednoga i vojnoga kadra čine upravo prekaljeni borci 5. bojne – zaključio je Tomislav Kranjčec.

Dodajmo da je u ime 1. A brigade „Tigrovi“ utkano 838 dragovoljaca, među kojima i 29 žena, uglavnom Varaždinaca, Međimuraca i Zagoraca koji su beskompromisno, ni trenutka ne dvojeći u presudnom trenutku suvremene hrvatske povijesti, stali na branik domovine, velikog srca i s oskudnim resursima krenuli u obranu tek stečene hrvatske državnosti. Tako su mirni i radišni sjevernjaci postali ratnici.

Protuzrakoplovci brigade oborili dva neprijateljska zrakoplova

Tijekom varaždinskih dana rata formiran je i samostalni vod PZO-a u sastavu 5. bojne 1. gardijske brigade. U sastavu voda bila su tri samohodna borbena oklopna vozila s trocijevnim protuzrakoplovnim topovima kalibra 20 mm. Samostalni vod PZO-a sudjelovao je u oslobađanju grada Varaždina te je do sredine prosinca 1991. godine obavljao zadaće u neposrednoj okolici Varaždina.

– Sredinom prosinca vod se pridružuje 5. bojni na borbenim položajima u Starom Grabovcu kod Novske, gdje ostaje do 27. ožujka 1992., a od 3. travnja samostalni vod PZO-a odlazi na južno bojište. U neumskom zaleđu 24. travnja vod zajedno s protuzračnom obranom 1. gardijske brigade ruši neprijateljski školsko-borbeni avion Galeb G-4. Prilikom rušenja pilot Nikolaj Đerfi se katapultirao i pao na borbene položaje 1. gbr te je zarobljen i kasnije razmijenjen. Potom, 7. svibnja 1992. iznad mjesta Klek, u neposrednoj blizini Smrden-grada, vod PZO-a pogađa još jedan neprijateljski avion, G-4, koji se uspio udaljiti te pada u more. Od sredine svibnja 1992. vod PZO-a obavlja zaštitu samohodnih haubica kalibra 122 mm. U listopadu 1992. sudjeluje i u desantu na Cavtat te se u sljedećim mjesecima nalazi u neposrednoj blizini zračne luke Ćilipi – prisjeća se veteran ove postrojbe Damir Belaj.

Vod PZO-a vraća se u Varaždin 17. prosinca 1992. godine, dok vozila ostaju u Zagrebu u sastavu 1. gardijske brigade.

Život i društvo

FOTO Rektor Boras: „Varaždin je, uz Zagreb, najsveučilišniji hrvatski grad“

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

FOTO: Ivan Agnezović

Fakultet organizacije i informatike, Geotehnički fakultet i Tekstilno-tehnološki fakultet tri su sastavnice Sveučilišta u Zagrebu koje svoja sjedišta ili studijske programe imaju u Varaždinu. Ove su godine fakulteti zajednički proslavili Svjetski dan zaštite okoliša, koji se u svijetu obilježava 5. lipnja još od 1974. godine.

Događaj je u ponedjeljak, 14. lipnja, održan na otvorenome, u Šetalištu pape Ivana Pavla II. u Varaždinu, a u brojnim su radionicama sudjelovala djeca i mladi iz varaždinskih vrtića i osnovnih škola.

– Ideja je da se Svjetski dan zaštite okoliša približi mladima te na taj način djeluje na očuvanju i zaštiti prirode koja nas okružuje – naveli su u obraćanju dekani triju varaždinskih fakulteta, Nina Begičević Ređep iz FOI-ja, Anica Mursa Šajatović iz TTF-a te Hrvoje Meaški iz GF-a. 

Radionicama te druženju prisustvovali su svi uzrasti, naročito djeca i mladi, kako bi se putem edukativnih sadržaja, interaktivnih kvizova i eksperimenata upoznali sa zaštitom okoliša. Ujedno su putem eksperimenata, maketa i promotivnih materijala predstavljene tehnologije pročišćavanja zraka i voda, zaštite tla, ponovne uporabe različitih vrsta otpada te primjena informacijskih tehnologija u zaštiti okoliša.

Održane su i interaktivne eko-pitalice u kojima je bilo moguće osvojiti nagrade, a uživalo se također i odmaralo na dekama posebno izrađenima za ovu priliku. Osim toga, ovaj su događaj iskoristili i maturanti kako bi pobliže upoznali varaždinske fakultete i time svoje obrazovanje nastavili upravo u Varaždinu.

Rektor zagrebačkog sveučilišta Damir Boras također je prisustvovao obilježavanju Svjetskog dana zaštite okoliša te je naposljetku uputio iskrene čestitke varaždinskim fakultetima, izjavivši da je Varaždin po svemu, uz Zagreb, najsveučilišniji hrvatski grad, u kojemu od malena postoji skrb o zaštiti prirode i razvitku ekološke svijest i među najmlađima.

– Upravo zbog toga Varaždin u usporedbi sa Zagrebom i drugim velikim gradovima izgleda uredno i čisto te može poslužiti kao primjer drugima – zaključio je rektor zagrebačkog Sveučilišta prof. dr. sc. Damir Boras.

Dodajmo da su službenom otvorenju nazočili i zamjenica varaždinskog župana Silvija Zagorec i zamjenik varaždinskog gradonačelnika Miroslav Marković.

Nastavite čitati

Međimurje

Dino Dolenec: “Volio bih da se što više ljudi cijepi kako bi se život vratio u normalu!”

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

Početkom svibnja na svečanoj sjednici Općinskog vijeća Donjega Kraljevca Općina je dodijeljivala priznanja zaslužnim organizacijama i pojedincima.

Jedan od dobitnika bio je i Dino Dolenec, student 3. godine radiološke tehnologije na Fakultetu zdravstvenih studija u Rijeci, koji je navedeno dobio zbog osvajanja Dekanove nagrade na matičnom Fakultetu. Njegov je nagrađeni angažman poslužio kao povod za razgovor. Objašnjava da je trenutačno u završnim mjesecima studija.

– Ostalo mi je obavljanje kliničkih vježbi te kliničke prakse u KBC-u. Najčešće se klinička praksa održava svaki dan u jutarnjoj smjeni, od 8 do 14 sati, dok se vježbe održavaju po dva sata dnevno. Vježbe su po meni i najzanimljivije, jer je moguće vidjeti raznovrsne slučajeve i pacijente, pomoći tehnolozima u radu i zapravo najviše naučiti o struci uz rad. Kolegiji su nam koncipirani tako da najviše imamo teorije, to jest predavanja, zatim prakse u bolnicama te po jedan seminar za svaki kolegij.

Trenutno najzanimljiviji dio studija, a i same struke, po meni je magnetska rezonancija, s obzirom na ogromne dijagnostičke mogućnosti i kompleksnost izvođenja pretrage. Super su mi sam izazov njezina izvođenja i količina znanja potrebna da se kvalitetno izvodi pretraga – ističe Dino.

Vrijedan trud

Dodaje da je Dekanova nagrada najveća koju student može dobiti na Fakultetu.

– Ona može biti rezultatom prosjeka, izvannastavnih aktivnosti, objavljenih znanstvenih radova, volontiranja i tako dalje. Osobno sam najviše bodova za dobivanje Dekanove nagrade skupio prosjekom i volontiranjem te angažmanom u Studentskom zboru Fakulteta zdravstvenih studija, u kojem sam predstavnik preddiplomskoga stručnog studija radiološke tehnologije i trenutačno zamjenik predsjednice. Prethodne akademske godine bio sam na mjestu predsjednika. Veoma sam sretan što se moj trud na Fakultetu pokazao vrijednim. Priznanje za Nagradu dodijelila mi je i Općina, na čemu zahvaljujem načelniku i članovima Općinskog vijeća.

Moje obveze uključuju predstavljanje moga smjera u Skupštini Studentskoga zbora, donošenje prijedloga za unapređenje smjera i projekata koji doprinose promociji i poboljšanju smjera. U suradnji s predsjednicom pišem i ostvarujem projekte. U tijeku je preuređenje studentskih prostorija kako bi bile ugodnije boravku studenticama/studentima te nabavljamo društvene igre koje će studenti u njima moći koristiti – naglašava mladi student. Upitali smo ga i za mišljenje o pandemiji, odnosno kako prema njegovu iskustvu pojedinci kod nas doživljavaju koronavirus.

– Veoma me zabrinjava situacija s COVID-om, s obzirom na to da mnogi ljudi ne shvaćaju virus ozbiljnim i ponašaju se kao da uopće ne postoji. Osobno sam vidio pacijente koji su u kritičnoj situaciji uzrokovani koronom te mogu reći da to nije ugodan prizor. Kako bih pomogao u suzbijanju pandemije, volontiram putem Gradskoga društva Crvenog križa Rijeka u akcijama cijepljenja na području Grada Rijeke. Uistinu bih htio da se što više ljudi cijepi kako bi se život vratio u normalu – apelira Dolenec.

Što se tiče obrazovanja, kaže da su se uvjeti studiranja jako promijenili. Prema njegovu mišljenju, od zabavnih predavanja u učionici i druženja nakon predavanja prebacili su se na gledanje prezentacija na ekranu laptopa. Stvarno mu nedostaju kvalitetni izlasci uz koncerte i ispijanje kave nakon predavanja, napominje.

Međimurski Irci

Dinu mnogi znaju i kao člana međimurskog benda Captain’s Daughter & the Sailors, koji izvodi irsku folk glazbu i autorske pjesme u sličnome stilu.

– U glazbi sam već 14 godina. Zapravo sam s glazbom započeo svirajući bisernicu u KUD-u Općine Donji Kraljevec. Ušao sam u bend Captain’s Daughter & the Sailors uz pomoć svoga brata Davida. Jedne večeri me upitao jesam li zainteresiran naučiti novi instrument i pridružiti se bendu u kojem je on već svirao godinu dana, na što je moj odgovor bio: “Zašto ne?” Tako sam naučio svirati mandolinu i upoznao fenomenalnu ekipu, to jest članove benda.

Najljepše sjećanje iz benda su mi koncerti u Rock clubu “Hard Place” u Zagrebu kada se obilježavao blagdan svetog Patrika (17. ožujka svake godine). Nažalost, zbog trenutne pandemije nije moguće održavati koncerte te sam zasad glazbu stavio u drugi plan. Znam tu i tamo uzeti u ruke gitaru i naučiti neku novu pjesmu. Volontiram i u Udruzi “Ri Rock”. Udruga se primarno bavi promocijom glazbe (metal, rock, punk, alternativa…) i bendova s područja Rijeke i okolice. Članovi pomažu i ostalim udrugama s područja Rijeke, a najzabavnije aktivnosti su organizacije koncerata. Osobno sam pomagao u organiziranju 41. Ri Rock festivala, kao i Dark circle festivala. Već godinu i nešto, od početka pandemije, nije moguće organizirati koncerte pa je time i Udruga trenutno na pauzi – dodaje Dino.

Što se njegovih drugih hobija tiče, kaže da su se, s obzirom na nemogućnost okupljanja više osoba, on i prijatelji prebacili na manja kućna druženja uz društvene igre kao što su “Catan”, “Unstable unicorns”, “Exploding kittens” i druge. Navedene aktivnosti, kao i svakotjedna online sesija igre “Dungeons and Dragons”, pomaže im da psihički izdrže ovo zahtjevno razdoblje, zaključuje.

Nastavite čitati

Promo

Varaždinsko online izdanje

Međimursko online izdanje

Error, no Ad ID set! Check your syntax!