Ivica Čekunec u zadnji je čas odustao od samoubojstva zbog neisplaćenog mu novca

Marija Čekunec prije nekoliko dana je krenula bratu poželjeti dobro jutro. Na stolu je bila poruka. Budući da je Marija gotovo slijepa, brat Ivica je obzirno, velikim debelim slovima, crvenim flomasterom napisao “Otišao sam u šumu naći svoj mir”. Na poleđini je pisalo “VARTEKS mi je ukrao Božić, a direktori jubilarnu, plaće, putne troškove, dostojanstvo i radost.” Unezvjerena žena nije znala što da radi. Netom prije nego je odlučila pozvati policiju, brat se vratio. Vrlo posvećen vjeri, nije mogao učiniti ono što se kosi s Božjim zakonom. Nakon 29 godina svakodnevne vožnje biciklom iz Pušćina u Varteks, dvije nedobivene plaće u trenutku kad otplaćuje kredit, a minus na tekućem zbog toga narastao do, za njega, nepojmljivih pet tisuća kuna, nije vidio drugi izlaz.

Nijanse

– Ne znam što da radim. Živjeti od zraka ne mogu, a osjećam se izdanim od tvrtke kojoj sam dao život. Što sam dobio za uzvrat? Prvu godinu u svom životu Božić bez bora i prazan frižider – govori ovaj depresivan, tužan i razočaran Varteksovac.
Priča Ivice Čekunca gotovo je tipičan scenarij današnjeg života sadašnjih i bivših tekstilaca s kraja grada. Jednaka nekoj od onih desetak tisuća ljudi koji do sada otišli iz firme ili nekog od tisuću preostalih. Stihovi vele “Princip je isti, sve su ostalo nijanse”.
Radnici Varteksa, kao što zakon nalaže, redovito primaju isplatne liste. Ali to ne znači da dobivaju i plaću, točnije zaostatke plaća.
– Odmah poslije škole i vojske zaposlio sam se u Varteksovoj suknari “Tivar”. U Varteksu mi je 30 godina radila i majka, sestra 11 – priča Čekunec.
Ivica Čekunec je, uz još trojicu kolega od njih stotinjak, nakon zatvaranja Tivara ostao u Varteksu. Nije se, kao većina, naplatio i napustio pogone. – Razmišljao sam – treba otplatiti kredit. Nisam htio tužiti, mislio sam “mogu ih pričekati”. Jednokratna isplata će se istrošiti, a tko će me zaposliti s 49 godina, kad je na burzi mnogo mlađih bez posla? Ostao sam raditi u krojačnici. Nosim bale, metem.

“Kaj mislite, jel’ bi me mogli sada otpustiti zbog toga kaj sam se požalio?”

Ostao sam s punim povjerenjem raditi, a evo, kako mi se to vraća – govori čovjek koji djeluje kao da nisu u pitanju toliko neisplaćene plaće, koliko osjećaj izdaje. Možda riječ zvuči prejako, ali razgovarate li s bilo kojim radnikom Varteksa, steći će se isti dojam.
Unatoč svemu što firma priređuje radnicima, još uvijek su svako jutro sve rampe za bicikle pune. Ono što dobiju za prijevoz radije iskoriste za plaćanje režija. – Kaj mislite, jel’ bi me mogli sada otpustiti zbog toga kaj sam se požalio? – pita nas Čekunec. Uvjeravamo ga da nije govorio o poduzeću, već o svojoj sudbini, lojalnosti i vjernosti tvrtki, a što ne ulazi u opravdane razloge za otkaz radnicima s 29-ogodišnjim stažom.
Ivica Čekunec ipak je ove zime imao neku korist od tvrtke. Radnice su mu od ostataka materijala sašile vreću u kojoj sakuplja granje u šumi kako bi se imao čime grijati. Na dan našeg posjeta doslovno je 25 puta išao amo – tamo da, dok je na kolektivnom godišnjem, sakupi što više ogrjeva. Na sva pitanja koja smo uputili u Varteks oko neisplate plaća na što su se obvezali u predstečajnoj nagodbi, do zaključenja broja nismo dobili odgovore.

Razočaranje – opet

Istoga dana kad smo razgovarali s Čekuncem, na račun mu je uplaćeno 4000 kuna. Budući da nije znao je li uplaćena jubilarna kojoj se još uvijek i nakon četiri godine nada, plaća ili prijevoz, otišao je pitati u banku. Još jedno razočaranje. Uplaćena je jedna plaća, a ostatak je dozvoljeni minus.

Izvor:
Foto: