ZANIMANJE RALIČAR

Da je bilo prema najavama prognostičara, Antonio Drezga u petak i ne bi imao previše posla, ali bi se zato ovog tjedna naradio za cijelu zimu.

Istina, za petak je najavljen snijeg, ali je crveni alarm predviđan za ovaj tjedan – od ponedjeljka do četvrtka. Bilo je obrnuto. U petak je u kratkom vremenu palo nekoliko desetaka centimetara snijega, u ponedjeljak nije pala niti pahulja, ostatak tjedna će se vidjeti.

U petak je proglašen treći, najviši stupanj pripravnosti.  U roku od 48 sati su sve ceste očišćene do asfalta.” Mario Vdović, član Uprave PZC-a

Ali, Antonio Drezga u svojoj ralici ionako ne sjedi besposlen. Kao, uostalom, nijednog dana od početka zimske sezone za varaždinski PZC, sredinom studenoga. Jer, Poduzeće za ceste već tjednima, otkad su pale temperature, prometnice svakodnevno posipa kamenim posipalom i solju. Ipak, kad pada snijeg, treba se, osim fizičkom snagom, oboružati i živcima. Jer vozačima su raličari su krivi za sve. Za zastoj na cesti, za otvoreno nebo, za svaku pahulju, za krivu prognozu…

Najvažnija osobina raličara je smirenost i koncentracija, što često i nije baš lako postići

Ali nakon 11 godina u ralici, Antonio je naučio biti dežurni krivac. Ralica mu je, veli, genetski predodređena. – Tata mi 30 godina radi kao raličar i kao klinac sam rekao da ću i ja to biti. I evo me – smije se. Nikada mu, veli, nisu padali na pamet klišeji poput zanimanja pilota, policajca ili astronauta. – Sebe sam vidio samo u ralici – govori. Za njega nema bolje ili lošije zime, teže ili lakše. – Zima je zima. Puno radimo, osobito kad je snijeg – kaže. Ne muče ga centimetri snijega ili težina terena, nego – ljudi. – Najgori su nesavjesni vozači. Izađu na cestu bez zimske opreme, ne poštuju niti druga pravila vožnje u zimskim uvjetima – govori i ističe osnovno pravilo, kojeg se rijetko tko pridržava. –

Ralica mora na cesti biti prva. Ljudi se trebaju micati ralici, a ne mi njima

– Trube nam, pa nas preteknu, da bi nakon kilometar-dva počeli plesati po cesti i moraju čekati da prođe ralica – smije se. Nije mu jasno, veli, kako se ljudi iz godine u godinu jednako ponašaju i nikad ne zapamte prijašnje iskustvo. Da bi se mogao smijati u situaciji dok ga vozači psuju, mora biti oličenje smirenosti. Upravo smirenost i koncentriranost ističe kao najvažnije osobine vozača ralice. – Mora se biti smiren.

Antonio Drezga vozi novi MAN , težak 18 tona kad je pun, a vrijedan milijun kuna

Naravno da i ja ponekad opsujem, to je ljudski kad vozite, jedva vidite bilo što, pazite na rubove ceste, a netko vam uporno blenda da ga pustite da prođe. Kud? Ali kako u sekundi dođe, već iduće sekunde ljutnja prođe. Jednostavno smo oguglali, jer kamo bismo došli… – pita se i ujedno zaključuje Antonio. On vozi novu akviziciju PZC-a, MAN od 400 konja, koji stoji milijun kuna. Niti nakon dvije vožnje ralicom i uvjerenja na licu mjesta da vozači znaju što rade, jedno još uvijek nije i valjda nikad neće biti jasno: Kako raličari sa svojom grdosijom, teškom 18 tona kad je puna, pogode rub ceste? Nama enigma, njima naše pitanje izaziva smijeh. Zbog svega toga raličar cestu mora dobro poznavati. Zato vozači dulje vrijeme voze istu dionicu. Antonio je već tri godine na relaciji Turčin – Presečno, važnoj državnoj cesti prema Zagrebu.

OPREZ

• Obvezne zimske gume
•  Dovoljan razmak između vozila
•  Kontrolirana brzina – bez naglih kočenja i ubrzanja
•  Poštovanje privremene signalizacije

Prvi pravi snijeg u ovoj godini, i prvi problem. Šleper se prepriječio preko ceste – nije niti smio biti tu u zimskim uvjetima – promet je bio prusmjeren na autocestu, koja je pak bila zatvorena?! I tako je bio prekinut promet između Varaždina i Zagreba na nekoliko sati. Sve se to događalo na Antoniovoj dionici. – Kad sam došao u večernju smjenu, kolega je već odradio glavni posao. Nastavio sam čistiti i ujutro je cesta bila čista – kaže. Nijedna državna županijska  ni lokalna cesta na području Županije nije bila zatvorena.

Antonio voli svoj posao. Iako on to neće baš tako reći, po njemu se vidi da voli kad padne snijeg pa s ralicom izađe u adrenalinsku, a korisnu akciju. Zato mu baš ne smeta što će treći put svoj rođendan u siječnju provesti na dežurstvu. – Prijatelji me već zezaju da si to sredim namjerno, kako bih izbjegao čašćenje – smije se Antonio Drezga. Njemu je posao baš po guštu.

Izvor: RT
Foto: