BRAĆA STOLNIK PONOVO TEMA KNJIGE
Varaždinskoj publici sinoć je u Gradskoj knjižnici Metel Ožegović predstavljena knjiga “Slavko i Stjepan Stolnik”. Ovo je još jedan pokušaj da se imena koja su obilježila hrvatsku likovnu umjetnost sačuva od zaborava.
Kontroverzni slikar i kipar iz Donje Voće, Slavko Stolnik, i dalje plijeni pažnju. Dan uoči njegova rođendana i nepunih mjesec dana nakon 21. godišnjice tragične smrti, predstavljena je nova knjiga posvećena njegovu životu i radu. Tako je burni život ovog varaždinskog slikara naive iz varaždinskog kraja dobio još jedan ukoričen epilog pod nazivom “Slavko i Stjepan Stolnik” koji je predstavljen varaždinskoj publici.
Slavko Stolnik, umjetnik nevjerojatne mašte i burnog života godinama je neiscrpna tema. Posebice u slučaju autora knjige, Mladena Pavkovića, koji je sa Slavkom i njegovim bratom Stjepanom, također slikarem, bio veliki prijatelj. – U knjizi sam podsjetio na životni i umjetnički put velikih slikara Slavka i Stjepana Stolnika. Bez obzira što je prošlo dosta godina od njihove smrti, njihova djela ostat će ubilježena u likovnoj umjetnosti. Na žalost, već se ipak pomalo zaboravilo, poglavito i neobjašnjivo i u kraju gdje su živjeli da su živjeli – komentirao je Pavković te odnos građana prema Stolniku usporedio sa Miljenkom Stančićem kojem su, dvije godine prije smrti, “zabranili” da ima izložbu u hodniku varaždinskog kazališta.
Zbog svojih slika koje mnogi smatraju genijalnima Stolnik pažnju kritičara plijeni desetljećima. Iako nije izlagao od sedamdesetih, a kasnije je i prestao slikati zbog burnog života ostao je enigma o kojoj se često priča po likovnim kuloarima. Ipak, među većinom njegova pojava i djela ipak postaju polako nepoznanica te je ova knjiga hvalevrijedan potez da se, posebice mlađe generacije, podsjete na ovog velikog slikara. – Kada je Slavko bio živ nije bilo dana da ga nije posjetilo na desetine, pa i stotine ljudi. Međutim, nisu zaboravljeni samo ovi veliki umjetnici, slično se događa i sa drugima u ovome kraje – rekao je Pavković.
Knjiga o svestranosti
“Slavko i Stjepan Stolnik” nije prvi uradak Pavkovića o ovoj dvojici braće slikara, od kojih je ipak Slavko ostao zapaženiji u likovnim krugovima. Prije otprilike tri desetljeća objavio je monografiju, a priredio i desetak velikih izložbi fotografija. Ova knjiga, osim slika, otkriva tako i detalje iz njegovog života. – Nekoliko godina prije smrti volio je neprestano snimati kamerom. Gdje god smo išli, sve je snimao i radovao se tome kao malo dijete. S njime je otišao jedan veliki umjetnik, kakvog ovaj kraj još dugo neće imati – ispričao je Pavković segment iz života ovog velikog slikara. Tako je posezanje za kamerom bio tek kraj bogatog životnog puta.
No, to je tek jedan segment životnog puta ovog ekscentričnog umjetnika. Njegove slike još se uvijek prebrojavaju, a ono što je posebno čudilo sve je činjenica da svoje slike nikad nije želio prodavati. – Nije ih želio čak ni poklanjati. Sjećam se da me jednom jedan obrtnik molio da odem zajedno s njim k Stolniku, a u želji da kupi njegovu sliku. Torba je bila puna novaca. Slavko mu je tada rekao: E, nećeš kupiti ni jednu moju sliku bez obzira na to što imaš novce. Neće svaka “baba” imati moju sliku u zahodu. Nisam mogao vjerovati da ne želi prodati sliku, a novci su mu trebali – priča Pavković.
Velik broj slika čudno je nestao za slikareva života u Parizu
Prema nakim navodima znao je čak za svoje slike stavljati enormne cijene kako ih nitko ne bi kupovao. Osim ovih koje nije želio prodavati, velik broj njegovih slika i skulptura izgubljen je na čudan način, a njih oko 140 nestalo je za Stolnikova života u Parizu.
Posljednji objavljeni materijali o životu ovog velikog umjetnika nisu sve što autor knjige posjeduje. Možda će tako u skoroj budućnosti izaći još pokoja informacija o slikaru kojeg se, zbog svega što je bio i ostavio u nasljeđe, nikako ne smije zaboraviti.
Liječio i sukrivca za svoje ubojstvo
Rođen 11. lipnja 1929. godine u Donjoj Voći, Slavko Stolnik od malih je nogu pokazivao želju za školovanjem i sklonost slikarstvu. No, siromaštvo ga je prvobitno odvelo na drugi put te je postao rudar, a zatim policajac. Nedugo zatim upoznao je Krstu Hegedušića koji ga je uputio u tehniku slikanja na staklu. U želji da osvoji svijet, a potaknut velikim uspjehom, Stolnik je otišao u Pariz. Ovaj put završio je, nažalost, nesretno te je svoj boravak u Parizu završio kao klošar pod mostovima Seine. Nakon kraha u Parizu vratio se u Donju Voću te se posvetio slikanju inspiriran domaćim motivima i svakodnevnicom.
Po svojim ostvarenjima ostao je jednim od najvećih ekspresionista i kolorista, ne samo u naivi nego u likovnoj umjetnosti općenito. U svom burnom životu, bavio se i pučkom medicinom zbog čega su ga posjećivali ljudi iz cijele Jugoslavije. Među izliječenima nalazio se čak i onaj koji je zajedno sa Vladkom Mesekom sudjelovao u ubojstvu slikara. – Od toga ništa nije ostalo. Slavko nije želio otkriti ni jedan svoj recept. Sve tajne njegove “medicine” otišle su s njime u grob – rekao je Pavković.
Slikati je prestao osamdesetih godina prošlog stoljeća, a skončao je u mučnom ubojstvu koje se desilo u svibanjskoj noći 1991. godine. Način na koji ga je Mesek ubio podsjeća više na mafijaške obračune nego našu svakodnevnicu. Naime, nakon što ga je sa “partnerom” opljačkao izudarao ga je kamenom do smrti te sakrio pod krevet. Meseka, s kojim se umjetnik navodno poznavao još iz pariških dana, pravda je sustigla tek prije nekoliko godina.
Izvor:
Foto: Siniša Sović