Povežite se s nama

Kist i pero

Život i djelo ekscentrika iz Donje Voće

Objavljeno:

- dana

BRAĆA STOLNIK PONOVO TEMA KNJIGE

Varaždinskoj publici sinoć je u Gradskoj knjižnici Metel Ožegović predstavljena knjiga “Slavko i Stjepan Stolnik”. Ovo je još jedan pokušaj da se imena koja su obilježila hrvatsku likovnu umjetnost sačuva od zaborava.

Kontroverzni slikar i kipar iz Donje Voće, Slavko Stolnik, i dalje plijeni pažnju. Dan uoči njegova rođendana i nepunih mjesec dana nakon 21. godišnjice tragične smrti, predstavljena je nova knjiga posvećena njegovu životu i radu. Tako je burni život ovog varaždinskog slikara naive iz varaždinskog kraja dobio još jedan ukoričen epilog pod nazivom “Slavko i Stjepan Stolnik” koji je predstavljen varaždinskoj publici.

Slavko Stolnik, umjetnik nevjerojatne mašte i burnog života godinama je neiscrpna tema. Posebice u slučaju autora knjige, Mladena Pavkovića, koji je sa Slavkom i njegovim bratom Stjepanom, također slikarem, bio veliki prijatelj. – U knjizi sam podsjetio na životni i umjetnički put velikih slikara Slavka i Stjepana Stolnika. Bez obzira što je prošlo dosta godina od njihove smrti, njihova djela ostat će ubilježena u likovnoj umjetnosti. Na žalost, već se ipak pomalo zaboravilo, poglavito i neobjašnjivo i u kraju gdje su živjeli da su živjeli – komentirao je Pavković te odnos građana prema Stolniku usporedio sa Miljenkom Stančićem kojem su, dvije godine prije smrti, “zabranili” da ima izložbu u hodniku varaždinskog kazališta.

Zbog svojih slika koje mnogi smatraju genijalnima Stolnik pažnju kritičara plijeni desetljećima. Iako nije izlagao od sedamdesetih, a kasnije je i prestao slikati zbog burnog života ostao je enigma o kojoj se često priča po likovnim kuloarima. Ipak, među većinom njegova pojava i djela ipak postaju polako nepoznanica te je ova knjiga hvalevrijedan potez da se, posebice mlađe generacije, podsjete na ovog velikog slikara. – Kada je Slavko bio živ nije bilo dana da ga nije posjetilo na desetine, pa i stotine ljudi. Međutim, nisu zaboravljeni samo ovi veliki umjetnici, slično se događa i sa drugima u ovome kraje – rekao je Pavković.

Knjiga o svestranosti

“Slavko i Stjepan Stolnik” nije prvi uradak Pavkovića o ovoj dvojici braće slikara, od kojih je ipak Slavko ostao zapaženiji u likovnim krugovima. Prije otprilike tri desetljeća objavio je monografiju, a priredio i desetak velikih izložbi fotografija. Ova knjiga, osim slika, otkriva tako i detalje iz njegovog života. – Nekoliko godina prije smrti volio je neprestano snimati kamerom. Gdje god smo išli, sve je snimao i radovao se tome kao malo dijete. S njime je otišao jedan veliki umjetnik, kakvog ovaj kraj još dugo neće imati – ispričao je Pavković segment iz života ovog velikog slikara. Tako je posezanje za kamerom bio tek kraj bogatog životnog puta.

No, to je tek jedan segment životnog puta ovog ekscentričnog umjetnika. Njegove slike još se uvijek prebrojavaju, a ono što je posebno čudilo sve je činjenica da svoje slike nikad nije želio prodavati. – Nije ih želio čak ni poklanjati. Sjećam se da me jednom jedan obrtnik molio da odem zajedno s njim k Stolniku, a u želji da kupi njegovu sliku. Torba je bila puna novaca. Slavko mu je tada rekao: E, nećeš kupiti ni jednu moju sliku bez obzira na to što imaš novce. Neće svaka “baba” imati moju sliku u zahodu. Nisam mogao vjerovati da ne želi prodati sliku, a novci su mu trebali – priča Pavković.

Velik broj slika čudno je nestao za slikareva života u Parizu

Prema nakim navodima znao je čak za svoje slike stavljati enormne cijene kako ih nitko ne bi kupovao. Osim ovih koje nije želio prodavati, velik broj njegovih slika i skulptura izgubljen je na čudan način, a njih oko 140 nestalo je za Stolnikova života u Parizu.

Posljednji objavljeni materijali o životu ovog velikog umjetnika nisu sve što autor knjige posjeduje. Možda će tako u skoroj budućnosti izaći još pokoja informacija o slikaru kojeg se, zbog svega što je bio i ostavio u nasljeđe, nikako ne smije zaboraviti.

Liječio i sukrivca za svoje ubojstvo

Rođen 11. lipnja 1929. godine u Donjoj Voći, Slavko Stolnik od malih je nogu pokazivao želju za školovanjem i sklonost slikarstvu. No, siromaštvo ga je prvobitno odvelo na drugi put te je postao rudar, a zatim policajac. Nedugo zatim upoznao je Krstu Hegedušića koji ga je uputio u tehniku slikanja na staklu. U želji da osvoji svijet, a potaknut velikim uspjehom, Stolnik je otišao u Pariz. Ovaj put završio je, nažalost, nesretno te je svoj boravak u Parizu završio kao klošar pod mostovima Seine. Nakon kraha u Parizu vratio se u Donju Voću te se posvetio slikanju inspiriran domaćim motivima i svakodnevnicom.

Po svojim ostvarenjima ostao je jednim od najvećih ekspresionista i kolorista, ne samo u naivi nego u likovnoj umjetnosti općenito. U svom burnom životu, bavio se i pučkom medicinom zbog čega su ga posjećivali ljudi iz cijele Jugoslavije. Među izliječenima nalazio se čak i onaj koji je zajedno sa Vladkom Mesekom sudjelovao u ubojstvu slikara. – Od toga ništa nije ostalo. Slavko nije želio otkriti ni jedan svoj recept. Sve tajne njegove “medicine” otišle su s njime u grob – rekao je Pavković.

Slikati je prestao osamdesetih godina prošlog stoljeća, a skončao je u mučnom ubojstvu koje se desilo u svibanjskoj noći 1991. godine. Način na koji ga je Mesek ubio podsjeća više na mafijaške obračune nego našu svakodnevnicu. Naime, nakon što ga je sa “partnerom” opljačkao izudarao ga je kamenom do smrti te sakrio pod krevet. Meseka, s kojim se umjetnik navodno poznavao još iz pariških dana, pravda je sustigla tek prije nekoliko godina.

Ukradene slike konačno vraćene obitelji
Život mu je bio obilježen brojnih tragičnim pričama, a slično je i sa njegovim slikama koje. Osim njih više od stotinu ukradenih još za umjetnikova života u Parizu, osamdesetak njih ukradeno je 1996. godine iz kuće u kojoj je ubijen. No, stvari se polako vraćaju na svoje, moglo bi se zaključiti te je barem mali dio, iako nakon mnogo vremena, ipak pronađen. – 2005. godine policija je pronašla 14 slika, a nakon toga pronađeno ih je još 13. Gdje su bile i tko je kriv za to nije poznato, no važno je da su se vratile – rekao je Stolnikov nećak Ivan koji je također nazočio predstavljanju knjige. Slike su ukradene iz iste kuće u kojoj je slikar ubijen. S obzirom na velike formate na kojima je radio bilo je potrebno pravo umijeće da ih se ukrade. Povodom njegovog rođendana, 21. lipnja će one biti izložene u obiteljskoj privatnoj galeriji u Donjoj Voći.

 

Izvor:
Foto: Siniša Sović

Kist i pero

Thompsonov koncert odgođen za nedjelju

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

CRAZY HILL FESTIVAL

Nakon vrlo uspješnog Fjaka Music Festivala, održanog od 8. do 11. svibnja 2014. u Splitu, ovog vikenda bit će održan Crazy Hill Festival na otoku Mladosti u Ludbregu.

CHF neće započeti velikim koncertom Marka Perkovića Thompsona, kako je prvobitno najavljeno, već će tim koncertom završiti. Naime, Thompsonov se koncert s četvrtka 15. svibnja, prebacuje  na nedjelju 18. svibnja radi meteorološke najave lošeg i kišovitog vremena, a kupljene će ulaznice za koncert posjetitelji umjesto u četvrtak moći iskoristiti u nedjelju 18. svibnja.  Ovu promjenu organizator CHF-a uvodi radi zaštite publike koja će ispred pozornice biti na otvorenom nenatkrivenom prostoru.
Program CHF-a stoga neće započeti u četvrtak 15. svibnja kako je prvobitno najavljeno,  već u petak 16. svibnja, a odvijat će se tri dana – u petak 16., subotu 17. i u nedjelju 18. svibnja 2014.

Izvor:
Foto:

Nastavite čitati

Kist i pero

Perić: “Nema sumnje da su slike najraniji Stančić”

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

STANČIĆ

Sa svakom slikom koja se vraća u grad, u Varaždin se vraća i Miljenko Stančić, rekao je svojedobno ravnatelj Galerijskog centra Ivan Mesek. Prema njegovom slikovitom opisu, Stančić se ovih dana s dvije „nove“, bezimene slike iznova vratio u svoj grad, gdje je živio i radio do prerane smrti u dobi od samo 51 godine.

Crtež konjanika i akvarel iz ciklusa Križni put, u Centar su stigli sa zida zagrebačkog stana novinara, pisca i prevoditelja Borisa Perića.

– Slike je djed ostavio mojoj majci, sestrični Miljenka Stančića. Crtež konjanika je iz njezinog spomenara. U razgovoru s tetom, Stančićevom sestrom, pokojnom Milicom, saznao sam da je jedna od prvih likovih narudžbi za Miljenka Stančića bila od strane varaždinskog župnika da nacrta ciklus Križni put.

Te slike, njegovi najraniji radovi, slove kao izgubljene. Kasnije umire moj djed i u njegovoj ostavštini nađem jednu koja bez ikakve sumnje pripada tom ciklusu – Motiv raspeća, akvarel. Ispod raspela ima jednog onog konjanika s kopljem, kao u majčinom spomenaru. Stančić se u to vrijme potpisivao inicijalima – S i M preko toga – u spomenaru je isti taj potpis. Znači jedna slika ide s drugom – čine neku cjelinu. Više nema sumnje da je to rani, možda najraniji Stančić. Sliku sam pokazivao nekim povjesničarima umjetnosti koji su također potvrdili autentičnost. Gdje su ostale, ne znam – možda Crkva zna. No, eto, ta koja je ostala kod djeda dopala je mene – priča Perić.

Veseli “mračnjak”

Slikar, uz kojega više ne bismo mogli vezati samo pridjev „varaždinski“ jer je svojim značajem odavno prešao granice mjesta rođenja, još uvijek nema svoju galeriju. Stančićeva zbirka je, unatoč stalnim obećanjima, još uvijek „podstanar“.

– Oko ‘74. godine u jednom su intervjuu u tadašnjem Startu pitanje o Galeriji postavili i samome Stančiću. Odgovorio je u svom stilu – slikao je inače dosta „mračne slike“ unatoč veseloj prirodi – rekao je da će kad naprave Galeriju stati ispred nje sa šeširom i prositi. Naravno da je šteta što nema svoj prostor, ali nadam se da će se sve to riješiti – rekao je Boris Perić, na čijemu zidu visi još jedna Stančićeva slika za koju ne zna kako se zove, prikaz dviju marioneta; replike slike nekada su bile dio interijera zagrebačkih knjižnica, ali nikad mi nije palo na pamet pitati kako se zove. Ne skupljam slike. Moje bavljenje likovnom umjetnošću je pisane prirode – priznaje Perić. Ističe nadu da će netko možda prepoznati slike i znati nešto više o njima i njihovu stvaranju.

Dvije nove slike u Galerijskom centru nema u katalozima, pa niti nije procijenjena njihova vrijednost, unatoč nesumnjivoj kolekcionarskoj vrijednosti.

Izvor:
Foto:

Nastavite čitati

Promo

Varaždinsko online izdanje