– Meni je to uvijek bilo zanimljivo, proučavao sam slikarstvo, ali sam imao takav posao da se nisam stigao time baviti. Radio sam u Ludbregu kao serviser, popravljali smo strojeve na terenu, tako da me nije bilo doma. Sada kada sam u mirovini, imam vremena i slikanje me ispunjava, rekao bih da mi je to sada stil života – rekao je varaždinski slikar.
Po odlasku u mirovinu uključio se i u likovnu Udrugu „Art klub – Moje vrijeme“, koju vodi Đurđa Pevač, gdje je jedini član koji se bavi naivnom umjetnošću.
– „Art klub – Moje vrijeme“ vodi iskusna umjetnica koja prenosi svoje znanje mlađima. U taj klub učlanjena su i djeca od sedam godina, tako da nas ima svih generacija. Šaroliko je društvo i šaroliki su radovi. Imamo prostor u Ulici Krešimira Filića u Varaždinu gdje se sastajemo svakog petka, slikamo i družimo se – navodi Jovanović te dodaje da je jedini problem veličina prostora.
U svojim radovima voli uzeti dovoljno slobode da kombinira motive grada Varaždina s klasičnim motivima naive – seoskim motivima
– U prijašnjem prostoru, koji je bio veći, imali smo tri izložbe, no morali smo se iseliti jer se mijenjao vlasnik. Trebali bismo se povezati s gradskim ocima da nam se omogući neki veći prostor za izložbe i slikanje – ističe.
Jednom godišnje održava se likovna kolonija, kada se članovi Udruge okupe u parku pa slikaju u prirodi. U goste, između ostalih, dođe i međimurski slikar naive Franjo Ružman – Brko, pa je to ujedno i prilika za druženje, razmjenu iskustava i održavanje prijateljstava.
Tehnika kojom Jovanović stvara je tehnika naive uljanih boja na staklu takozvane „hlebinske škole“. To je tehnika koja je priznata kao autohtona hrvatska, a nastala je prije 80-ak godina na području Hlebina u Podravini, dok naivno slikarstvo u svijetu postoji više od 200 godina. Ipak, Jovanović se ne ograničava samo na naivno slikarstvo.
– Volim slikati i na nekim drugim podlogama i tehnikama, recimo u akrilu na platnu i kartonu, ali staklo mi je nekako najprivlačnije, iako je s njim najteže raditi jer se radi obrnuto. S jedne strane se prvo rade detalji koji su vizualno bliže promatraču, a zatim pozadina, pa slika ispadne s druge strane. Zahtjevno je i jer se ne smije pogriješiti: ako se nešto pogriješi na platnu, puno je lakše ispraviti nego na staklu – govori.
Osim toga, u svojim radovima voli uzeti dovoljno slobode da kombinira motive grada Varaždina s klasičnim motivima naive – seoskim motivima, budući da je to slikarstvo poteklo upravo sa sela, a nerijetko kombinira i detalje s radova drugih umjetnika: – Ako mi se neka skica dopadne, dio kopiram, ali onda ubacim neke svoje boje ili detalje. Uzmem jedan detalj koji mi se dopadne na jednoj slici s razglednice ili kalendara, pa drugi od druge i treće, pa napravim jednu svoju sliku. A neki put radim iz mašte.
Idol mu je Mijo Kovačić, pa je dosta njegovih slika i kopirao.
– Volim i radove Ivana Generalića i ostalih umjetnika, ali Kovačićeve slike su mi najljepše, pred njima bih mogao satima sjediti i gledati ih. Kada kopiram njegove radove, pokušavam neke boje i efekte ostvariti kako ih je on napravio, i tu se najbolje stekne iskustvo – istaknuo je Jovanović.
Dosad je naslikao 50-ak slika na staklu, a još ih je puno stvorio drugim tehnikama. Za jednu sliku potrebno mu je, kaže, puno vremena jer se uljane boje dugo suše, pa istovremeno stvara više radova.
– Uvijek paralelno radim dvije-tri slike. Dok se jedna suši, radim drugu, pa treću. Kako se duže time bavim, sve mi bolje ide, pa sam već uočio i neke svoje finese. Manje slike idu brže, ali za velike slike s puno detalja mi treba otprilike mjesec dana. No, ima puno „prčkanja“ i treba imati živaca, pa kad zapnem, prebacim se na nešto jednostavnije, primjerice na platno, pa se onda opet prebacim na staklo. Ali, dok je čovjek uporan, može se – objasnio je Varaždinac.
Mnogo svojih slika je već podijelio obitelji i prijateljima, a ima interesa i za kupnju, no Jovanović ih ne namjerava prodavati prije nego što održi samostalnu izložbu, za koju mora imati pripremljeno barem 20-ak slika. Osim toga, istaknuo je i da se emotivno veže za slike, pa mu je draže sliku nekomu darovati nego prodati.
– Naša udruga nije profitabilna, kod nas nema prodaje, ali spreman sam dati sliku ili novac od prodaje svoje slike ako se negdje bude događala neka humanitarna akcija, primjerice za djecu. Ako novac ide u prave ruke, rado ću se uključiti u takvu akciju – ističe.
Želja mu je, također, osigurati si prostor kako bi održao samostalnu izložbu naive kada pripremi više slika velikog formata. Dodatno ga je na to potaknuo interes posjetitelja na Špancirfestu, kada je bila održana likovna kolonija.
Dosad je naslikao 50-ak slika uljanim bojama na staklu
– Ljudi su se na Špancirfestu jako zanimali za naivu, pogotovo stranci. Zaustavili su se, pogledali, porazgovarali… U drugoj polovici prošlog stoljeća Talijani su bili „ludi“ za tim slikama, Hlebinci ih nisu stigli raditi kako je to bilo popularno. To je stagniralo, barem kod nas, no sada se naiva vraća na velika vrata i puno ljudi pita za to – ispričao je Jovanović, koji ima u planu zanimljive kombinacije koje će se, uvjeren je, dopasti turistima, ali i domaćim ljudima.
– Varaždin je grad bicikala, anđela, baroka i cvijeća, a Stari grad je jedan od najreprezentativnijih elemenata. Motivi Varaždina u kombinaciji s motivima naive sigurno će biti zanimljiva kombinacija. Podravci i Međimurci puno zastupaju naivu, čak su se i u Dalmaciji počeli baviti njome, a ja bih želio da Varaždinci znaju da i mi to imamo – rekao je za kraj ovaj strastveni umjetnik.
„Slikarski zamah i opus pokazivao je i prikazivao bogatstvom slika, u vrlo kratkom vremenu na čuđenje svih promatrača, a nastajale su u posljednjih godinu i pol. Slikane su najčešćim slikarskim tehnikama kao olovkom na papiru, akrilom na papiru, kartonu te uljem na platnu, staklu i lesonitu. Podstrek i ljubav prema likovnosti općenito pronašao je još više kao član Udruge ‘Art klub – Moje vrijeme’, pa je to i nastala većina njegovih radova. Motivi su različiti, a gotovo da nema motiva kojega se on nije dotakao: zahtjevni portreti ljudi, ljudska figura, krajolik, životinje, ptice, mrtva priroda…“, napisala je Đurđa Pevač o Zoranu Jovanoviću u siječnju 2018. u katalogu njegovih slika.
U nedjelju, 21.travnja, u muzeju Dvora Trakošćan održano je uzbudljivo predstavljanje proširene stvarnosti kao novog dodatka stalnom postavu muzeju.
Posjetitelji su s oduševljenjem doživjeli ovu tehnologiju, koja je oživjela povijesni ambijent dvorca. Mnogi su iskoristili priliku za fotografiranje, stvarajući nezaboravne uspomene u ovom jedinstvenom okruženju.
Proširena stvarnost proizašla je iz uspješne suradnje Dvora Trakošćan te poduzeća Delta Reality. Posjetiteljima je omogućeno preuzimanje aplikacije „Oživjeli Trakošćan“ kojom, nakon skeniranja markera u muzeju, mogu vidjeti oživljene prikaze koji dočaravaju kakav je zapravo bio život u dvorcu.
Proteklog tjedna, u Europskom kulturnom centru u palači Palazzo Mora u Veneciji, paralelno s otvorenjem 60. Venecijanskog bijenala, otvorena je izložba “Personal Structures – Beyond Boundaries” u sklopu koje izlaže i varaždinski kipar Nikola Vudrag.
Vudragove skulpture Prometheusa i Atlasa postavljene na samom ulazu u palaču moći će vidjeti tisuće ljudi iz cijelog svijeta koji dolaze posjetiti 60. Venecijanski bijenale, ali i brojne komplementarne izložbe koje će do 24. studenog biti održane u Veneciji.
Izložba Europskog kulturnog centra (ECC) najstarija je takva izložba suvremene umjetnosti koja se održava tijekom Venecijanskog bijenala, a iz godine u godinu privlači sve više posjetitelja. Prema riječima glavne organizatorice izložbe, Sare Danielli, do kraja studenog izložbu će posjetiti oko pola milijuna ljudi.
– Tema ovogodišnje izložbe ECC-a nastoji izraziti složenost izazova globalnih migracija i zamršene mreže nacionalnih identiteta, ali i činjenice kako je svatko od nas pod utjecajem određenih okolnosti i granica koje mora nadići. Rad Nikole Vudraga “Prometheus i Atlas” postavljen na samom ulazu u Palazzo Mora simbolično je i ulaz na putovanje kompletnom temom izložbe koja problematizira suočavanje s granicama koje su nam nametnute. Prometheus i Atlas predstavljaju pobunu protiv nepravde u mitološkom kontekstu i te dvije skulpture, visoke tri metra, na ulazu u Palazzo Mora artikuliraju glavnu poruku izložbe, a to je kako je moguće nadići svoje osobne granice, bez obzira na vanjske pritiske i izazove – istaknula je glavna organizatorica izložbe Sara Danielli.
Vudrag u Veneciji izlaže pod produkcijom Metamorphosis Art Projects s londonskom adresom, a podršku varaždinskom kiparu u Veneciji su pružili i predstavnici Grada Varaždina, gradonačelnik Neven Bosilj i zamjenik gradonačelnika Miroslav Marković.
– Izuzetno smo ponosni što smo mogli doći u znak podrške izložbi kipara Nikole Vudraga tijekom prestižnog Venecijanskog bijenala. Varaždin je grad koji cijeni kulturu, kreativnost i inovativnost, a imati umjetnika koji je prepoznat na međunarodnoj razini učvršćuje našu predanost razvoju umjetničkih nastojanja Nikole Vudraga, ali i drugih varaždinskih umjetnika. Ovakve izložbe, ne samo da povećavaju ugled našeg grada, već također potiču veze i suradnje koje mogu doprinijeti prepoznatljivosti Varaždina na inozemnoj karti kulture u godinama koje dolaze – rekao je gradonačelnik Neven Bosilj nakon svečanog otvorenja izložbe.
Pet Centar, vodeća specijalizirana maloprodaja za kućne ljubimce u Hrvatskoj, napokon dolazi i u Varaždin. Popularno odredište kućnih ljubimaca, a...
REPUBLIKA HRVATSKAVARAŽDINSKA ŽUPANIJAOPĆINA MARUŠEVECOPĆINSKI NAČELNIK KLASA: 933-01/24-01/1URBROJ: 2186-17-02-24-1Maruševec, 21. ožujka 2024. Na temelju članka 123. – 133. Zakona o cestama...
Beauty centar “Čarolija” u Varaždinu i 7Plus Regionalni tjednik daruje dva puta jedan poklon bon. Riječ je o mezo liftu...
