Povežite se s nama

Kultura

Zoran Jovanović: “Želim naivu na velika vrata vratiti u Varaždin”

Objavljeno:

- dana

Iako ga je naivna umjetnost oduvijek privlačila, samouki varaždinski slikar Zoran Jovanović slikarstvom se intenzivno počeo baviti prije tri godine, kada je otišao u mirovinu.

– Meni je to uvijek bilo zanimljivo, proučavao sam slikarstvo, ali sam imao takav posao da se nisam stigao time baviti. Radio sam u Ludbregu kao serviser, popravljali smo strojeve na terenu, tako da me nije bilo doma. Sada kada sam u mirovini, imam vremena i slikanje me ispunjava, rekao bih da mi je to sada stil života – rekao je varaždinski slikar.

Po odlasku u mirovinu uključio se i u likovnu Udrugu „Art klub – Moje vrijeme“, koju vodi Đurđa Pevač, gdje je jedini član koji se bavi naivnom umjetnošću.

– „Art klub – Moje vrijeme“ vodi iskusna umjetnica koja prenosi svoje znanje mlađima. U taj klub učlanjena su i djeca od sedam godina, tako da nas ima svih generacija. Šaroliko je društvo i šaroliki su radovi. Imamo prostor u Ulici Krešimira Filića u Varaždinu gdje se sastajemo svakog petka, slikamo i družimo se – navodi Jovanović te dodaje da je jedini problem veličina prostora.

U svojim radovima voli uzeti dovoljno slobode da kombinira motive grada Varaždina s klasičnim motivima naive – seoskim motivima

– U prijašnjem prostoru, koji je bio veći, imali smo tri izložbe, no morali smo se iseliti jer se mijenjao vlasnik. Trebali bismo se povezati s gradskim ocima da nam se omogući neki veći prostor za izložbe i slikanje – ističe.

Jednom godišnje održava se likovna kolonija, kada se članovi Udruge okupe u parku pa slikaju u prirodi. U goste, između ostalih, dođe i međimurski slikar naive Franjo Ružman – Brko, pa je to ujedno i prilika za druženje, razmjenu iskustava i održavanje prijateljstava.

Širok opus

Tehnika kojom Jovanović stvara je tehnika naive uljanih boja na staklu takozvane „hlebinske škole“. To je tehnika koja je priznata kao autohtona hrvatska, a nastala je prije 80-ak godina na području Hlebina u Podravini, dok naivno slikarstvo u svijetu postoji više od 200 godina. Ipak, Jovanović se ne ograničava samo na naivno slikarstvo.

– Volim slikati i na nekim drugim podlogama i tehnikama, recimo u akrilu na platnu i kartonu, ali staklo mi je nekako najprivlačnije, iako je s njim najteže raditi jer se radi obrnuto. S jedne strane se prvo rade detalji koji su vizualno bliže promatraču, a zatim pozadina, pa slika ispadne s druge strane. Zahtjevno je i jer se ne smije pogriješiti: ako se nešto pogriješi na platnu, puno je lakše ispraviti nego na staklu – govori.

Osim toga, u svojim radovima voli uzeti dovoljno slobode da kombinira motive grada Varaždina s klasičnim motivima naive – seoskim motivima, budući da je to slikarstvo poteklo upravo sa sela, a nerijetko kombinira i detalje s radova drugih umjetnika: – Ako mi se neka skica dopadne, dio kopiram, ali onda ubacim neke svoje boje ili detalje. Uzmem jedan detalj koji mi se dopadne na jednoj slici s razglednice ili kalendara, pa drugi od druge i treće, pa napravim jednu svoju sliku. A neki put radim iz mašte.

Idol mu je Mijo Kovačić, pa je dosta njegovih slika i kopirao.

– Volim i radove Ivana Generalića i ostalih umjetnika, ali Kovačićeve slike su mi najljepše, pred njima bih mogao satima sjediti i gledati ih. Kada kopiram njegove radove, pokušavam neke boje i efekte ostvariti kako ih je on napravio, i tu se najbolje stekne iskustvo – istaknuo je Jovanović.

Dosad je naslikao 50-ak slika na staklu, a još ih je puno stvorio drugim tehnikama. Za jednu sliku potrebno mu je, kaže, puno vremena jer se uljane boje dugo suše, pa istovremeno stvara više radova.

– Uvijek paralelno radim dvije-tri slike. Dok se jedna suši, radim drugu, pa treću. Kako se duže time bavim, sve mi bolje ide, pa sam već uočio i neke svoje finese. Manje slike idu brže, ali za velike slike s puno detalja mi treba otprilike mjesec dana. No, ima puno „prčkanja“ i treba imati živaca, pa kad zapnem, prebacim se na nešto jednostavnije, primjerice na platno, pa se onda opet prebacim na staklo. Ali, dok je čovjek uporan, može se – objasnio je Varaždinac.

Planovi

Mnogo svojih slika je već podijelio obitelji i prijateljima, a ima interesa i za kupnju, no Jovanović ih ne namjerava prodavati prije nego što održi samostalnu izložbu, za koju mora imati pripremljeno barem 20-ak slika. Osim toga, istaknuo je i da se emotivno veže za slike, pa mu je draže sliku nekomu darovati nego prodati.

– Naša udruga nije profitabilna, kod nas nema prodaje, ali spreman sam dati sliku ili novac od prodaje svoje slike ako se negdje bude događala neka humanitarna akcija, primjerice za djecu. Ako novac ide u prave ruke, rado ću se uključiti u takvu akciju – ističe.
Želja mu je, također, osigurati si prostor kako bi održao samostalnu izložbu naive kada pripremi više slika velikog formata. Dodatno ga je na to potaknuo interes posjetitelja na Špancirfestu, kada je bila održana likovna kolonija.

Dosad je naslikao 50-ak slika uljanim bojama na staklu

– Ljudi su se na Špancirfestu jako zanimali za naivu, pogotovo stranci. Zaustavili su se, pogledali, porazgovarali… U drugoj polovici prošlog stoljeća Talijani su bili „ludi“ za tim slikama, Hlebinci ih nisu stigli raditi kako je to bilo popularno. To je stagniralo, barem kod nas, no sada se naiva vraća na velika vrata i puno ljudi pita za to – ispričao je Jovanović, koji ima u planu zanimljive kombinacije koje će se, uvjeren je, dopasti turistima, ali i domaćim ljudima.

– Varaždin je grad bicikala, anđela, baroka i cvijeća, a Stari grad je jedan od najreprezentativnijih elemenata. Motivi Varaždina u kombinaciji s motivima naive sigurno će biti zanimljiva kombinacija. Podravci i Međimurci puno zastupaju naivu, čak su se i u Dalmaciji počeli baviti njome, a ja bih želio da Varaždinci znaju da i mi to imamo – rekao je za kraj ovaj strastveni umjetnik.

“Gotovo da nema motiva kojega se nije dotakao”

„Slikarski zamah i opus pokazivao je i prikazivao bogatstvom slika, u vrlo kratkom vremenu na čuđenje svih promatrača, a nastajale su u posljednjih godinu i pol. Slikane su najčešćim slikarskim tehnikama kao olovkom na papiru, akrilom na papiru, kartonu te uljem na platnu, staklu i lesonitu. Podstrek i ljubav prema likovnosti općenito pronašao je još više kao član Udruge ‘Art klub – Moje vrijeme’, pa je to i nastala većina njegovih radova. Motivi su različiti, a gotovo da nema motiva kojega se on nije dotakao: zahtjevni portreti ljudi, ljudska figura, krajolik, životinje, ptice, mrtva priroda…“, napisala je Đurđa Pevač o Zoranu Jovanoviću u siječnju 2018. u katalogu njegovih slika.

Kultura

U varaždinsko kazalište stiže premijera baleta Pinocchio

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

HNK Varaždin najavljuje premijeru baleta Pinocchio koji je nastao u  koprodukciji s baletom Ivan pl. Zajc iz Rijeke u okviru konzorcija K-HNK. Koreografiju, koncept i dramaturgiju potpisuje prvak riječkog Baleta Michele Pastorini. Varaždinska premijera održat će se u nedjelju, 21. travnja u 17 sati na Velikoj sceni, a dio ulaznica je u slobodnoj prodaji.

Očaravajuće maštovita produkcija temeljena je na, svim generacijama omiljenom, romanu Carla Collodija. Prilagodba ostaje vjerna izvornom zapletu, dodajući dašak humora i puno šarma te otkrivajući i neke tajne sporedne priče. Kroz razigranu koreografiju publika i ansambl zajedno tragaju za srži Pinocchijeve avanture, a ovo baletno iskustvo postaje zajedničkim umjetničkim putovanjem koje najmlađima nudi užitak, raspiruje maštu i potiče ljubav prema plesnoj i kazališnoj umjetnosti.

Riječ je o plesnoj avanturi za djecu, ali i njihove roditelje te sve odrasle koji nisu izgubili dijete u sebi, čiju originalnu glazbu potpisuje Marin Butorac, scenografiju i kostimografiju Aleksandra Ana Buković, a svjetlo Kristian Baljarevski.

-Naša verzija oživljava sve likove, ukazujući da je svatko od njih važan za priču. Bilo je to puno složenije napraviti negoli u knjizi ili filmu jer je balet kraći. Naša adaptacija razlikuje se najviše u izboru avantura. Puno avantura znači i puno kratkih, kompaktnih scena koje moraju biti bogate i žive kako bi zadržale pažnju najmlađe publike. Puno smo radili na produbljivanju osobnosti naših likova. Roman postoji dulje od 140 godina, a njegovi su likovi oduvijek bili i ostali isti. Čini mi se kako su se i sami umorili od toga – kaže koreograf Michele Pastorini.

Ravnateljica Baleta Maša Kolar pak ističe da iako riječki Balet postaje žarištem plesne umjetnosti, na svom repertoaru nemaju često predstave za djecu.

-Stoga vjerujem da nije bilo naodmet upustiti se u dijalog s metodički i pedagoški odgovornom disciplinom kazališta: dječjom baletnom predstavom. Odluka je pala na Pinocchija. Danas kultna priča kroz sjajnu koreografiju našeg plesača Michelea Pastorinija iznalazi novi identitet kroz njegov osebujan pristup priči o lutku koji silno želi postati dječak. Pozivam sve gledatelje, od najmlađih do najstarijih, da dođu i nauče nešto novo o kazalištu, plesu, transformaciji, životu, ljudima i samima sebi – poručuje publici Maša Kolar.

Ovaj balet je već druga ovogodišnja koprodukcija s riječkim baletom. Intendantica Senka Bulić navodi da je  riječki balet kojeg vodi Maša Kolar oduševio varaždinsku publiku gostovanjem Plamteće vode prošle godine. Nakon toga smo dogovorili koprodukciju na baletnom diptihu  Sad i nikad više,  energičnoj i emotivnoj izvedbi s početka sezone.  Nastavili smo suradnju i na baletu za djecu  jer nam jako nam je važno da u plesnom repertoaru imamo vrhunske naslove s izvrsnim plesačima kojima stvaramo i novu publiku za plesne programe.

Ulogu Pinocchija u alternaciji plešu  Thomas Krähenbühl i  Federico Rubisse, Geppetta Valentin Chou i Ali Tabbouch, Plavu vilu Ksenija Krutova, Marta Voinea Čavrak i Mio Sumiyama, Zrikavca  Álvaro Olmedo i Giorgio Otranto, Lisicu Janne Boere i Noa Gabriel Siluvangi, a Mačka Soyoka Iwata i Maria Matarranz de las Heras.  U ostalim su ulogama Alejandro Polo , Giorgio Otranto, Noa Gabriel Siluvangi,  Alessia Tacchini , Isabelle Zabot, Mio Sumiyama, Gabrielle Colson i Yurika Kimura. Iz pozadine su čuje glas dramskog gluaca Aleksandra Cvjetkovića.

Premijerne ulaznice je moguće kupiti putem online prodaje ili na blagajni Kazališta.

Nastavite čitati

Kultura

Varaždinski Kazališni studio mladih s predstavom „Ivona, kneginjica od Burgunda“gostuje na festivalu Assitej

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

Predstava „Ivona, kneginjica od Burgunda“, W. Gombrowicz, Kazališnog studija mladih HNK u Varaždinu, predstavit će Varaždinsku županiju na na 26. susretu Hrvatskog centra Assitej profesionalno vođenih kazališta za djecu i mlade koji će se održati u Hvaru od 15. do 19. travnja 2024. godine.

Skupinu C3 Kazališnog studija mladih, koja je prije no što se uhvatila u koštac s poljskim klasikom, uprizorila Ionescovu „Ćelavu pjevačicu”, zanimalo je daljnje istraživanje dramskih klasika. Poljskog pisca W. Gombrowicza, koji je proglašen pretečom kazališta apsurda, i njegovu Ivonu – dramu koja sadrži odrednice komedije, farse i nadrealističke igre, našli su idealnom za produbljivanje razumijevanja teatra apsurda.

– Ovo uprizorenje ističe se svojim fokusom na istraživanju dinamike između kolektiva i individue, propitujući društvene malformacije koje često dovode do nepravdi prema pojedincu – istaknula je Tanja Novak, uz čije se dramskopedagoško vodstvo skupina između ostalog, upustila u istraživanje rada s maskama, dodatno produbljujući svoje umjetničko istraživanje.

„Ivona, kneginjica od Burgunda“ nudi maštovito i vizualno dojmljivo kazališno iskustvo koje istražuje suštinske aspekte ljudske psihe unutar okvira Gombrowiczeve genijalne drame.

Ova predstava obećava ne samo estetsko uživanje već i duboko razmišljanje o društvenim normama, konformizmu i ulozi pojedinca u kolektivu.

U predstavi „Ivona, kneginjica od Burgunda“ nastupaju polaznici supine C3 Kazališnog studija mladih: Vita Breški, Lorena Benčić, Dina Drožđek, Tvrtko Kolar, Tonka Lonjak, Fran Rabuzin, Greta Rukelj, Melani Šipek i Anamarija Zavrtnik. Zanimljivo je i to da su ovi mladi uključeni i u profesionalne produkcije ansambla HNK u Varaždinu, u „Slučaj vlastite pogibelji“ te u „San Ivanjske noći“.

Festival Assitej je natjecateljskog karaktera, a uz Kazališni studio mladih HNK u Varaždinu nastupaju i Dramski studio Dada KD Pinklec iz Čakovca s predstavom „Posljednja pahulja“, Dramski studio Teatra Tirena iz Zagreba s predstavom „Ožiljak“, Dramski studio Donatolina Kazalište lutaka Zadar s predstavom „Božićni taxi“, Dramski i plesni studio Istarsko narodno kazalište s predstavom „Pravi izbor?“, Dramski studio Bjelovarsko kazalište s predstavom „Zato što sam žena, zar ne!“, Dramski studio Max teatar iz Zaprešića s predstavom „Tko će sve to pojesti?“, Dramski studio Ivana Jelić HNK u Šibeniku s predstavom „Slušajte nas“ te Učilište Zagrebačkog kazališta mladih s predstavom „Akvarij“.

Nastavite čitati

Promo

Varaždinsko online izdanje