VELIKI ZA MALE
Ona voli red, voli kad je drveće podrezano, fasade oličene, funkcionalne stvari…Te osobine pripisuje svom horoskopskom znaku – biku. Sanja Pilić – horoskopski bik, i Sanja Pilić, najčitanija hrvatska književnica za djecu, kao da su dvije različite osobe.
Osoba koja ne skida osmijeh s lica, koju nije sram pred deset ljudi reći da se želi slikati za facebook, ali „nek’ se ne vidi trbuh“… teško je zamisliti kako uživa u, uvjetno rečeno – redu, radu i disciplini. Lakše ju je „sakriti“ u grm iz kojeg, skupa s djecom, viri i smišlja kako će nadmudriti odrasle.
Moja najvjernija publika su djeca od 3. do 7. razreda osnovnih škola
Formula privlačnosti
Zagrebačka književnica doživjela je veliku privilegiju – nedavno su ju osobno djecaizabrala kao gošću književne večeri Dječjeg odjela varaždinske knjižnice. Nerijetki su joj roditelji zahvalni, jer su im djeca zavoljela čitati zahvaljući upravo njoj.
“Peti razred je najkritičniji. Tu ih morate „privući“, Sanja Pilić
– To sam čula jako puno puta, veli. Kako to komentira? – Djeca su smatrala da su knjige dosadne ili im se valjda nije svidjelo ono što su čitala. I to upravo u po čitanje najopasnijim godinama, kada je velika prijetnja da odustanu od čitanja. Moja najvjernija publika su djeca od 3. do 7. razreda osnovnih škola. Peti razred je najkritičniji. Tu ih morate „privući“, priča žena koja je očigledno pronašla tu „formulu privlačnosti“.
– Moje su knjige duhovite, vedre, lako se identificirati s likovima. Bazirane su na dobricama, koji su, jadni, dobri otpočetka dokraja, što danas nije baš popularno. Istovremeno su samostalni, vedri, nešto se događa, jezik je obično duhovit, pa vjerujem da im to paše, govori Sanja Pilić, čije knjige naizgled nemaju neku veliku poantu, već djeci, kako sama veli, „suptilno podmetne i školu i pisce, kazalište i muzeje“. – Sve to na jedan blagi način, ne pametujem previše. Vjerujem da me zato „izabiru“. Moji su junaci samostalni, junakinje nisu onako „ženski bedaste“. Volim ih zaštititi pameću od zaljubljivanja u kojekakve bezvezne frajere… govori književnica.
“Moje su knjige duhovite, vedre, lako se identificirati s likovima”.
Dobroj djeci nije lako
– Djeci nije lako. Osobito onoj dobroj. U romanu „Fora je biti faca“ jedan je dječak vrlo pristojan, zbog čega ima samo probleme. Ima prijatelja koji nije nimalo pristojan i stalno dobro prolazi u životu. Dobra su djeca zanemarena djeca. Djecom s problemima se svi bave – od psihijatara, psihologa, škole… dok dobrim đacima ili pristojnoj djeci nitko ne kaže niti „hvala što mi ne stvaraš probleme“. Dobru djecu zapravo ne primjećujemo – to je kao da ne vidiš da je dan sunčan, pun energije, nakon cjelodnevnog užurbanog ritma, govori Sanja Pilić.
Koga djeca vole?
Na vječnu enigmu zašto djeca nekog vole, odgovara: – Dobro se ja slažem s njima. Mogu se glupirati, ali sam i ozbiljna kad treba – ne ulizujem im se, veli ova, vjerojatno najzastupljenija književnica u hrvatskoj lektiri
“Mogu se glupirati, ali sam i ozbiljna kad treba – ne ulizujem im se”
Rijetki uopće znaju da je Sanja Pilić kćer legendarne Sunčane Škrinjarić. – Osim knjižničarki i ekipe koja se bavi knjigama, dugo to nitko nije znao. Nas dvije smo potpuno različite spisateljice. Ona je izvrsna, ali vidim da je zastarjela za ove generacije koje vole brzo pročitati knjigu, nostalgična je Sanja Pilić. Pitamo je očekuje li se danas previše od djece – biti odličan učenik, naučiti strane jezike, ići u glazbenu školu…Dozvoljava li se djetetu biti dijete?
Volim djecu koja rade
Mogu se glupirati, ali i biti ozbiljna – djeci se ne ulizujem
-Ne. Satnica koja im se nameće ubila je to obiteljsko vrijeme. Objektivno zaista ne znam kada su roditelji s djecom. Trebaju previše toga usvojiti u malo vremena, bez ikakvog razumijevanja, govori. Što se, pak, tema njezinih romana tiče, kaže: – Znam da ih ne smijem gnjaviti sa socijalnim temama, jer to ih ne zanima, ali u mojim romanima baš ne idu ni u šoping, nije im to neki smisao – smisao je ipak prijateljstvo. Također, volim djecu koja rade. Mislim da je prirodno kad imaš neki obrt da ti klinci pomažu. Volim te 14-ogodišnjake koji mi donesu kavu, pa im se malo prolije – oni uče život. Tako i moji junaci nisu dangube, govori.
“Malo drvo”
Njezina engleska kolegica, J. K. Rawling, knjigama za djecu zgrnula je bogatstvo. – Meni je to dosadno. kao i “Gospodar prstenova”. Mama mi je nudila čitati Tolkiena, probala sam, ali dosadno mi je. Samu sebe bih uvijek radije čitala. Baš me briga za hobite. Volim realne situacije. Od knjiga za djecu sam voljela i danas volim Kerstnera – tu njegovu duhovitost, Jako volim “Malo drvo”, jedinu knjigu Forresta Cartera kao i Saroyana.
“Mama mi je nudila čitati Tolkiena, probala sam, ali dosadno mi je. Samu sebe bih uvijek radije čitala”.
Prije nego je odjurila na brzinski ručak pred polazak autobusa za Zagreb, s vrata dovikuje: – Joj, trebala sam početi pisati neki roman jer sam tako obećala, ali još nisam počela. I ode. Toliko o horoskopskim osobinama bika žene, u čijem vam društvu ne može biti dosadno ili depresivno. I onda shvatite zašto je djeca vole. Njih ne možete prevariti.
Iz biografije
OPUS
Izvor:
Foto: