Piše: Velimir Bašek, „Međimurska priroda“

Najjednostavniji i najčešće najbolji savjet kako postupiti i što poduzeti u situaciji kad naiđete na ptića kako skakuće ili sam sjedi na tlu je – ništa! Naime, u većini slučajeva radi se o sasvim uobičajenoj pojavi u proljeće i ljeto kada poletarci uče letjeti te u tome imaju pomoć i podršku svojih roditelja koji se sasvim sigurno nalaze negdje u blizini i stoga im naša pomoć nije potrebna. Dakako da postoje situacije kada ptičice treba zbrinuti, ali to su vrlo rijetki slučajevi kod poletaraca.

Tijekom svibnja i lipnja „Međimurska priroda“ – Javna ustanova za zaštitu prirode, dobiva najviše dojava o mladim ptićima koji su pronađeni izvan gnijezda, kako sjede na tlu ili skakuću bez roditelja u blizini, a najčešća dijagnoza od strane dojavitelja je da su ptići napušteni, bolesni ili ozlijeđeni. Međutim, vrlo se rijetko radi o ozlijeđenim pticama ili općenito o pticama koje trebaju našu pomoć. Pojava da su mladi ptići sami je sasvim normalna u prirodi i u većini slučajeva ne zahtjeva posebne ljudske intervencije. Mladunci namjerno napuštaju svoja gnijezda i prije nego su sposobni letjeti, a takvi opernaćeni mladunci nazivaju se poletarci. Poletarci izlijeću iz gnijezda na okolnu vegetaciju ili na tlo dok osjete da im je gnijezdo pretijesno, ali ih njihovi roditelji i dalje nastavljaju hraniti do trenutka kad počinju sami tražiti hranu.

Iako izgleda da poletarci trebaju našu pomoć, uzimanje takvih ptića iz njihovih staništa može prouzročiti više štete nego koristi. Njihovi roditelji ih sasvim sigurno nisu napustili, a to što ih mi ne možemo vidjeti ne znači da oni nisu u blizini. Vjerojatno se skrivaju i promatraju iz prikrajka jer su se uplašili naše prisutnosti ili skupljaju hranu za mladunce. Uzimanje takvih ptića zadnja je opcija i uvelike će im smanjiti šansu za preživljavanje jer je prehranjivanje takvih ptića vrlo teško i zahtjeva mnogo skrbi, pažnje i vremena.

U većini slučajeva nije potrebna naša intervencija

Ako se poletarac nađe na cesti, nogostupu ili nekom drugom izloženom mjestu gdje vreba opasnost od mačke ili psa, premještanje ptice na najbližu sigurnu lokaciju je opravdano. Dovoljno je staviti ptića na najbližu granu ili drugo povišeno mjesto u blizini pronalaska kako bi ga roditelji mogli pronaći. Budući da ptice imaju slabije razvijen osjet njuha, nema straha da roditelji odbace mladunce nakon što ih čovjek dira.

Dakle, u većini slučajeva nije potrebna naša intervencija, no ipak postoje situacije kada ptića treba zbrinuti: ako ptica krvari ili je vidno ozlijeđena od pada ili udara, ako je u izravnoj opasnosti od grabežljivaca ili automobila, ako se radi o goluždravcu – ptici staroj tek nekoliko dana koja još nema perja i teško se miče…

Nažalost, priroda je ponekad okrutna te su neke ptice napuštene radi nedostatka hrane ili bolesti pa ptići ponekad ne prežive. Ptice često polažu i više jaja kako bi preživjeli samo najjači. To je možda tužno vidjeti, no ponekad je ptica dobar obrok za neku drugu vrstu i spas za neku drugu životinjsku obitelj. Sve je to začarani krug života.