Povežite se s nama

Kultura

Varaždinac Boris Perić na njemački preveo cijele Balade Petrice Kerempuha

Objavljeno:

- dana

STRUČNI OSVRT

Osamdeset godina nakon prvoga, ljubljanskog izdanja „Balada Petrice Kerempuha“ Miroslava Krleže, ova ključna pjesnička zbirka ne samo kajkavske nego i cjelokupne hrvatske književnosti dobila je svoj prvi integralni prijevod na njemački jezik.

No, prevoditelj, kao što bismo to možda očekivali, nije Nijemac, ni Austrijanac, pa čak niti Švicarac… Autor ovoga iznimnog pothvata je Boris Perić, Varaždinac sa zagrebačkom adresom, poznati hrvatski germanist, filozof, književnik i publicist. Široj javnosti možda najpoznatiji kao vampirolog (!) i istraživač hrvatskih mitova i legendi (o kojim je temama, što samostalno, što sa „šulkolegom“ prof. dr. sc. Tomislavom Pletencom, objavio nekoliko knjiga), Boris Perić u prvom je redu, ipak, prozni pisac i prevoditelj. Osim što je objavio niz romana i zbirki priča te publicističkih djela, Perić je dosad s njemačkoga na hrvatski preveo 30-ak vrhunskih knjiga autora kao što su Hesse, Grass, Handke, Schnitzler, Jaspers, Roth, Bernhard, Sacher-Mazoch, Schulze, Jaroschka, Loidolt, Gstrein ili Johanna Spyri. No, iako i sam nerijetko piše izravno na njemačkom jeziku, tek se nedavno prihvatio zadaće kakve se laćaju samo najveći znalci vlastitoga i stranog jezika: da prevodi s hrvatskoga na njemački. I to ne s hrvatskog standarda (štokavskog), nego – s kajkavskog jezika. 

 

Boris Perić je živio u Optujskoj ulici, kao i Krležina baka

Nakon što je u lanjskom dvobroju časopisa za međunarodne književne veze “Most / The Bridge” Društva hrvatskih književnika objavio prepjeve moderne kajkavske lirike 20. i 21. stoljeća (u izboru mr. sc. Ernesta Fišera), među kojima, dakako, i nekoliko uspješno ponijemčenih „Balada“, Periću, valjda, „vrag ni dal mira“, pa se poduhvatio nečega što se uglavnom smatralo nemogućim: prepjeva svih “Balada” na njemački, objavljenih prije nekoliko dana u biblioteci časopisa “Most” kao „Die Balladen des Petrica Kerempuh“. I u tome uspio; štoviše, na fascinantan način.

Tajna veza

Bit će da ima „neka tajna veza“. Neslučajno, napisao je Perić i roman „Povratak Filipa Latinovića“ (čiji se naslov od onoga Krležina razlikuje samo u „ć“ umjesto „cz“ na kraju…) Svoje mladenačke godine Perić je proveo u Optujskoj ulici u Varaždinu, dakle u istoj onoj ondašnjoj „Petavskoj ulici“ u kojoj je živjela i Krležina baka Terezija Goričanec, čija je pripovijedanja njezin slavni unuk proglasio jednim od temeljnih jezičnih i motivskih izvorišta svojih „Balada“. Osim toga, Perić je i bliski rođak Miljenka Stančića, genijalnoga varaždinskog slikara svjetskoga glasa i ugleda (s kojim ga veže, kako kažu oni koji su poznavali Stančića, upravo frapantna fizička sličnost); a Stančić je uistinu bio jedan od rijetkih ljudi koje je Krleža istinski cijenio, pišući o njegovim slikama primjerice ovako: „On slika svoju vlastitu noć, svoje vlastite sumrake i svitanja, svoje varaždinsko groblje, kada je kao dijete bespomoćno zurio u dječje truplo mrtvog brata, a sve je bilo isprepleteno fantastičnim nitima paklenog pletiva kojim nas, pred odlaskom na drugu obalu Aheronta, zapleću Parke, te uklete Prelje smrti“.

Važno Varaždinu!

Upio je Boris Perić štošta od toga krležijansko-stančićevskog „spleena“, koji se do devedesetih još osjećao u Varaždinu (nisam siguran osjeća li se još i danas), ali nikakva ga mladenačka iskustva zacijelo nisu mogla pripremiti za pothvat poput njemačkog prepjeva „Balada“: tomu su temelji samo – veliko znanje, veliki talent i veliki trud! Zato su i prve reakcije najvećih stručnjaka – slavodobitne. Akademik Viktor Žmegač zapisao je: „Prvi put imamo Krležine balade na stranom jeziku tako savršeno prevedene da nema zamjerke. Hrvatima je teže čitati original nego Nijemcima ovaj kongenijalni prijevod“. 

 

I Kerempuh je Varaždinac: stvorio ga je Jakob Lovrenčić 1834. u našem gradu

Stoga je objava Perićevih „njemačkih Balada“ veliki datum za cijelu hrvatsku kulturu, no posebice za Varaždin. Ne radi se samo o tome da je Boris Perić Varaždinac, nego su i Krleža, a posebice njegove „Balade“, suštinski premrežene s našim gradom i njegovom baštinom. Autor ovog osvrta je u suradnji s pokojnim mr. sc. Ivanom Grabarom 2007. o tome objavio knjigu „Zavičajnost Miroslava Krleže“ u izdanju Zavoda HAZU te još nekoliko naslova, stoga ovdje sažima tek osnovno: ne radi se samo o tome da je Krležina baka živjela u Optujskoj ulici, nego je i sâm lik Petrice Kerempuha nastao u Varaždinu, 1834. u knjižici iz pera Jakoba Lovrenčića. No, najvažnije je da je Krleža upravo u „Baladama“ raskrstio s ilirskom štokavskom „agresijom“ na kajkavski jezik: koliko god svoj osebujni kajkavski jezični konstrukt sazdao iz različitih poddijalekata, najviše je crpio iz djela starih kajkavskih pisaca: Pergošića, Vramca, Habdelića, Belostenca, Brezovačkog, Mikloušića, Kristijanovića, Lalanguea… dakle mahom – Varaždinaca. 

Krleža je stoga najzaslužniji za vraćanje digniteta kajkavskom, danas i međunarodno priznatom jeziku, kojem je upravo Varaždin prirodno središte i ishodište, upravo – “mjera i obrazac”… Možda je u pravu Boris Perić kad skromno veli da će „njemačke Balade“ otvoriti nove vidike tek užoj, stručnijoj europskoj javnosti: ali otvorit će im i vidike i na naš grad. Kako se ono kaže… Neprocjenjivo, zar ne?!

Ponijemčio i moderne kajkavske pjesnike!

„Kajkavsko-njemački prevoditeljski projekt“ Borisa Perića započeo je lani, kad je časopis za međunarodne književne veze “Most / The Bridge” Društva hrvatskih književnika u svom dvobroju 1-2/2015. objavio prvi antologijski izbor moderne kajkavske lirike 20. i 21. stoljećima u prijevodima na njemački jezik. 
Pjesme je izabrao te uvodnim esejom popratio mr. sc. Ernest Fišer, a nadahnuto ih prepjevao Perić. Kronološkim redom, uvršteni autori su Antun Gustav Matoš, Dragutin Domjanić, Fran Galović, Zvonko Milković, Miroslav Krleža, Tomislav Prpić, Nikola Pavić, Ivan Goran Kovačić, Vinko Kos, Stjepan Bence, Božena Loborec, Ivan Golub, Vladimir Korotaj, Zlatko Crnec, Pajo Kanižaj, Ivica Jembrih, Ivo Kalinski, Ivan Kutnjak, Ernest Fišer, Zvonko Kovač, Božica Jelušić, Božica Brkan, Božica Pažur, Tomislav Ribić, Zdenka Maltar, Valentina Šinjori i (vaš kolumnist) Denis Peričić. Posrijedi je prvi takav antologijski izbor kajkavske lirike u prijevodu na neki od najvećih svjetskih jezika!

Od države – niti lipe! 

Doista je upravo šokantno zazvučao podatak da Ministarstvo kulture za (uistinu veličanstveni!) projekt Perićevog prepjeva Krležinih „Balada Petrice Kerempuha“ na njemački jezik iz proračunskih sredstava predviđenih odgovarajućima namjenskim javnim pozivima za izdavanje knjiga, odnosno za potporu autorima i prevoditeljima, nije odobrilo – niti lipe. „Uletio“ je Grad Zagreb. Saznajemo da bi se institucije Grada Varaždina mogle uključiti u međunarodnu promidžbu, barem u Austriji: bilo bi to sjajno!

Izvor:
Foto:

Kultura

Restauratorski odjel Ludbreg već 30 godina spašava ugrožena kulturna dobra

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

U petak, 3. svibnja, prigodnom će svečanošću i otvorenim vratima restauratorskih radionica biti obilježena 30. obljetnica osnivanja Restauratorskog odjela Ludbreg.

Restauratorski centar Ludbreg (danas Restauratorski odjel Ludbreg) osnovan je 1994. godine s ciljem spašavanja i privremenog smještaja evakuiranih kulturnih dobara iz ratom zahvaćenih područja Hrvatske.

Smješten je u glavnu zgradu dvorca Batthyány, koju je 1992. godine Grad Ludbreg ustupio tadašnjem Ministarstvu prosvjete, kulture i športa na korištenje bez naknade, za potrebe zaštite kulturne baštine. Zgrada dvorca za tu je svrhu obnovljena te uređena kao središnja čuvaonica za pokretna kulturna dobra, s restauratorskim radionicama Hrvatskog restauratorskog zavoda.

Predstavnici Bavarskoga zemaljskog zavoda za zaštitu spomenika (Bayerisches Landesamt für Denkmalpflege) pružili su veliku pomoć donirajući restauratorsku opremu i stručnu literaturu te novčana sredstva za pomoć pri osnivanju restauratorske radionice, a financijska pomoć stigla je i od bavarske Vlade, Hypo – Zaklade za kulturu, Bavarskoga državnog ureda i nadbiskupskih ordinarijata München – Freising i Bamberg.

U restauratorskim radionicama su uz domaće radili i strani konzervatori-restauratori, njihovi suradnici i studenti te stručnjaci čija je djelatnost bila vezana uz konzervatorsku i restauratorsku djelatnost.

Opravdanost projekta obilježena je 1997. godine dodjelom namjenskog kredita Bayerische Landesbank i Bayerische Landesanstalt für Aufbaufinanzierung Hrvatskom restauratorskom zavodu, uz odgovarajuće odluke o jamstvu Vlade Republike Hrvatske, za cjelovitu obnovu dvorca Batthyány te za dodatno opremanje Restauratorskog centra, koji je iste godine ušao u sastav Hrvatskog restauratorskog zavoda.Restauratorski centar Ludbreg svečano je otvoren 4. svibnja 2000. godine. Intenzivirano je konzerviranje i restauriranje u ratu oštećenih umjetnina pohranjenih u prostorijama dvorca, a potom i drugih spomenika hrvatske kulturne baštine.

Uz radionice za restauriranje štafelajnog slikarstva i polikromirane drvene skulpture, osnovan je 2003. godine i Odsjek za tekstil, a 2009. godine i Tekstiloteka – specijalizirana zbirka u kojoj se čuva i obrađuje ugrožena povijesna tekstilna građa.

U Centru su se održavali i brojni programi stručnog usavršavanja za konzervatore i konzervatore-restauratore (konferencije, seminari i radionice) te programi međunarodne suradnje, s ciljem unapređivanja konzervatorske i konzervatorsko-restauratorske djelatnosti.

Nastavite čitati

Kultura

Proslava 70. obljetnice muzeja Dvor Trakošćan uz otvorenje izložbe „Tko tu koga ženi“

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

Foto: MKM/Dubravko Hrupa

U srijedu, 24. travnja, održano je službeno otvorenje izložbe „Tko tu koga ženi?” koja predstavlja središnje događanje povodom 70. obljetnice postojanja muzeja Dvor Trakošćan.

Obilježavanju je prisustvovala i ministrica kulture i medija Nina Obuljen Koržinek, župan Anđelko Stričak, načelnik Općine Bednja Damir Poljak te brojni drugi uzvanici i građani.

– Dvorac Trakošćan je od samog početka prepoznat kao iznimno vrijedan spomenički kompleks kojeg je krasila vrsnoća samog graditeljskog sklopa, ali i jedinstvena povezanost s prirodom. To je ono što je Trakošćan učinilo tako atraktivnim, toliko posjećenim i tako posebnim među nizom dvoraca u sjeverozapadnoj Hrvatskoj. Sam rad muzeja, ideja da se ovdje uspostavi muzejska zbirka, doprinijela je tome da se dvorac na najbolji mogući način cijelo vrijeme održavao i obnavljao. Vjerujemo da će, uz velike ambicije i planove sadašnje ravnateljice, u sljedećim godinama dvorac doživjeti značajna unapređenja, postati još atraktivniji i pristupačniji brojnim posjetiteljima – istaknula je ministrica Obuljen Koržinek.

Čestitke je uputio i župan Anđelko Stričak.

Ravnateljica Muzeja Goranka Horjan je istaknula da gotovo da nema turističke promidžbe Lijepe naše bez slike Trakošćana.

– Svaka obnova postava u Trakošćanu ima jednu zadanu komponentu, maksimalno uvažavati sačuvani interijer. Sadašnja muzeološka koncepcija prezentira život hrvatskog plemstva, odnosno nasljeđe obitelji Drašković, a jedan smo od rijetkih muzeja koji izlaže veliki postotak svog fundusa, gotovo 70 posto, dakle pristupačnost građe je na prvome mjestu – rekla je Goranka Horjan i dodala da muzej ima nekoliko zbirki koje sadrže vrhunska dostignuća umjetničkog obrta.

– Uvijek smo bili fokusirani na prezentaciju stalnog postava, međutim sve više se otvaramo i drugim događanjima i radionicama te cijela paleta aktivnosti svjedoči o 70-godišnjem radu Dvora Trakošćan – naglasila je ravnateljica.

Izložba „Tko tu koga ženi“ je realizirana uz financijsku potporu Ministarstva kulture i medija i moći će se razgledati sve do 15. rujna.

Izložba prikazuje ugovorene brakove koji su sve do u 20. stoljeće bili sastavni dio socijalno-ekonomskih strategija plemićkih i velikaških obitelji i sredstvo stjecanja i potvrđivanja društvenog i materijalnog položaja te ostvarivanja političkih ciljeva. Autorica stručne koncepcije je kustosica Andreja Srednoselec, stručna suradnica Marina Bregovac Pisk, a likovni postav oblikovala je Ana Katurić.

Osim službenog otvorenja izložbe, za posjetitelje je priređen bogat glazbeni program, impresivan light show te se ukazala prilika za druženje s muzealcima, što je upotpunilo događanje. „Povezani kroz vrijeme”, kao slogan kojim Dvor Trakošćan želi obilježiti ovih 70 godina, ističe važnost kontinuirane povezanosti s prošlošću, oblikovanje sadašnjosti te zajedničko stvaranje budućnosti.

Nastavite čitati

Promo

Varaždinsko online izdanje