Premda su nam groblja prepuna križeva koji nas podsjećaju na onaj pakao koji se dogodio u Hrvatskoj od 1991. do 1995. godine, Hrvati brzo opraštaju i još brže zaboravljaju, ukazuje od 2004. godine umirovljeni varaždinski policajac Josip Vitez.

Strahote rata

Riječ je o hrvatskom branitelju, veteranu Domovinskog rata kojeg je prošlog tjedna zaokupljala misao kako od kolektivnog zaborava spasiti sjećanje na 28. lipnja 1991. godine. Naime, tog dana su oklopna vozila bivše JNA izašla iz vojarni kako bi ponovno preuzela nadzor nad međunarodnim graničnim prijelazima u Sloveniji, koja je proglasila nezavisnost.

– Krenuli su prema Sloveniji i iz Varaždina preko dravskog mosta. Kad znamo što se dogodilo s Hrvatima u Osijeku i Zagrebu, gdje su upucali prosvjednika, možemo pretpostaviti da bi gusjenicama bez ikakvih skrupula pregazili Međimurce koji su polijegali na ceste kako bi ih zaustavili. No, maknuli smo ih u zadnji čas, da se izbjegnu nepotrebne žrtve – govori ovaj bivši pripadnik prve borbene postrojbe Policijske uprave varaždinske, koja je formirana 24 sata od početka agresije JNA na Sloveniju.

Odmah nakon akcije kod Nedelišća, varaždinski policajci upućeni su dvama autobusima u Vukovar, na dvotjednu smjenu.

– U Gradu Heroju trebali smo ostati na položajima 14 dana, a naši zapovjednici u Tovarniku bili su Saša Vojnović i pokojni Ratko Ivanković, dok je drugom grupom zapovijedao Milan Krnjak. Nažalost, naša zadnja smjena pretrpjela je od 11. rujna 1991. značajne gubitke u ljudstvu. Vukovar je bio u potpunom okruženju i propao je zadnji pokušaj proboja blokade od strane pripadnika Specijalne policije PU varaždinske. Nakon privremene okupacije Vukovara, njezini preživjeli pripadnici, među kojima je bilo ranjenih i bolesnih, odvedeni su u srpske logore, u kojima će doživjeti nezamislive torture – ističe Vitez, koji je svjedočio nemilim scenama uoči zatočenja u logoru Stajićevo, iz kojeg je 10. prosinca 1991. godine izbavljen zahvaljujući razmjeni zarobljenika u Bosanskom Šamcu.

Štoviše, u njegovo pamćenje urezalo se divljaštvo jugočetničkih postrojbi koje su razoružane hrvatske policajce izvlačile iz autobusa.

– Odvodili su ih u nepoznatom smjeru i mnogi od njih su pogubljeni. Naknadno su ekshumirani na različitim lokacijama na području Vukovara. To jasno govori da se okupatori s petokrakom zvijezdom i kokardom na čelu uopće nisu pridržavali međunarodnih konvencija o ratnim zarobljenicima. Ova crtica o varaždinskim policajcima koji su riskirali živote i zdravlje u obrani Vukovara je skroman doprinos boljem poznavanju Domovinskog rata – rekao je Vitez.

Dodao je kako Hrvati nikada ne smiju zaboraviti „da su tenkovi i avioni agresora imali jasno istaknute crvene zvijezde, obilježja propale totalitarne Titove tvorevine“.

– Veteranima Domovinskog rata ne smeta ničija nacionalnost i poštujemo ih, jer znamo da su i brojni Srbi branili Hrvatsku. No, ludovanje jugonostalgičara, koji se kite petokrakama i inim simbolima propale države, smatramo nedopustivim. Takva ponašanja trebala bi vrijeđati zdrav razum svih hrvatskih građana – zaključio je Josip Vitez.