Varaždinskoga televizijskog novinara i voditelja Kristijana Petrovića uža javnost pamti i kao poznavatelja folklora istočne i srednje Europe te povijesti koju, kaže, voli zvati okultna povijest. Knjige iz raznih državnih arhiva diljem Hrvatske, Austrije i Mađarske o bićima iz „mraka“, folklora i povijesti uglavnom završe u njegovoj biblioteci.

– Unazad već 20 godina proučavam, između ostaloga, demonologiju i vampire, na kojima sam, kolokvijalno govoreći, „doktorirao“, a i vještice, koje su također jedna od prominentnijih bića u povijesti istočne i srednje Europe – rekao je Kristijan Petrović, koji je u srijedu, 12. kolovoza, u atriju Staroga grada u Varaždinu održao predavanje o vješticama pod nazivom „Nečastive: Povijest vještica od antike do danas“.

Iako se općenito o vješticama u Hrvatskoj vrlo malo govori, interesa svakako ima, što dokazuje i iznimno velik broj posjetitelja koji su došli u atrij slušati priču o „nečastivima“. Ima za to i razloga, s obzirom na to da u suludoj povijesti histerije i panike koje su vladale Varaždin itekako ima svoju epizodu, govori varaždinski novinar.

Priča o vještici formirala se puno prije pojave kršćanstva, još u velikim politeističkim društvima, i to kao o ženi koja posjeduje vrlo mnogo znanja vezanog uz bilje i travarstvo

Moglo bi Vas zanimati:

Članovi udruge Futur egzaktni marljivo vježbaju za zdravlje svakog utorka

Članovi Udruge Futur egzaktni svakog utorka pod vodstvom fizioterapeutkinje Nine Srdarević rade vježbe za zdravlje. To su vježbe prilagođene dobi,...

Vještice, kao i rituali, simbolika, obredi i ostale pojavnosti, prate čovječanstvo gotovo od samih početaka i u različitim oblicima, a najzapaženije razdoblje u kojem se naveliko spominju vještice je bilo razdoblje inkvizicije, odnosno crkvenih progona, jedna od najmračnijih povijesnih epizoda.

– Mi smo zapravo jedna od zadnjih zemalja u kojima je završila ta kompletna priča koja je počela još negdje 1100-ih godina. Iako je inkvizicija osnovana 1231. godine, žene su se već dotad u, naravno, razmišljanjima crkvenih mislilaca i teologa, formirale kao bića koja itekako mogu, na primjer, kontrolirati vrijeme, izazvati bolest, ubiti nečije dijete, ubiti stoku te učiniti da usjevi i kompletna poljoprivreda propadnu. Dakle, žena je definitivno već imala razvijenu tu negativnu konotaciju do pojave inkvizicije. Inkvizicija u principu nije osnovana radi toga da bi se proganjala žena, nego da bi se proganjali neistomišljenici Katoličke Crkve, odnosno kršćanstva, razne sekte koje su bujale već i 1100-ih, ali poglavito 1300-ih, kao što su katari, valdenzi i albigenzi, koji su tumačili kršćanstvo na sasvim drugačiji način, što se nije sviđalo Crkvi, koja ih je oformljenjem papinske, odnosno rimske inkvizicije počela proganjati i uspješno ih se riješila, uključujući vitezove templare – objašnjava Petrović.

Od antike do danas

Priča o vještici formirala se puno prije pojave kršćanstva, još u velikim kulturama u Egiptu, Mezopotamiji, Babilonu, Asiriji, grčkoj helenističkoj kulturi i Rimskom Carstvu. U politeističkim društvima pojavljivala se žena koja posjeduje vrlo mnogo znanja vezanog uz bilje i travarstvo.

– Primjer je Grčka, gdje su se muškarci i žene podjednako bavili travarenjem, a zvali su ih “pharmakios” ili “pharmakia”. Ključna je ta pharmakia jer je ona posjedovala praške, čajeve i masti koji mogu liječiti, učiniti da se netko zaljubi, a gdje se liječi, može se i trovati. Tu se spominju nekakvi prvi sudski spisi oko proganjanja i kažnjavanja pharmakia, koje nije bilo toliko brutalno; najčešće su ih proganjali iz gradova. Pharmakie su u svakom slučaju imale velik utjecaj na stvaranje prvih fiktivnih mitoloških vještica kod Hezioda i Homera, kao što su Kirka, Medeja i velika Hekata – ističe Kristijan Petrović.

Varaždin

Oslanjajući se na povijesni aspekt, u Varaždinu je bilo spaljeno 10-ak žena koje su bile optužene kao vještice, no točna brojka među povjesničarima još nije poznata jer državni arhivi, kao ni onaj u Varaždinu, nisu do kraja istraženi, objašnjava ovaj varaždinski novinar.

Prvo spaljivanje u Varaždinu veže se uz 1692. godinu, kada je kod današnjega autobusnoga kolodvora spaljena Margareta Mužinić

– Prvo spaljivanje u Varaždinu veže se uz 1692. godinu, kada je spaljena Margareta Mužinić, vjerojatno kod današnjega autobusnoga kolodvora. Postojala su dva stratišta gdje se palilo i vješalo, drugo je, pretpostavlja se, bilo u Brezju. Osim toga, žene koje su bile optužene da se bave čarobnjaštvom i nanošenjem nekomu štete putem čarobnjaštva, ali i ostali osuđenici, često su bili i proganjani iz grada, i to na zanimljiv način. Primjerice, jedan je gradski krvnik, konačni provoditelj pravde, iz sudnice na mjestu današnje Gradske vijećnice batinanjem po glavi protjerao osuđenika izvan granica grada – opisuje te dodaje da je u mislima teologa i crkvenih mislilaca svašta bilo povezano s demonskim utjecajem.

Često su se tražili dokazi, pa su nerijetke bile i racije; ulazilo se ljudima u kuće, tražile se neobične stvari, a masti i prašci su bili svojevrsni krunski dokazi da se osoba bavi nečime čudnim što je protiv crkvenog razmišljanja i propovijedanja. Najviše spaljivanja bilo je u Zagrebu, Varaždinu, Varaždinskim Toplicama i Križevcima, a poznat je i privatni linč u Križevcima 1698. godine, nevezan uz Crkvu ili gradske vlasti, kada su ljudi sami uhvatili pet žena i istovremeno ih spalili. Česte su bile i optužbe susjeda.

– Dokaz u kojoj mjeri optužba može biti glupa je optužba posljednje hrvatske vještice, Križevčanke Magdalene Logomer-Herucine, koju je susjeda optužila da je kao muha u noći opsjeda i čini joj zlo. Ta je žena došla pred Mariju Tereziju, koja je već u ono vrijeme odlučila stati na kraj tim luđačkim spaljivanjima. Njezin osobni liječnik Gerard van Swieten je pregledavao optužene i ona je izdala edikt u kojem se navodi da sve optužene žene moraju biti dovedene k njoj u Beč na dvor na pregled, o trošku onoga koji tuži. U nekom trenutku 1758. godine staju spaljivanja. Optužbi je u takozvanom postinkvizicijskom razdoblju još bilo, ali su se kazne više odnosile na progone i novčane kazne, odnosno otimanje imovine – ispričao je.

Što se tiče Međimurja, zanimljivo je, govori Petrović, da su ondje zabilježena samo dva slučaja spaljivanja iz 1600-ih, iako je Međimurje bilo pod Mađarskom, koja je bila protestantska zemlja, pa su se katolici i protestanti nadmetali tko će biti efikasniji u eradikaciji zla do te mjere da su se međusobno optuživali da su zapravo agenti Sotone. Imena spaljenih žena nisu poznata.

Demonizacija žena

Sve u svemu, vjerovanje u natprirodno i demonsko te predznak žene koja je jedina bila u stanju biti sluga demonu, uzeli su puno maha.

– Bilo je i muškaraca, ali su bili manje podložni takvim optužbama. Njima je čak i kao nepisano pravilo udijeljena milost prije egzekucije: odrubili bi im glavu prije spaljivanja. Jednoj ženi u Zagrebu su također udijelili milost pa su joj prije spaljivanja, dok je već gorjela, zavezali vrećicu baruta oko vrata. Muškarcima se u dokazivanju bavljenja čarobnjaštvom ili funkcioniranja putem demona gledalo kroz prste jer ako muškarac prizove demona, on vlada nad njim i demon radi što muškarac želi, a kod žene je suprotno. Kod žena vlada demon i ona radi što on želi, mislilo se tada.

Štoviše, čak je i Toma Akvinski, saznajemo, rekao: da nema Božje volje, rođenje žene bi se poistovjećivalo s čudom rođenja dvoglavog psa ili petonogog teleta, dok je biskup Antun Firentinski smatrao da je riječ feminus sastavljena od riječi „fe“, što znači “vjera”, i „minus“, što znači manjak iste.

– Čak se u Knjizi Otkrivenja Antikrist pojavljuje u obliku grimizne bludnice, a tu su i Izabela, Herodijada, Saloma, vještica iz Endora, pa i Eva, dakle žene podložne zlu ili zle žene. No, bilo je i ponekih crkvenih mislilaca koji su tvrdili da to nije u redu, pa je tako papa Siksto IV. 1408. stao u obranu optuženih, rekavši da to treba malo bolje ispitati – otkriva Petrović.

Neopogansko društvo

Zanimanje za vještice ne prestaje ni danas, što, između ostaloga, dokazuje neopoganska religija wicca, s rastućim brojem sljedbenika u cijelom svijetu. Wiccani danas broje oko 500.000 pripadnika, a najviše ih ima na Britanskom otočju, u SAD-u i Njemačkoj, dok ih je u Zagrebu stotinjaak.

Neopoganska religija wicca u svijetu danas broji oko 500.000 pripadnika

– Oni za sebe tvrde da su vještice i to vikanstvo je priznato kao vjeroispovijest na Britanskom otočju. Većini vikanskih sljedbi je zajedničko štovanje ženskoga božanskog načela te poštivanje prirode i prirodnih ciklusa – rekao je Petrović i dodao da danas ima i onih koji rade samostalno, okrenuti k bilju, travarenju i prizivanju višebožja, ali i onih koji se bave isključivo zlim silama, tvrdeći da nekomu mogu učiniti zlo, što dobro i naplaćuju.

Serija predavanja

Intrigantno predavanje održano u srijedu jedno je u nizu predavanja koje Kristijan Petrović provodi samostalno ili u suradnji s profesorima, književnicima i poznavateljima sličnih, „mračnih“ tema.

– Radio sam već prije s docentom kulturne antropologije na FFZG-u prof. Tomislavom Pletencem i s varaždinskim novinarom i književnikom Borisom Perićem. Na predavanjima se okupi 50-ak, 60-ak ljudi i govorimo o nemrtvima, folkloru vampira, nečastivima, povijesti horor književnosti, Halloweena, Samhaina i demona, opsjednutim kućama, osobama i predmetima, o čemu također ima zanimljivih priča s ovih područja… Možda jednog dana dođe na red i predavanje o vilama, koje se ovdje često spominju, pa da dokažemo da su to entiteti s kojima se nije nimalo za zezati, a povezivati vilu uz nešto što ima predznak dobroga, nije ni u kojem slučaju točno – najavio je za kraj varaždinski novinar.