Više od 20.000 ljudi pogledalo 77 predstava Kerekesh Teatra
Završio je ovogodišnji jubilarni 15. TJEDAN SMIJEHA Kerekesh Teatra, najveći i najposjećeniji kazališni festival u Hrvatskoj. U deset je dana...
Redatelj predstave je Hrvoje Korbar, scenografkinja Zdravka Ivandija Kirigin, kostimografkinja Barbara Bourek, glazbu je odabrao Vid Novak Kralj, a igraju Ljiljana Bogojević, Robert Španić, Maruška Aras, Hana Hegedušić i Karlo Mrkša.
Predstava je na rasporedu 20., 21. i 30. rujna, te 1. i 2. listopada.
Sve izvedbe počinju u 20 sati na Sceni Zvonimira Rogoza.
U opisu predstave Hrvoja Korbara stoji:
„Dramski tekst “Ništa novo”, kao što mu i naslov kaže – naizgled ne pokušava stvoriti ništa novo. Kao polazište svog teksta, Vlašić uzima teme, motive, situacije i likove tekstova građanske dramaturgije 19. i 20. stoljeća – njegovim salonom lutaju ostatci i odjeci Arkadine, Ljubov Andrejevne, Lopahina, Trigorina, kao i Pube Fabriczyja, barunice Castelli, Laure Lenbachove i drugih likova glembajevskog ciklusa, u njemu se ponavljaju ustaljene situacije – slave se obljetnice, kuća bi se trebala prodati, obitelj je u financijskoj krizi, ljubavne igre uglavnom završavaju nesretno. Ipak, Vlašić visprenim jezičnim i citatnim ludizmom, izmještanjem prepoznatljivih situacija u novi kontekst i neprestanim izbjegavanjem razrješenja situacije stvara svijet u kojem se ne može dogoditi ništa novo, u kojem se ništa ne može promijeniti niti dovesti do svog završetka. Njegova su lica zarobljena u svijetu ponavljanja, odnosima koje ne mogu razriješiti, situacijama koje ne mogu ili ne žele promijeniti. Ništa novo tako ipak postaje nešto novo – građanski salon postaje prostor egzistencijalne praznine, a Vlašićev jezik blizak jeziku teatra apsurda, koji kao svoj materijal, poput Ionescovih početnica engleskog jezika, uzima klasične tekstove građanske dramaturgije i pomoću njih stvara nov i autentičan dramski svijet.
Možemo li uopće stvoriti nešto novo ili živimo na ruševinama civilizacije i parazitiramo na kulturnom kapitalu kanonskih djela? Kako se odnosimo prema kanonskim djelima – pokušavamo li ih iščitavati iz neuralgičnih točaka našeg vremena ili njima ponavljamo naučene obrasce i vrijeme koje je prošlo? U svijetu u kojem nas proganja imperativ neprestane proizvodnje, originalnosti i novine, koncepata „ponovnog izmišljanja samih sebe“ koje je pop-kultura afirmirala još krajem prošlog stoljeća, a što sve uglavnom rezultira proizvodnjom ogromne količine smeća (kako u kulturnom, tako i u ekološkom smislu), okretanje tekstovima iz prošlog stoljeća i prošlog svijeta podsjeća nas na to da smo „patuljci koji stoje na leđima divova“ (Bernard iz Chartresa), ali i da i te tekstove, stare tek nešto više od stotinu godina, itekako možemo približiti osjećanju našeg vremena.
Postavljanje praizvedbe nekog teksta sasvim je drugačije iskustvo od postavljanja već izvedenih i poznatih tekstova, pogotovo kad se radi o tekstu složene fakture koji se suptilno kreće između različitih razina fikcije kao što je Vlašićev. „Ništa novo“ postavili smo 2015. godine na Akademiji dramske umjetnosti u formi koncertnog čitanja. Pet godina kasnije, kad smo dobili poziv da tekst bude praizveden u Hrvatskom narodnom kazalištu u Varaždinu, vratili smo se tekstu i s novim pogledom prionuli na njegovu adaptaciju. Budući da je sam autor bio prisutan tijekom cijelog procesa rada na predstavi, imali smo priliku tekst dodatno adaptirati i krojiti tijekom samog procesa u suradnji s glumačkim ansamblom, unoseći u njega i glumački materijal koji je nastajao tijekom procesa. Takav način rada u kojem se tekst iz dana u dan iznova ispituje i testira u suradnji sa autorom i glumačkim ansamblom istovremeno je uzbudljiv i iznimno zahtjevan, ali vjerujem da je upravo takav pristup otvorenosti teksta prema izvođačima i izvođača prema tekstu dao priliku da doista stvorimo – nešto novo.“
Gradski muzej Varaždin i ove godine se uključuje u Noć tvrđava, međunarodnu manifestaciju koja se održava treći put zaredom.
Njezin cilj je povezivanje i promoviranje fortifikacijskih lokaliteta u zemljama sudionicama: Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori, Češkoj, Rumunjskoj i Srbiji, iz kojih je dosad sudjelovalo 45 utvrđenih lokaliteta s raznovrsnim programima.
Potaknuti velikim zanimanjem koje je pobudila prošlogodišnja manifestacija, u organizaciji varaždinskog muzeja ponovno će se održati večernja šetnja pod fenjerima po bedemima Staroga grada pod nazivom Noć na bašči u petak, 10. svibnja s početkom u 20 sati.
Posjetitelje će kroz bedeme voditi Davor Kraš, kustos na Povijesnom odjelu GMV-a. Sudjelovanje je besplatno.
S obzirom na ograničen broj posjetitelja, dolazak je potrebno potvrditi na brojeve telefona: 042 658 773 / 658 760 (u vrijeme kad su izložbeni postavi GMV-a otvoreni za razgled; utorak – petak od 9 do 17 sati, subotom i nedjeljom od 9 do 13 sati).
U sklopu Srijede u Muzeju 8. svibnja u palači Herzer GMV-a o svom profesionalnom putu, koji ga je odveo na brojne iznimne arheološke lokalitete, govorit će hrvatski arheolog Drago Obradović.
Tijekom 50 godina djelovanja Drago Obradović održao je brojna predavanja u 40-ak zemalja na pet kontinenata pred posjetiteljima te u televizijskim i radijskim emisijama.
Redovito sudjeluje na međunarodnim kongresima biblijskih arheologa, kao i u arheološkim studijskim ekspedicijama na Bliskom istoku. Višekratno je obišao i snimio zaboravljene gradove drevnih civilizacija koje, kako navodi, dosad nije posjetila nijedna filmska ekipa.
Trostruki je magistar znanosti i gostujući profesor na nekoliko fakulteta te autor više knjiga, među kojima su Arheologija potvrđuje Bibliju (prevedena na 11 jezika), Otkrijte čuda drevnog Egipta, Senzacionalna arheološka otkrića (tri izdanja), Nestali gradovi i civilizacije (prevedena na četiri jezika) i druge.
Ovog puta u središtu predavanja, umjesto tajni drevnih civilizacija, bit će njegove autobiografske referencije, na temelju kojih će posjetitelji doznati i zašto su mu neki nadjenuli naziv hrvatski Indiana Jones.
Predavanje počinje u 19 sati, a ulaz je besplatan.