Iako je voda obnovljivi resurs, iznimno je važno njezino štedljivo korištenje. To posebno vrijedi za pitku vodu jer osim što je nema u neograničenim količinama, nije jednako dostupna svim ljudima. Voda je nužna za život kakav poznajemo. O njoj ovise svi živi organizmi te su stoga zaštita okoliša i opskrba pitkom vodom postali glavni problem, ali i izazov za opstanak i razvoj planeta.

Vođeni i tom idejom, zastupnici Europskog parlamenta su tijekom plenarne sjednice raspravljali o zakonodavnom paketu o vodi. Bio je to odgovor na zahtjev više od 1,8 milijuna građana koji su potpisali prvu ikada uspješnu europsku građansku inicijativu. Zastupnici su dali potporu nastojanjima za poboljšanje pristupa pitkoj vodi za sve Europljane.

– Prema podacima Eurostata iz 2019. godine, Hrvatska ima najviše zaliha vode po glavi stanovnika u Europskoj uniji, dok ju je UNESCO-ovo izvješće o dostupnosti vode i bogatstvu izvora smjestilo među prvih pet u Europi i među 40-ak najbogatijih zemalja svijeta. Prema konzumaciji vode iz slavine, Hrvatska se smjestila na treće mjesto ljestvice Europske agencije za okoliš. To je potvrda da je u voda u Hrvatskoj zdrava i kvalitetna, a to prepoznaju i naši građani. Ulaganje u infrastrukturu i promicanje odgovornog ponašanja građana preduvjeti su očuvanja kvalitete vode i njezine isporuke krajnjim korisnicima – istaknula je Sunčana Glavak, zastupnica u Europskom parlamentu i članica Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane.

U Hrvatskoj se trenutno grade sustavi vodoopskrbe i odvodnje u duljini od nekoliko tisuća kilometara, što je više nego ikada, a radovi se većim dijelom financiraju sredstvima iz fondova EU. Hrvatskoj je za te potrebe dostupno 1,05 milijardi eura i dodatnih 250 milijuna za projekte navodnjavanja i zaštite od poplava. Tvrtka Hrvatske vode je pripremila projekte vrijedne 3,3 milijarde eura, kojima bi se pola milijuna hrvatskih građana priključilo na poboljšani sustav vodoopskrbe, a čak 2,4 milijuna građana na poboljšani sustav pročišćavanja voda.

No, da bi se i u budućnosti osigurale dovoljne količine pitke vode, mora se voditi briga i o zaštiti vodotoka. Dovoljne količine vode o vodotocima ne jamče samo očuvanje njihova zdravlja, već i pružaju uvjete za život brojnim biljnim i životinjskim vrstama. Upravo na nedosljednost hrvatske politike u tom segmentu upozoravaju brojne okolišne udruge.

Kao jedan od posljednjih primjera je nastavak eksploatacije rijeke Drave, iako je riječ o prostoru zaštićenom s različitih međunarodnih razina. Vađenje pijeska i šljunka kod Selnice Podravske u Koprivničko-križevačkoj županiji te kod Osijeka, prema mišljenju okolišnih udruga, kosi se s trima europskim direktivama: Direktivom o staništima, Direktivom o pticama i Direktivom o vodama. Drava je višestruko zaštićeno područje: kao Regionalni park Mura-Drava, UNESCO Prekogranični rezervat biosfere Mura-Drava-Dunav i kao dio ekološke mreže NATURA 2000, zbog čega je neophodno procijeniti mogući utjecaj bilo kojeg zahvata na sve ciljne vrste i staništa.

Dok politika svojim propisima i zakonima pokušava pronaći idealna rješenja, stanje na terenu dokazuje da je potrebno još puno truda da bi se stekli uvjeti zadovoljenja ljudskih potreba s jedne strane te bioraznolikosti i održivosti s druge.