Povežite se s nama

U fokusu

Život na dvije adrese: otišla je iz Hrvatske u Austriju zbog pukog preživljavanja

odlazak, stanica, napuštanje,

Objavljeno:

- dana

Članica Hrvatskog sindikata radnika migranata kojemu je sjedište u Varaždinu ispričala je svoju potresnu priču kako bi se ovim putem, ističu iz HSRM-a, dodatno senzibilizirale političke elite, ali i cjelokupno društvo o dubini problema s kojima se susreću.

Naime, članovi tog sindikata su ljudi koji su silom prilika bili primorani otići iz Hrvatske, a kako bi sebi i članovima svojih obitelji osigurali najosnovniju egzistenciju. U priči koju je iznijela anonimna sugovornica nije riječ o odluci kojoj je svrha pronalazak posla iz snova, već je članici tog sindikata cilj najosnovnije i puko preživljavanje. U nastavku donosimo njezinu priču.

Poštovani,

potaknuta razgovorom s predsjednikom Hrvatskog sindikata radnika migranata Franjom Lazarom osjetila sam potrebu ispričati svoju priču, u nadi da će doprijeti i do naših zastupnika koji sjede u Hrvatskom saboru.

Dolazim s istoka Hrvatske. Vjerujem da ni ovoj generaciji cijenjenih zastupnika Hrvatskog sabora ne moram pojašnjavati što se je ovdje dogodilo te koje posljedice i dan danas osjećaju žitelji ovog dijela Hrvatske. Dakako, puno bolje nije niti u drugim dijelovima lijepe nam zemlje.

Moram reći kako sam neizmjerno tužna. Ne zato što nemam nešto materijalno, što bi se u današnje vrijeme trebalo podrazumijevati (na to sam kroz godine navikla), već iz razloga što imam osjećaj da mi više nemamo pravo ni na snove ni na bilo kakva stremljenja.

Vjerujte mi, ne pretjerujem i ne preuveličavam. Da, mi smo prije 30 godina podnijeli najteži teret Domovinskog rata. Nismo taj put odabrali sami, ali smo se svjesno stavili u obranu zemlje i na njenu prvu crtu bojišnice. Bilo je to vrijeme koje najbolje opisuje parafrazirana rečenica: Nemoj gledati što Domovina može učiniti za tebe, već što ti možeš učiniti za Domovinu.

Potpuno se slažem. No danas, ponavljam 30 godina nakon ratnih razaranja, mi..ja..brojni moji sugrađani živimo život put odricanja, neimaštine i bezizlaznosti. Zar baš mora tako?! Želim reći, posla ni od kuda, a živjeti se mora!

Poznajem puno obitelji koje su prodale zadnje „obiteljsko srebro“- svoju zemlju- da bi preživjeli i prehranili se. Među njima je i moja obitelj. Unatoč, velikoj neimaštini, nismo dobili čak ni nekakav oblik državne potpore, čak ni socijalnu pomoć.

Da vam dočaram tugu i gorčinu koje skrivam u najdubljem djelu srca?!

Moj suprug, koji je bio dragovoljac u Domovinskom ratu, također nema posla. Nakon što se prihod od prodaje zemlje istopio, nismo imali izlaza i bili smo prisiljeni posuđivati novac kako bi namaknuli sredstva za najosnovnije stvari. Znate li kakvo je poniženje i osjećaj kada dođete do takvog ruba, unatoč jednostavnom htjenju da samo imate neki posao.

Bili smo samo živi, no kakav je to život?!

Ja sam jedina radila. Dizala kredit na kredit (čak i onaj u nesretnim švicarskim francima), a onda se i razboljela te morala proći dvije ozbiljne i po život opasne operacije. Naravno, tadašnji poslodavac se ograđuje, ne želi me vratiti na moje radno mjesto, s pitanjem “a tko će raditi umjesto tebe”?

Jedini izlaz bio mi je naći bilo kakav posao u inozemstvu. Odlučujem se krenuti put Austrije. Jezik, naravno, nisam znala i sa nekih 50 riječi njemačkog jezika, otišla sam u nepoznato.

Nikad neću zaboraviti svoj prvi susret s Bečom i tešku neizvjesnost toga trenutka. U 23:30 sati stigla sam kod stadiona Prater gdje me je dočekala žena koju nisam nikada prije vidjela. Znak raspoznavanja bio je bijeli šal. Da se, recimo, nije pojavila, da je nešto krenulo po zlu ja u džepu nisam imala novca ni da bi se vratila u svoju neimaštinu.

Ovo je samo početak i samo jedna od na tisuće priča koje bi vam mogli ispričati naši ljudi koji su sanjali pristojan život u svojoj, a morali otići u tuđu zemlju. Svaka od tih priča tužna je i dirljiva na svoj način.

Ne znam je li tužnije i teže kada odlazite u neizvjesnost gotovo u „smiraj“ života (poput mene) ili kad, kao mnoge moje kolegice, ostavljate kod kuće malu djecu.

Koliko smo samo važnih trenutaka u životu najbližih ili svojih osobno propustile, provele u tuđem svijetu, u tuđoj kući. I s time smo se pomirile i to smo prihvatile. Prigrlile živjeti „tuđi život” samo da nekako guramo dalje i da ne ulazimo u dugove.

Nikad nisam ni pomislila da smo posebnije u nečemu od drugih, ali ovo je naša realnost, naš krnji život pokrpan između korica kofera da ne kažem „život u koferu“! U Austriji smo otvorile obrt, uredno plaćamo sve obveze i ne prelazimo limit za naplatu poreza.

Međutim, što je sa našom zemljom?

Želim Vas podsjetiti da nismo ostale na teretu države. Čak štoviše!

Sve što smo zaradile, to smo i donijele u našu zemlju.

Treba li nas sada još i kažnjavati što smo pronašle kakav-takav izlaz?!

Naslušala sam se ovih dana kako bi mi morale platiti još i dodatni porez. Ne mogu se oteti dojmu kako to nije uredu. Čak štoviše, pitam se nije li to krajnje nepošten da ne kažem maćehinski odnos prema nama.

Zato Vas molim, uzmete u obzir ovu istinu nas njegovateljica te da nas uvažite kao obrtnike jer to i jesmo.

U nadi da ćete nas razumjeti i biti uz nas,

Srdačan pozdrav

U fokusu

Ne držite razmak s vozilom ispred sebe na cesti? Donosimo koliku bi kaznu mogli platiti

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

U Zakonu o sigurnosti prometa na cestama navodi se razmak između vozila, odnosno navode se i kazne ako se ne pridržavate propisanoga, piše HAK Revija.

Staro je pravilo da biste od vozila ispred sebe morali voziti na udaljenosti od dvije sekunde. Koliko su dvije sekunde u metrima? To varira ovisno o brzini kojom vozite. Pri 80 km/h, na primjer, dvije sekunde bile bi 44 metra. U članku 109. Zakona o sigurnosti prometa na cestama jasno se definiraju obveze vozača. Vozač je dužan držati potreban razmak kad se kreće iza drugog vozila, tako da ne ugrožava sigurnost prometa. Novčanom kaznom u iznosu od 60 eura kaznit će se za prekršaj vozač koji ne drži potreban razmak kad se kreće iza drugoga vozila.

Već sljedeći članak ide dalje. Kad se na javnoj cesti izvan naselja, koja ima samo po jednu prometnu traku namijenjenu za promet vozila u jednom smjeru, kreću jedno za drugim motorna vozila čija je najveća dopuštena masa veća od 3.500 kg ili čija je duljina veća od 7 m, vozači su dužni između svakog od tih vozila držati razmak od najmanje 100 m, piše HAK Revija.

Ova odredba ne odnosi se na dio ceste na kojem je pretjecanje zabranjeno. Također, ako se na cesti izvan naselja kreću u nizu dva ili više vozila koja prevoze opasne tvari, međusobni razmak između tih vozila ne smije biti manji od 200 metara. Kazna za nepridržavanje ovih odredbi je također 60 eura.

Nastavite čitati

U fokusu

SDP-ovci Plenkoviću: Osam godina ste na vlasti, a sad pričate o većim mirovinama i stanovima za mlade…

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

Kako pomoći mladim i osigurati im krov nad glavom? Varaždinska gradska vlast predvođena Nevenom Bosiljem i Miroslavom Markovićem od početka mandata brine o rješavanju upravo tog pitanja.

Tako su nastavili s poticanom stanogradnjom, odnosno POS stanovima, ali i pokrenuli projekt jeftinijeg najma stanova, kao i projekt jeftinijeg građevinskog zemljišta za mlade obitelji.

Isto tako, u SDP-u se zalažu i za dostojan život umirovljenika s naglaskom na veće mirovine.

Veće mirovine, dostojan život za umirovljenike i priuštivo stanovanje za mlade obitelji su teme koje moraju biti među prioritetima i ove nove Vlade, istaknuli su danas u Saboru SDP-ovi saborski zastupnici Miroslav Marković i Barbara Antolić Vupora.

– Danas ste u najavi programa govorili da će vam prioritet biti priuštivo stanovanje. Znamo da mladi odlaze zbog korupcije, ali i zbog nedostupnosti priuštivog stanovanja za mlade obitelji. Ovo je vaš treći mandat i mislim da bi sad trebalo požuriti s tim planom. S obzirom na eksploziju cijena najma i znamo da sad cijene najma više nisu 50 posto prosječne plaće, nego 70 posto i više. Također, cijene novogradnje su eksplodirale. Sada u Varaždinu više ne možete dobiti novogradnju ispod 2300 ili 2500 eura po kvadratu. Za POS stanove u Varaždinu dobili smo 800 molbi… Stoga apeliramo da krenete u akciju za priuštivo stanovanje što prije – poručio je Marković premijeru Plankoviću danas u Saboru.

Barbara Antolić Vupora je pak istaknula kako Plenkovićeva Vlada u osam godina nije uspjela umirovljenicima osigurati dostojan život.

– U proteklih osam godina vaša Vlada nije uspjela osigurati primjerene mirovine, jer da je, danas ne bi 35 posto umirovljenika bilo u riziku od siromaštva – rekla je Barbara Antolić Vupora i pritom spomenula da je dobro da je u programu Vlade predviđeno usklađenje mirovina i trajni dodaci na mirovine, što je uostalom predlagao i SDP. 

Međutim, što je sa sustavnom zaštitom potrošača?

– Zaštita potrošača nije u ovom programu Vlade, a znamo da su umirovljenici najosjetljivija skupina potrošača. Dakle, što je sa zaštitom potrošača – upitala je Barbara Antolić Vupora.

U varaždinskom SDP-u ističu da neće odustati od svojih programa, posebice onih koji su namijenjeni mladima, kao i onima koji imaju za cilj zaštititi najranjiviju skupinu, a to su umirovljenici.

Nastavite čitati

Promo

Varaždinsko online izdanje