– Prvih mjesec dana samo sam plakala. Mislila sam: „Što to meni treba?“ No onda sam se sredila. Rekla sam sebi: „Dajana, to si htjela.” Začas sam se prilagodila na novu kulturu i radnu sredinu, i sada svoj život vidim u isključivo Saudijskoj Arabiji – rekla je Dajana Car, 28-godišnja Varaždinka koja je u rujnu prošle godine otišla raditi na Arapski poluotok.

– Putovanja su moja strast i bila sam u više od 30 zemalja svijeta, a Arapski poluotok me fascinirao: od ljudi, klime, kulture i prirode pa do načina života. Rekla sam si: “Zašto ne bih spojila ugodno s korisnim?” Budući da sam po struci viša medicinska sestra, gledala sam traže li na Arapskom poluotoku medicinske sestre. Javila sam se jednoj češkoj agenciji koja posreduje u zapošljavanju medicinskog osoblja. Prvo sam imala ponude za Ujedinjene Arapske Emirate i Katar, no ubrzo je stigla ponuda iz Vojne bolnice u saudijskoj prijestolnici Rijadu – objasnila je Dajana.

Ugodno s korisnim

Procedura zapošljavanja u Vojnoj bolnici, u kojoj se liječe pripadnici Nacionalne garde i članovi njihovih obitelji, trajala je oko osam mjeseci.

Kad je sva dokumentacija bila spremna, Dajana je otišla iz Klinike za ženske bolesti i porode (KBC-a Zagreb u Petrovoj), u kojoj je radila četiri godine.

– Naravno da ima razlika između saudijskoga i hrvatskoga zdravstvenog sustava. Saudijski zdravstveni sustav je prekopiran od američkog. Totalno je drugačiji od našeg. Zanimljivo je da ondje nisam odmah bila bačena u vatru, već sam tek nakon dva mjeseca počela samostalno raditi. U Petrovoj sam radila smjene od 12 sati, a u Rijadu od 16, čak i smjene od 24 sata. U Petrovoj, ako smo bile dvije sestre na odjelu, brinule smo se o svim pacijentima na odjelu, a ondje imaš samo svoje pacijente o kojima se brineš. U Saudijskoj Arabiji nema lista čekanja i ima mnogo više moderne medicinske aparature – ističe Varaždinka koja je završila Medicinsku školu u Varaždinu, potom preddiplomski studij sestrinstva na Sveučilištu Sjever te pedagoški smjer na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu, čime može predavati medicinske predmete u srednjim školama.

Dodala je da je Hrvatima zdravstveni sustav ipak dostupniji nego Saudijcima.

– Saudijci imaju besplatno zdravstveno osiguranje, ali kvaliteta zdravstvene zaštite ovisi o poziciji na društvenoj ljestvici. Moram reći da su zdravstveni radnici u Hrvatskoj školovaniji, sposobniji i lakše se snalaze u stresnim situacijama – ističe Varaždinka.

Dobro plaćena

Naime, ono što se sigurno razlikuje su plaće medicinskog osoblja, koje su i tri puta više nego u Hrvatskoj.

– Najveće plaće imaju Saudijke. Kod plaće za stranog radnika oni gledaju prosjek iz zemlje iz koje dolaziš, plus dio kojim te privuku, plus radno iskustvo, specijalizacija i staž. Plaća je oko 30.000 kuna – istaknula je 28-godišnja Varaždinka.

Također, nije se morala brinuti ni o stanarini. Živjela je kući u kvartu Rijada za strane državljane.

– Osjećala sam se sigurnije ondje nego ovdje. Svoju kuću nisam nijednom zaključala, jer to je kvart za strance, koji je čuvan, odijeljen visokim zidovima i bodljikavom žicom, svugdje su nadzorne kamere. U tom kvartu bili smo svi s europskim putovnicama i u kvartu imaš sve što želiš, od dućana i bazena do teretane – objašnjava Dajana.

Budući da su Dajanina velika strast putovanja, otišla je u srce Rijada, a posjetila je i druge saudijske gradove – Dammam, Medinu, Džiddu i Tabuk.

Kultura, ljudi…

– Rijad je moja prva ljubav i on mi je najdraži. Tabuk je prekrasan, naročito priroda, i ako vam nedostaje snijeg, ondje u prosincu i siječnju pada snijeg. U Džiddi su ljudi najotvoreniji, a u Medini osjećaš neki spokoj – ističe Dajana.

Europska percepcija je da je Saudijska Arabija još uvijek dosta zatvorena i konzervativna. Je li zaista tako?

– Ako dođete kao turist na nekoliko dana, vaš dojam će biti takav. No, kad ondje živite, upoznate ljude, nije tako. Princ Mohamed, koji je od 2018. godine preuzeo vladanje Kraljevinom, liberalizirao je zemlju. Žene od 2018. godine mogu voziti, lakše ćete dobiti turističku i radnu vizu, a žene više ne moraju nositi abaje i tarhe – dodala je Varaždinka, koja u centar Rijada nije išla pokrivena.

– Odjenula sam samo duge rukave, pokrivši ruke i noge. Nikad nisam doživjela nikakve neugodnosti u Saudijskoj Arabiji. Također, fascinirana sam njihovim mentalitetom. Kod Arapa je sve polako jer je njihov moto „Inšallah“, odnosno „Kako Bog da“ – otkrila je Varaždinka, koja obožava arapsku kuhinju.

– Njihovom kuhinjom dominiraju piletina, janjetina, deva i riba. Janjetinu ne volim, deva je vrlo žilava, no ima mnogo svježe ribe, što je savršeno – dodala je Dajana, koja se aktivno služi arapskim jezikom.

– Službeni jezici su arapski i engleski. Doktori i sestre sporazumijevaju se na engleskom i svi nalazi pacijenata su na engleskom, no od 800 pacijentica koje sam vodila, čak njih 750 nije govorilo engleski. Tako sam bila prisiljena naučiti arapski. Također, trebaš razgovarati s ljudima koji dođu u posjetu. Tako da sad mogu uspostaviti komunikaciju na arapskom. Nije to vjerojatno gramatički točno, no ljudi razumiju što pitam, a i ja njih također sve razumijem – dodala je Dajana, koja se na Uskrs našla u nevjerojatnoj životnoj situaciji.

Stres

Koristila je godišnji odmor i na sam Uskrs išla je u posjet prijateljima u Medinu. Kad se vraćala iz Medine prema Rijadu, na letu je morala poroditi ženu.

– Spavala sam i u polusnu čula kako stjuardesa govori nešto na razglas. Probudila sam se i čula da traže ima li medicinskog osoblja u avionu. Čekala sam da se netko digne, nitko se nije digao, pa sam se javila stjuardesi. Ona me odvela do žene, kad ono, žena je bila otvorena, djetetova glava je bila vani. Nisam uopće bila pod adrenalinom, nego sam pazila na glavicu i na ključne kosti kad sam dijete vadila iz majke – govori nam Dajana, koja je u šoku bila tek nakon poroda.

– Dijete, curicu, zamotala sam u deke. Kad je došla Hitna, koja je odvela ženu i dijete, izašla sam iz aviona i čekajući taksi zapalila cigaretu. Tek tada su mi se počele ruke tresti, zavrtjelo mi se u glavi, pa sam sjela da ne padnem. Tek onda mi je kroz glavu počelo prolaziti: što da je dijete bilo okrenuto na noge, što da nije disalo, što da žena nije mogla tiskati, što da žena nije bila u terminu i da joj to nije bila već osma, deveta trudnoća? – pripovijeda nam u jednom dahu Varaždinka, koja je medicinska sestra, a ne primalja.

Inače, s lijepim iskustvima vratila se u Varaždin, ali 1. lipnja vraća se u Saudijsku Arabiju, no ne više u Rijad, nego u Medinu.

– Dobila sam posao u poluprivatnoj bolnici u Medini, također na odjelu ginekologije i porodništva. Lijepo je doći u Varaždin i vidjeti svoje, no moj život je u Saudijskoj Arabiji – zaključila je Dajana.