Iako statistički podaci otkrivaju vrlo nisku stopu nezaposlenosti u Međimurskoj županiji, koja se posljednje dvije godine kreće oko 5,5 posto, analizom podataka ipak se dolazi do spoznaje da je tome u najvećoj mjeri doprinijelo iseljavanje mladih radno sposobnih osoba, što za sobom posljedično ostavlja nedostatak adekvatne radne snage. Stopa nezaposlenosti u Međimurju je krajem 2019. godine iznosila čak rekordno niskih 4,9 posto, dok je, za usporedbu, nacionalni prosjek bio 8,9 posto.

Koliko je iseljavanje mladih osoba uzelo maha, napokon su otkrili podaci posljednjeg popisa stanovništva iz 2021. godine. Dok je Međimurska županija 2011. godine bilježila 113.804-ero stanovnika, taj se broj u deset godina smanjio za gotovo 8000 osoba. Naime, prema službenim podacima posljednjeg popisa stanovništva, u najsjevernijoj hrvatskoj županiji živi 105.863-oje stanovnika. Još porazniji su podaci ako se promatra radno sposobna dobna skupina, od 15 do 64 godine starosti. U toj kategoriji Međimurje je osiromašeno za gotovo 6000 stanovnika. Doduše, ne može se reći da su se svi oni iselili iz Međimurja ili iz Hrvatske. S jedne strane dobar dio njih je umirovljen, dok je s druge strane smanjeno pritjecanje mlađih generacija u radnu dob.

Višegodišnji program dodjela stipendija

Kronični nedostatak radnika natjerao je poslodavce na alternativne mjere. Jedni su skloniji okretanju mlađim generacijama i školovanju budućih radnika. Tvrtke se sve više okreću davanju stipendija i osiguravanja stručnih radnih praksi, sve s ciljem da nakon triju, odnosno četiriju godina srednjoškolskog obrazovanja dobiju školovanog radnika koji može odmah preuzeti svoje mjesto u radnom procesu.

Jedna od takvih tvrtki je Bernarda iz Pušćina, kao i njezina sestrinska tvrtka Bernarda-Nova iz Varaždinskih Toplica.

– Naša poduzeća niz godina provode program stipendiranja srednjoškolaca koji su potrebni našim tvrtkama. Također, provodimo i učeničku praksu za potrebe poduzeća. Tvrtka Bernarda tako trenutačno ima jednog stipendista za smjer stolara koji pohađa Srednju strukovnu školu Varaždin. Napominjemo da se učenici mogu javiti za provođenje učeničke prakse, a po želji i stipendiranja za zanimanja stolar/-ka, tapetar/-ka i šivač/-ica. I Bernarda- Nova ima jednoga stipendista iz smjera gastronomije. I u toj tvrtki smo voljni prihvatiti mlade na učeničku praksu, a moguće je i stipendiranje za zanimanja kuhar/-ica i konobar/-ica. Želimo istaknuti da zainteresiranim srednjoškolcima nudimo odlične uvjete za obavljanje učeničke prakse, dogovorenu stipendiju te punu podršku kod obavljanja prakse i prenošenja znanja od našeg iskusnog tima zaposlenika – otkrili su nam iz tvrtke Bernarda.

Slično je i u mesnoj industriji Vajda koja je samo u posljednje tri godine za program stipendiranja učenika koji se školuju za mesare izdvojila više od pola milijuna kuna. Rezultat takve poslovne politike je i novih petero mladih mesara koji su s prvim danima srpnja ove godine, nakon završenog srednjoškolskog obrazovanja i položenog majstorskog ispita, potpisali ugovore o radu u Vajdi.

– Ovim projektom želimo dati svoj doprinos zajednici, potaknuti mlade da se obrazuju za zanimanje koje je traženo i steknu vještine koje će im omogućiti da iz škole odmah budu uključeni u tržište rada. Vajda im nakon potpore tijekom školovanja širom otvara svoja vrata i u drugoj fazi njihova života, prihvaćajući ih kao vrijedan kadar za koji uvijek ima mjesta u našoj tvornici i pogonima. Veseli me kad vidim da su naši stipendisti postali naši zaposlenici, jer je to konkretan pokazatelj sinergije koju Vajda i mlade generacije postižu kad je u pitanju bolja kvaliteta života u Međimurju – ističe Vilim Simon, predsjednik Uprave Vajde.

Ovakvim i sličnim mjerama nastoji se i zaustaviti trend povećanja udjela osoba starijih od 55 godina u ukupnom broju radno sposobni stanovnika Međimurja. Naime, dok je 2011. godine udio osoba u dobi do 54 godine bio 81,2 posto, a od 55 godina naviše 18,8 posto, projekcije pokazuju da se 2031. godine očekuje udio osoba u dobi do 54 godine od 78,4 posto, a u dobi od 55 godina i više od 22,3 posto. Ostvare li se ove projekcije, pred međimursko gospodarstvo bit će postavljen još jedan izazov, a tvrtke će se morati prilagoditi potrebama radnika starije životne dobi i to na način da se osiguraju fleksibilni radni aranžmani da bi se osigurala što veća participacija stanovnika na tržištu rada. Takvi aranžmani mogu uključivati nepuno radno vrijeme ili klizno radno vrijeme, rad od kuće i dr., a važna je i kvalitetna dostupnost zdravstvenih i drugih javnih usluga.

Dok se neki odlučuju na školovanje vlastitih kadrova, drugi problem radne snage rješavaju preko hrvatskih granica – dovođenjem radnika iz drugih država. Prema posljednjim podacima, sredinom 2021. godine u Međimurskoj županiji je radilo 1250-ero stranih državljana, dok je do kraja te godine brojka narasla na oko 2100 stranih radnika. Uzlazni trend je nastavljen u ove godine pa se do kraja 2022. godine može očekivati i do 3000 stranih radnika u međimurskim tvrtkama. Strani radnici u najvećem broju dolaze iz Bosne i Hercegovine, Srbije, Kosova, Sjeverne Makedonije, Albanije, Nepala, Indije, Bangladeša i Filipina. Smješteni su po cijeloj Hrvatskoj, a u jako malom broju na području Međimurske županije.

Raste prosjek: radnici se privlače sve većim plaćama

Niska stopa nezaposlenosti poslodavcima stvara probleme u pronalaženju novih zaposlenika, no s druge strane dovela je i do nečega dobrog. Naime, dok je godinama Međimurje bilo na začelju po visini prosječne plaće, daleko iza državnog prosjeka, u posljednje tri godine taj se trend itekako promijenio. Još 2016. godine prosječna plaća u Međimurju iznosila je 4653 kune, dok je 2019. godine iznosila 5589 kuna. Posljednji podaci za prvo tromjesečje 2022. godine otkrivaju da se prosjek popeo na 6890 kuna. Doduše, u slučaju ovog posljednjeg izračuna treba uzeti u obzir da u izračun nisu uključene sve zaposlene osobe, odnosno nisu uračunate plaće iz obrta, poljoprivrede i slobodnih zanimanja, koje su u pravilu niže od prosjeka. Iako plaće u Međimurju osjetno rastu, i dalje su ispod državnog prosjeka koji ovog trenutka iznosi 7690 kuna. Posljednjih mjeseci treba uzeti u obzir i sva moguća poskupljenja od energenata preko hrane do kućnih potrepština, pa ekonomisti ističu da treba znati prepoznati dvije kategorije: iznos plaće i njezinu vrijednost.

Prema analizi „Bačić, Mlinarević i Perić – Euroekspertiza za REDEA-u, 2020.“ relativno slabije neto plaće u odnosu na nacionalni prosjek leže dijelom u činjenici slabije razine stručnog obrazovanja zaposlenih u Međimurskoj županiji. Također, gotovo dvije trećine zaposlenih u Međimurju radi u prerađivačkoj industriji, trgovini i građevinarstvu, djelatnostima koje su redovito najslabije plaćene.