Država će se prvi put uključiti u financiranje dječjih vrtića koje je dosad isključivo bilo na leđima općina i gradova. Međutim, prema uredbi koju je Ministarstvo znanosti i obrazovanja pustilo u javnu raspravu neće biti jednako za sve.

Cilj uvođenja novog modela financiranja je osigurati dugoročnu održivost vrtića, posebno u slabije razvijenim sredinama. Dodatna sredstva će svim osnivačima olakšati situaciju za povećanje kapaciteta broja mjesta u vrtićima i unapređenja kadrovskog potencijala, stoji među ostalim u obrazloženju ove uredbe.

Glavni je kriterij indeks razvijenosti, što bi značilo da će gradovima poput Varaždina i Čakovca pripasti najmanje, a na neki način bit će zakinuti i drugi gradovi i razvijenije općine.

Manjkavost indeksa razvijenosti

Tako se novom uredbom predviđa da će slabije razvijeniji gradovi i općine dobivati 50 posto prosječne cijene smještaja u vrtićima na razini Hrvatske, a razvijenije sredine, poput Varaždina i Čakovca tek 6,25 posto prosječne cijene.

Pojedini načelnici i gradonačelnici upozorili su nas da je kriterij nepravedan. Primjerice, indeks razvijenosti, smatraju neki, nije najrelevantniji pokazatelj posebice kad su u pitanju djeca. Osim toga, indeks razvijenosti ne pokazuje stvarno stanje koliko je neka sredina razvijena.

Prvih 19 milijuna eura gradovi i općine trebali bi dobiti početkom rujna, a tim novcem moći će dizati plaće zaposlenima, širiti kapacitete vrtića, zapošljavati nove ljude, ali i smanjivati cijenu vrtića. Za 2024. godinu planira se izdvojiti 57 milijuna eura, a za 2025. 62,1 milijun eura.

No, taj novac ići će sredinama koje su najmanje razvijene.

Uredbu o kriterijima i mjerilima za utvrđivanje iznosa sredstava za fiskalnu održivost dječjih vrtića su u javnom savjetovanju komentirali sindikati, udruge ali i građani upozorivši na probleme s kojima će se ista susresti u svojoj primjeni, a pogotovo oko indeksa razvijenosti kao kriterija pri određivanju iznosa koji će gradovi i općine dobivati od države.

– Pokazatelji potrebni za izračun indeksa razvijenosti su kompleksni i manjkavi u pojedinim dijelovima da bi se dobila stvarna slika, budući da indeks razvijenosti nekim svojim parametrima prikriva stvarno stanje i dio je same statistike za koju se s razlogom kaže da je točan skup netočnih podataka – kažu u Gradu Varaždinu.

Djeca kao jedini kriterij

Gradonačelnik Neven Bosilj stoga najavljuje i podizanje Ustavne tužbe.

– U Gradu Varaždinu smatramo da se pravo na sufinanciranje odnosi na dijete i ono bi trebalo biti jedini kriterij. Dijete je kategorija koje u osnovnoj ili srednjoj školi ne spada pod termin ‘’ostvaruju pravo na sredstva iz državnog proračuna za fiskalnu održivost dječjih vrtića prema kriterijima i mjerilima iz ove Uredbe’’ nego su sva djeca jednaka i imaju ista prava – kaže Bosilj.

Kriterij sufinanciranja dječjih vrtića trebao bi biti drugačiji i trebao bi biti jednak za svako dijete u Hrvatskoj, odnosno kriterij dodjele sredstava ne bi trebao biti razvijenost regije u kojoj dijete pohađa vrtić jer je to diskriminirajuće prema mjestu rođenja i stanovanja djeteta. Gradovi s istim stupnjem indeksa razvijenosti nemaju jednak broj djece niti izdvajaju isti postotak proračuna za dječje vrtiće, objašnjava varaždinski gradonačelnik.

Ustavna tužba zbog diskriminacije

– Odluku koliko će izdvajati za vrtiće, donosi svaka jedinica lokalne i regionalne (područne) samouprave – samostalno i proizvoljno. Stoga je ponajprije nužno uspostaviti jedinstvenu metodologiju izračuna ekonomske cijene vrtića na nacionalnoj razini. Istovremeno, nužno je osigurati da se u ukupan trošak (ekonomsku cijenu vrtića) uračunaju i zakonom propisane plaće zaposlenih u svim vrtićima budući da iste čine skoro 80% ukupnog troška svakog vrtića. Primjerice, Grad Varaždin izdvaja ukupno oko 5 milijuna eura – kaže Bosilj.

U Gradu Varaždinu navode još jednu manjkavost ove uredbe, a to je kriterij da se sufinanciraju isključivo vrtići čiji su osnivači gradovi i općine. Uredbom nisu obuhvaćena djeca u predškolskom programu niti privatni vrtići.

Međutim, i na sjeveru Hrvatske imamo primjere da u pojedinim gradovima i općinama imamo samo privatne vrtiće, koje su u pravilu JLS-ovi do sad sufinacirali kao i javne, a isključivo iz razloga da se ne rade razlike među djecom i roditeljima.

Drugi je problem što indeks razvijenosti nije pokazatelj stvarnog financijskog kapaciteta općina, a imamo i primjere gdje su općine s malim proračunom među razvijenijima zbog nekih drugih statističkih brojki.

– Kako bi se spriječila diskriminacija djece s obzirom na pohađanje vrtića različitog osnivača, kriterij sufinanciranja dječjih vrtića trebao bi se jednako primijeniti na svu djecu upisanu u dječje vrtiće u Republici Hrvatskoj, neovisno o tome je li osnivač vrtića koji dijete pohađa jedinica lokalne samouprave, RH, vjerska zajednica ili druga fizička ili pravna osoba, temeljem čl. 7. Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju. Ako je država u svoja izvješća o uključenosti djece rane i predškolske dobi uvrstila i onu djecu koja pohađaju vrtiće drugih osnivača, a jest, tada nesporno i tu djecu i ustanove koje ona pohađaju, treba uvrstiti u sufinanciranje iz državnog proračuna – kaže Boislj.

– Slijedom toga, smatramo da se Uredba u sadašnjem obliku ne bi trebala donijeti već je potrebna njezina dorada i izmjena u pojedinim stavkama. Ako će takva Uredba biti izglasana, Grad Varaždin će razmotriti opciju podizanja Ustavne tužbe jer takva uredba je prema svemu navedenom neustavna – zaključuje varaždinski gradonačelnik.

Ova nova Vladina uredba uslijedila je ubrzo nakon što je SDP predložio svoje mjere za sufinanciranje vrtića. Njihov prijedlog je da vrtići budu besplatni za sve, a izračunali su da bi to državu koštalo oko 300 milijuna eura godišnje.

Prema prijedlogu SDP-a, država bi godišnje utvrđivala prosječnu cijenu vrtića, što bi bilo oko 350 eura po djetetu i od toga preuzela pola iznosa.

Sindikat radnika u predškolskom odgoju i obrazovanju Hrvatske pak smatra da predloženi model ne odgovara trenutnim potrebama. Smatraju da bi najispravniji model dodjele sredstava trebao biti onaj u kojem će se formirati univerzalna ekonomska cijena vrtića te da država snosi trećinu, a osnivač i roditelj također po trećinu ekonomske cijene.

Javna rasprava o uredbi trajala je do 10. kolovoza.

Za pravedniji način financiranja

Iz Grada Čakovca odgovorili su nam da načelno podupiru plaćanje troškova dječjih vrtića, ali napominju kako se razvijenije sredine stavljaju u podređeni položaj.

-Trenutno je cjelokupni predškolski odgoj i obrazovanje, od organizacije do financiranja, na teret jedinica lokalne samouprave, što mnogima predstavlja značajan financijski teret. Predškolski odgoj je i neujednačen, tako da imamo gradove poput Čakovca, koji godinama ulažu u svoje vrtiće, imaju dovoljno kapaciteta za svu djecu, sufinanciraju dvije trećine ekonomske cijene te u sustav imaju uključene i ustanove kojima nisu osnivači. S druge strane, imamo JLS-ove koji godinama nisu izgradili nove kapacitete ili čak na svom području nemaju predškolske ustanove – kažu u Gradu Čakovcu.

Smatrajo da je ulaganje u obrazovanje, a predškolski odgoj je njegov vrlo važan dio, prioritet, direktno ulaganje u budućnost i jedna od najvažnijih demografskih mjera.

-Ono što u prijedlogu smatramo lošim je činjenica da se na ovaj način „bogatije“ jedinice lokalne samouprave, a one su mahom u ranijem razdoblju ulagale u vrtiće i jaslice, stavljaju u podređeni položaj. Svjesni smo da slabije razvijene općine tek trebaju dostići standard onih razvijenijih, no ovime se stavljamo u podređeniji položaj. Stoga predlažemo da središnja država u cijelosti ili djelomično preuzme plaće zaposlenih u predškolskim ustanovama, na način kao što je to u osnovnoškolskom i srednjoškolskom obrazovanju. To bi bilo pravednije, štoviše ujednačile bi se plaće zaposlenih u vrtićima, a nama otvorila mogućnost da novac koji sad trošimo na plaće, uložimo u podizanje standarda u postojećim ustanovama. Gradnja predškolskih objekata u onim JLS-ima koji ih nemaju, financirala bi se na drugi način – napomenuli su u Gradu Čakovcu.