Za mnoge česte pojmove u Međimurju već na prvo uho postaje jasno da su stranog podrijetla, a oni kojima je njemački jezik barem malo poznat odmah će shvatiti da je upravo iz tog jezika vjerojatno proizašao najveći broj izraza.

Štednja

Jedan od izraza kojima se svakodnevno koristimo je „šparet“, „šparhet“ ili „šporhot“, odnosno kajkavska riječ za „štednjak“.

Nastao je iskrivljenjem njemačkog pojma „Sparherd“ (danas se koristi i skraćeni oblik, „Herd“), koji se sastoji od dva dijela: prvi dio – „spar“ – ima istu osnovu kao i glagol „sparen“, koji se također koristi kod nas („šparati“), a znači „štedjeti“ – tako je i hrvatski izraz „štednjak“ dobio ime. Drugi dio – „Herd“ – još je zanimljiviji. Korijen dijeli s mnogim drugim europskim izrazima, od kojih je većina potekla iz zapadnogermanskog jezika, koji se kasnije razdijelio na njemački, nizozemski, frizijski, utjecao na staroengleski i druge jezike.

Ta riječ može označavati „peć“, „kamin“, „štednjak“, „vatru“, općenito bilo koje mjesto što isijava toplinu, a upravo „toplina“ je njezino originalno značenje. Zapadnogermanski pojam je „hertho“, saksonski i frizijski „herth“, nizozemski „haard“, engleski „hearth“, a svi potječu iz praindoeuropskoga „*kerta“, korijena „*ker-“, što znači „vatra“, „toplina“, „oganj“.

Zanimljivo je da i engleska riječ za ugljik, „carbon“, potječe iz istoga korijena, što je posljedica veze s ugljenom.

Gospodar prstenova

Slično tomu, i naziv za „ring“ na štednjaku usko je vezan uz njemački. Naime, on dolazi od pojma „Herdring“, doslovno „štednjački prsten“ ili „toplinski prsten“, pri čemu su ga kajkavci naprosto skratili. Izgleda da, osim što šparamo toplinu i peneze, volimo šparati i na riječima…