U potkrovlju stare kuće šćućurila su se djeca. Kroz klimava vrata uđe otac. Pijano se zaklati pa sjedne na krevet. Odmjeri pogledom gladna usta. Od te muke izvuče ispod kreveta bocu vina pa potegne dobar gutljaj. Djeca su ga napeto promatrala. Hoće li se mašiti remena ili odnekud izvući komad kruha. Otac stane iz svih džepova izvlačiti kutije šibica. Radio je u tvornici gdje su se šibice proizvodile. Plaću je upravo zapio, ali barem je uspio ukrasti nekoliko paketa koji bi se mogli brzo prodati u ovo božićno vrijeme. Obrati se najstarijoj kćeri.
– Na, zemi te šibice i odi ih van prodaj.
Djevojčica poslušno ustane. Nije mu željela proturječiti. Obuje stare cipele pokojne bake, stavi na sebe nekoliko poderanih pulovera pa krene na prosinačku zimu. Iz potkrovlja se spusti ljestvama do ceste. Kuća iznad koje su živjeli bila je stara i napuštena, prozore i vrata nije imala, pa je potkrovlje pružalo najbolji zaklon. Djevojčica krene ulicom uzvikujući:
– Šibice, šibice, hote kupiti šibice! Izvolite šibice!
Neka se fina gospođa smiluje i kupi dva paketića. Nekolicina derana stane joj se rugati.
– Cipele su ti kak dječji grobeki!
Ona potrči da im pobjegne pa joj ispadne s noge jedna cipela. Derani je dograbe i pobjegnu. Djevojčica ostane polugola i gotovo bosa na cičoj zimi dok se božićna noć polako spuštala nad grad. Doma se nije usuđivala vratiti s tako malo zarađenih novaca. Zavuče se u neki kutak pored velike bogataške kuće. Sjedne uza zid i zapali jednu šibicu da se malo ugrije. Znala je da će je otac istući ako potroši sve šibice, ali osjećala je da će ionako umrijeti, pa joj sve postane svejedno. Plane ugodna vatrica. Svijet joj se u taj čas učini ljepšim. Kao da je mogla vidjeti kroz zidove. Ugleda okićenu jelku, veselu i raskošnu, te joj postane toplo oko srca.
– Kak je lepo… – pomisli. U taj čas šibica se ugasi. Brzo, prije nego što se čarolija izgubi, kresne još jednom. Ovog puta zid ispred nje potpuno nestade. Djevojčica ugleda stol prepun biranih jela. Na sredini stola mirisao je veliki pečeni puran. Imao je prekrasnu zlaćanu boju, a na pladnju oko njega dimio se krumpir. Pruži ruku da otkine komad sočnog jela, no i druga se šibica ugasi. Posljednjim snagama promrzlo dijete upali i treće drvce. Ovog puta vidje kako joj prilazi njezina mila pokojna baka. Silazila je s nebesa i pružala ruke prema njoj.
– Odi sim, jadna moja!
– Idem, baka. Zemi me k sebi! – ispruži mala ruke prema baki, a radostan osmijeh obasja joj lice. Treća se šibica ugasi, a mrkli mrak i ledena hladnoća obuzmu djevojčicu. Osjećala je još kako lebdi nekamo u visine, još više, još više, nose je meke bakine ruke.
Svjetlost zubatoga zimskog sunca natjera je da otvori oči. Djevojčica opipa oko sebe. Znala je: ovo je raj, a ona je s bakom na mekom bijelom oblaku. I toplo je, oh, kako je bilo toplo i ugodno!
– Zbudila se – reče sluga. – Gazdarica! Zbudila se mala!
Bogata stara gospođa uđe u sobu.
– Jesi se oporavila, jadna mala? Pa ko te je stiral po tom vremenu golu i bosu van na tu zimu?! Jedva smo te zadnji čas našli. Da nije sluga išel po mleko, zmrzla bi mi se točno pred kućom. Nebi si mogla oprostiti dok sam živa – pomiluje joj stara gospođa lice.
Djevojčica sjedne od čuda. Nije mogla vjerovati da je još uvijek živa i da se nalazi usred ove raskoši, o kojoj je još jučer buncala.
– Hvala vam – promrmlja slabašnim glasićem. – Moram doma, braća su mi gladna, tatek bu srditi. Ak mi morete dati par kolača za njih, do groba bum vam zahvalna.
– Nikam ti nejdeš. Bum ja poslala po tateka. Tu si već tjedan dana pri meni. Nikam dok ne ozdraviš do kraja. De stanujete ti i tvoji?
Ona sa sramom ispriča da žive u potkrovlju napuštene kuće, da se majke ni ne sjeća jer je davno umrla, da su gladni i prepušteni sami sebi. Stara je gospođa odmah shvatila u čemu je stvar te odluči da sama ode ocu očitati bukvicu. Kad je mala ponovno zaspala, gospođa ogrne svoju toplu bundu te je sluga kočijom odveze do kuće prodavačice šibica. Uzvere se u potkrovlje, dok je sluga za njom vukao veliki zavežljaj hrane. Gore zatekne nekoliko pari izgladnjelih očiju te oca djevojčice, podrtinu od čovjeka, pijanog i shrvanog bolom. I dok su djeca u čudu promatrala ove neobične posjetitelje, otac se nije imao snage ni začuditi. Sluga djeci razdijeli hranu i ona pohlepno počnu jesti.
Stara se bogatašica ustoboči nad nesretnim čovjekom:
– Ti pokvarenjak jedan pijani! Ti se nazivaš ocom? Si se pital de ti je dete?! Smrznuta negde vani, de si ju natiral! Dok ti tu piješ, deca ti krepavaju od gladi! Bog bu te kaznil za ovo!
Otac se sruši na pod pred njezine noge i počne joj ljubiti čizme. Nešto je u njemu prepuklo, pa zavapi:
– Bože moj, daj mi još jednu šansu! Kaj sam to napravil… Gospa draga, vi znate kaj je z mojim detetom?
– Dete ti je na toplom, pri meni. Našla sam ju kak zmrznuta sedi vani i kuri šibice koje si ju nateral da proda.
– Fala vam, vse bum ispravil, vse bum popravil. Nikad više ni kapi ovoga! – brizne on u plač i baci flašu u zid.
Sredinom siječnja djevojčica se popuno oporavila kod dobre gospođe.
– Moram več doma – reče ona jednog dana. – Braća su mi sama, tata se ništ ne brine…
– Spakiraj se, tu ti je roba i topli kaput kaj sam ti dala, tam ti je jelo za braću, sluga te bu v kočiji otpelal. Al moraš obečati da buš svaku nedelju došla k meni na ručak.
Djevojčica izljubi staricu, oprosti se s njom pa se ukrca u kola. Bilo joj je teško ostaviti ovu toplu i udobnu kuću, ali nije mogla prepustiti braću na milost i nemilost nemarnom ocu.
Kad su prilazili njezinu bijednom domu, ona vidje da se iz dimnjaka izvija dim, a kuća je nekim čudom dobila prozore i vrata.
Sluga se nasmije kad spazi izraz lica djevojčice.
– Moja je gazdarica platila popravak hiže. A i hiža je sad vaša, potegnula je neke veze za to. Njezin je sin vlasnik tvornice šibica.
Djevojčica uđe u kuću kao da prolazi kroz vrata raja. Ovakvu sreću nije se usuđivala zamisliti ni kad je promrzla palila šibice i buncala. Jer obitelj i topli dom najveća su čarolija i Božje čudo.
U srijedu, 24. travnja, održano je službeno otvorenje izložbe „Tko tu koga ženi?” koja predstavlja središnje događanje povodom 70. obljetnice postojanja muzeja Dvor Trakošćan.
Obilježavanju je prisustvovala i ministrica kulture i medija Nina Obuljen Koržinek, župan Anđelko Stričak, načelnik Općine Bednja Damir Poljak te brojni drugi uzvanici i građani.
– Dvorac Trakošćan je od samog početka prepoznat kao iznimno vrijedan spomenički kompleks kojeg je krasila vrsnoća samog graditeljskog sklopa, ali i jedinstvena povezanost s prirodom. To je ono što je Trakošćan učinilo tako atraktivnim, toliko posjećenim i tako posebnim među nizom dvoraca u sjeverozapadnoj Hrvatskoj. Sam rad muzeja, ideja da se ovdje uspostavi muzejska zbirka, doprinijela je tome da se dvorac na najbolji mogući način cijelo vrijeme održavao i obnavljao. Vjerujemo da će, uz velike ambicije i planove sadašnje ravnateljice, u sljedećim godinama dvorac doživjeti značajna unapređenja, postati još atraktivniji i pristupačniji brojnim posjetiteljima – istaknula je ministrica Obuljen Koržinek.
Čestitke je uputio i župan Anđelko Stričak.
Ravnateljica Muzeja Goranka Horjan je istaknula da gotovo da nema turističke promidžbe Lijepe naše bez slike Trakošćana.
– Svaka obnova postava u Trakošćanu ima jednu zadanu komponentu, maksimalno uvažavati sačuvani interijer. Sadašnja muzeološka koncepcija prezentira život hrvatskog plemstva, odnosno nasljeđe obitelji Drašković, a jedan smo od rijetkih muzeja koji izlaže veliki postotak svog fundusa, gotovo 70 posto, dakle pristupačnost građe je na prvome mjestu – rekla je Goranka Horjan i dodala da muzej ima nekoliko zbirki koje sadrže vrhunska dostignuća umjetničkog obrta.
– Uvijek smo bili fokusirani na prezentaciju stalnog postava, međutim sve više se otvaramo i drugim događanjima i radionicama te cijela paleta aktivnosti svjedoči o 70-godišnjem radu Dvora Trakošćan – naglasila je ravnateljica.
Izložba „Tko tu koga ženi“ je realizirana uz financijsku potporu Ministarstva kulture i medija i moći će se razgledati sve do 15. rujna.
Izložba prikazuje ugovorene brakove koji su sve do u 20. stoljeće bili sastavni dio socijalno-ekonomskih strategija plemićkih i velikaških obitelji i sredstvo stjecanja i potvrđivanja društvenog i materijalnog položaja te ostvarivanja političkih ciljeva. Autorica stručne koncepcije je kustosica Andreja Srednoselec, stručna suradnica Marina Bregovac Pisk, a likovni postav oblikovala je Ana Katurić.
Osim službenog otvorenja izložbe, za posjetitelje je priređen bogat glazbeni program, impresivan light show te se ukazala prilika za druženje s muzealcima, što je upotpunilo događanje. „Povezani kroz vrijeme”, kao slogan kojim Dvor Trakošćan želi obilježiti ovih 70 godina, ističe važnost kontinuirane povezanosti s prošlošću, oblikovanje sadašnjosti te zajedničko stvaranje budućnosti.
Novi glazbeni spektakl priprema Glazbena škola u Varaždinu u suradnji s gostima iz Barcelone: u četvrtak, 2. svibnja, u 20 sati će ispred vile Bedeković u Varaždinu početi zajednički open-air koncert učenika ove škole, učenika škole IEA Oriol Martorell iz Barcelone i zbora Via.
Čak 170-ak mladih, 100-tinjak u zboru i 70-ak u simfonijskom orkestru, nastupit će pod dirigentskom palicom profesorice Dade Ruža, a na programu će biti djela F. Schuberta, G. Verdija, O. Petersona, A. Kabilja, P. Casalsa. Ulaz na koncert je besplatan.
Najavljeno je to na konferenciji za novinare na kojoj su, uz ravnatelja Glazbene škole Davora Matačića i profesoricu te škole Dadu Ružu, prisustvovali i zamjenica župana Silvija Zagorec, pročelnica Upravnog odjela za društvene djelatnosti Grada Varaždina Danijela Vusić, ravnatelj Koncertnog ureda Varaždin Raymond Rojnik, kao i Jerónimo Fuentes Candau, zamjenik veleposlanika Kraljevine Španjolske u Republici Hrvatskoj, ujedno i otpravnik kulturnih poslova pri Veleposlanstvu.
Suradnja sa školom iz Barcelone započela je putem Erasmus+ projekta u prosincu, kada su učenici varaždinske Glazbene škole gostovali u Barceloni, a open-air koncert će biti uzvratno gostovanje.
– Odlučili smo napraviti veći projekt s programom klasične glazbe. U prvom dijelu izvest ćemo 8. simfoniju, takozvanu „Nedovršenu“ Franza Schuberta koju mnogi možda pamte kao scensku glazbu iz crtića Štrumfovi. Slijedi dio u kojem će sudjelovati i mješoviti djevojački zbor, a počet ćemo s djelom katalonskog skladatelja Pavla Casalsa u mojoj obradi za gudački orkestar. Nakon toga ćemo izvesti nekoliko opernih djela iz Verdijevog opusa, iz Trubadura, Nabucca i Traviate. Predstavit će se solisti, sopranistica Ivona Borak i alt Eva Osonjački, perspektivne učenice naše škole koje su se istaknule visokim nagradama na brojnim natjecanjima, a uz njih i dvojica solista, naši bivši učenici, tenor Mislav Lucić i bariton Dorian Stipčić. U završnici ćemo iskoračiti u područje mjuzikla uz „Jaltu Jaltu“ Alfija Kabilja, izvest ćemo gospel kanadskog jazz skladatelja Oscara Petersona, a na samom kraju izvodimo „Barcelonu“, poznatu skladu Freddiea Mercuryja, koju je za tu prigodu obradio naš kolega, profesor Marko Prepelić – najavila je prof. Ruža.
Koncert u suradnji s gostima iz Barcelone nova je potvrda da je kvalitetan rad Glazbene škole u Varaždinu prepoznat i međunarodno, napomenula je zamjenica župana Silvija Zagorec. – Da s glazbenim školama i konzervatorijima u Europi odlično surađuju, govori najnoviji koncert, još jedan mali glazbeni spektakl u nizu. Čestitam im i na svim uspjesima, a posebno na tome što doprinose statusu UNESCO grada glazbe koji nosi Varaždin. Uvijek smo rado domaćini, a posebice kada gosti stvaraju s našim učenicima. Gosti tada postaju prijatelji za cijeli život. Sve građane pozivam na koncert u četvrtak, 2. svibnja, na slavlje glazbe, mladosti i darovitosti koje doslovno prelazi granice – istaknula je zamjenica župana Zagorec.
Građane je na koncert pozvala i Danijela Vusić, pročelnica Upravnog odjela za društvene djelatnosti Grada Varaždina.
– Grad Varaždin svesrdno podržava Glazbenu školu u Varaždinu, koja ima veliki značaj, ne samo kao obrazovna ustanova, nego i kao institucija koja doprinosi kulturnoj i umjetničkoj suradnji, posebno s Koncertnim uredom Varaždin. Suradnja se nastavlja i na ovom međunarodnom projektu, koji je plod suradnje za koju se nadamo da će biti dugogodišnja – rekla je pročelnica Vusić.
Već godinama imamo odličan odnos s Glazbenom školom u Varaždinu, istaknuo je pak zamjenik veleposlanika Jerónimo Fuentes Candau.
– Ključna je bila 2016. godina kada smo primili i prihvatili poziv da dođemo na Varaždinske barokne večer kao zemlja gost. Tada je počela ova lijepa priča, održani su koncerti u Varaždinu, ali su bili i naši gosti na poznatim božićnim koncertima u Zagrebu. Ovaj koncert je prekrasan rezultat ovoga svega, ali je zapravo plod direktne suradnje dvije obrazovne institucije, što je lijep primjer suradnje civilnoga društva – rekao je Jerónimo Fuentes Candau.
Koncertnom uredu Varaždin ovo će biti četvrti veliki, grandiozni koncert u suradnji s Glazbenom školom u Varaždinu. – Ovime smo za tisuću djece omogućili da nastupaju pred tisućama gledatelja, a to je jedna od najvećih motivacija za svako dijete koje se bavi glazbom – naveo je ravnatelj Raymond Rojnik.
Ravnatelj Glazbene škole u Varaždinu Davor Matačić je mladim umjetnicima i prijateljima iz Barcelone te učenicima svoje škole poželio puno snage za završne pripreme.
– Sada je pred njima uvježbavanje zadnjih detalja za interpretaciju vrlo zahtjevnog programa koji je postavila kolegica Dada Ruža – zaključio je Matačić.
Kultna varaždinska Kavana Arbia Dorka u Stepinčevoj ulici ovih dana je predstavila pregršt odličnih prigodnih kolača i torti od kojih...
Pet Centar, vodeća specijalizirana maloprodaja za kućne ljubimce u Hrvatskoj, napokon dolazi i u Varaždin. Popularno odredište kućnih ljubimaca, a...
REPUBLIKA HRVATSKAVARAŽDINSKA ŽUPANIJAOPĆINA MARUŠEVECOPĆINSKI NAČELNIK KLASA: 933-01/24-01/1URBROJ: 2186-17-02-24-1Maruševec, 21. ožujka 2024. Na temelju članka 123. – 133. Zakona o cestama...
