Ako su orgulje, kao jedno od najsloženijih glazbala, zaista „kraljica“ svih instrumenata, onda i majstori koji ih znaju graditi, popravljati, ugađati i restaurirati zaslužuju veliko priznanje. Nažalost, u Hrvatskoj ih je ostalo malo jer mnogi su, poput varaždinskog majstora Vladimira Knapića, odustali od njihova održavanja.
Naime, preorijentirao se isključivo na popravak klavira i pijanina, dok su mu orgulje u drugom planu otkako je na snazi novi Zakon. Njime je propisano da sve biskupije, poput Varaždinske, imaju svoje povjerenike za orgulje i smiju ih popravljati i uštimavati jedino školovani orguljari.
– Ja takvu kvalifikaciju nemam, a za eventualnu restauraciju instrumenta mora se ishoditi dozvola biskupije, poglavito ako je riječ o povijesnom instrumentu. Dosad sam s kolegama radio na puno orgulja manje vrijednosti, koje župnici uglavnom rado daju na popravak – objasnio je Knapić.
Jedini varaždinski graditelj orgulja Dragutin Geissler osramotio se u Donjem Međimurju
Od našega 68-godišnjeg sugovornika doznajemo i da su Varaždinci imali samo jednog jedinog graditelja orgulja, uz kojeg je vezana nesvakidašnja priča.
– Riječ je o Dragutinu Geissleru, koji je dobio status varaždinskoga građanina jer se po dolasku u naš grad oženio kćerju nekog Pirkera. Jedine sačuvane orgulje s njegovim potpisom su one u crkvi kapucinskog samostana u Varaždinu, koje je izgradio 1860. godine. Specifične su po tome što imaju harmonijski registar u sviraoniku, a trenutno ih restaurira zagrebačka Umjetnička radionica Heferer preko Ministarstva kulture. Geissler je, nažalost, neslavno završio, jer je u susjednome Međimurju, u Donjoj Dubravi, uzeo avans za gradnju jednog instrumenta i potrošio novac ne završivši dogovoreni posao. Potom se odselio u Slavoniju i s austrijskim kompanjonom gradi još dva instrumenta s fisharmonikama. No, ondašnja štibra mu je ušla u trag i u varaždinskoj obiteljskoj kući zaplijenili su mu svu pokretnu imovinu. U jednom dokumentu o toj ovrsi piše da mu je oduzet jedan stolac, jedna plahta, ormar, pa i nahtkastn… Siromah, valjda drugo nije ni imao – govori kroz smijeh Knapić, koji s glazbom živi od malih nogu.
Uvijek je, kaže, želio svirati. Stoga mu majka kupuje novu gitaru u dućanu i odmah ga upisuje u Glazbenu školu. No, u toj ustanovi je postojao red – moralo se ići na solfeđo, zbor, pa učiti sve o harmoniji… Sviranje je dolazilo na red tek nakon svladavanja teorije, pa je stvar odlučio ubrzati učlanjenjem u KUD „Milica Pavlić Kata“.
– Društvo je 1962. godine djelovalo u „majmunjaku“ u Gajevoj ulici, a tamburaški orkestar vodio je učitelj Marko Vidaček, koji nas je brzo podučio po notama svirati tambure. Probe smo imali tri puta tjedno te, za razliku od drugih mladića, nisam uopće stigao igrati nogomet. Nije mi se dopala ni ideja mojih roditelja da moram završiti zanat. Brzo sam otkrio da bih morao mnogo fizički raditi, a to nije bilo za mene, pa obrazovanje nastavljam u Srednjoj prometnoj školi u Zagrebu te na Fakultetu prometnih znanosti – veli Knapić, koji je odmah po stjecanju diplome dobio posao u Narodnom sveučilištu „Braća Ribar“.
Podsjećamo, bilo je to razdoblje kada su ukinute privatne autoškole, a karijeru Knapić nastavlja u HAK-u kao predavač i instruktor vožnje. Slobodno vrijeme provodio je svirajući s Varaždinskim tamburašima, a jedan je od osnivača Talira.
– Kada je izbio Domovinski rat, posla je bilo malo i s 35 godina staža shvatio sam da se dalje ne isplati raditi i davati državi silne novce za poreze. Stoga sa 60 godina života odlazim u prijevremenu mirovinu i počinjem u Varaždinu popravljati klavire stare 80 i više godina. Uključujem se i u rad Orguljaške zaklade „Don Petar Nakić“. Naša prva zadaća bilo je postavljanje velikih orgulja u Glazbenoj školi Varaždin. Rabljeni instrument je kupljen u jednoj švicarskoj crkvi i potom restauriran u Varaždinu uz financijsku pomoć Županije. Riječ je o velikom instrumentu koji je dostavljen rastavljen na šleperu. Ima 19 registara i ukupno oko 3000 svirala. Traktura je električna, i sve to je trebalo povezati elektromagnetima i provesti nove žice. Uspjeli smo u tom poslu i na kraju poklonili orgulje Glazbenoj školi – rekao je Knapić o impozantnom instrumentu koji danas ima tržišnu vrijednost od oko 2 milijuna kuna!
Novim Zakonom je propisano da orgulje smiju popravljati i ugađati jedino školovani
orguljari
S popravljanjem orgulja ekipa iz Zaklade nastavila je i nakon 2006. godine kod franjevaca, u crkvi Dobrog Pastira, a Zaklada je svoje orgulje poklonila i crkvi sv. Josipa na Banfici.
– Angažirani smo i u Sisku, u biskupiji kojom rukovodi Vlado Košić, koji je rodom iz našega kraja, iz Svibovca Podravskog. Ondje smo dogovorili da u Žažini nakon velike restauracije postavimo rabljene orgulje s osam registara (kupljene u Njemačkoj). Nastavili smo s radom i u velikoj crkvi sv. Kvirina, postavljanjem ogromnog instrumenta s 45 registara – ističe.
Orgulje su popravljali i u Međimurju, i to otklanjajući greške zaostale iza „posla“ nestručnih majstora.
Pritom bi nailazili na primitivne improvizacije na orguljama „koje su jedva služile svrsi“.
– Pamtim da su u Štrigovi napravili direktan mijeh, s kutijom u kojoj je „ventilator“ upuhivao zrak u cijevi, što nije dobro jer mijeh mora biti „plivajući“, sa stalnim pritiskom zraka ovisnim o potrošnji. Imamo sreću da je jedan od mojih kolega završio školovanje za orguljara i polako privodi kraju popravke orgulja u Varaždinskoj biskupiji. Posla s orguljama ima mnogo, ali u Hrvatskoj nema više od 15-ak majstora, a samo jedan je licenciran – veli Knapić, koji se posvetio daleko jednostavnijem popravljanju i ugađanju klavira.
Od svoga pokojnog učitelja glazbe Marka Vidačeka, dugo vremena jedinoga poslijeratnog znalca za štimanje klavira u varaždinskom kraju, naslijedio je osciloskop američke proizvodnje. Riječ je o uređaju koji mjeri frekvenciju zvuka, ali se njime svaki ton morao ručno podešavati.
– Nikada se njime nije mogao točno „pogoditi“ ton i na kraju sam morao kupiti elektronski instrument. To je zapravo mali kompjuter koji u sebi ima 20 temperacija (za barok ili moderne skladbe) i njime se uz klavire mogu savršeno ugađati i orgulje. Ima tu puno kompromisa koje klavirštimer treba uzeti u obzir – rekao je Knapić.
Nakon što je napustio spomenutu Orguljašku zakladu, 2015. godine osniva Udrugu „Glazbena baština“ s ciljem očuvanja kajkavske glazbene i govorne baštine. Riječ je o tradicionalnim popijevkama i tamburaškim skladbama, od kojih su neke bile okosnica lani prvi put održanoga Festivala „Kajkavska kulturna baština“.
– Program su u Vinici izvodili školarci iz Varaždinske županije, a obuhvaćao je repertoar Krapinskog festivala unatrag 50 godina. Napravili smo aranžmane odabranih pjesama i učitelji su odlično pripremili mlade izvođače. Hoće li biti novog Festivala, ovisi o novcu, jer ga Udruga sama ne može financirati – tuži se ovaj glazbenik koji je, uza sve nabrojano, i pasionirani kolekcionar starina.
Štoviše, djelomično je restaurirao i u Varaždinu spasio od propasti iznimno rijedak oldtimer, automobil Chrysler Desoto Six iz 1923. godine. Riječ je o jednom od najstarijih automobila sačuvanih u Hrvatskoj, koji su prethodni vlasnici koristili kao „banzek“, za piljenje drva! Ponosan je, ističe, na svoje kćeri, Janju i Helenu, zbog kojih se zapravo počeo ozbiljnije baviti štimanjem klavira.
– Jednostavno nismo imali novaca za kupnju skupih novih instrumenata, a rabljene je uvijek trebalo popraviti i naštimati. Moja djeca su, baš kao i njihova majka Zdenka (radila je u Murskom Središću, Čakovcu, Ljubešćici…), vrsni glazbeni pedagozi. Paralelno su završavale Glazbenu školu i Gimnaziju, da bi obje u 22. godini života diplomirale na Glazbenoj akademiji. Odmah su dobile posao u Glazbenoj školi Varaždin kao profesorice klavira. Janja je dirigentica i posebno se posvetila pijanističkom sviranju i zborskom pjevanju. Angažirana je i na Akademiji u Teheranu, gdje sa zborom uvježbava pjesme hrvatskih autora na našem jeziku… Imam i dvoje unučadi, a Lucija već sada osvaja nagrade na natjecanjima pjevača. U Glazbenu školu krenuo je i njezin brat Tadej, koji namjerava svirati gitaru, poput svog djeda – zaključio je Vladimir Knapić.
Za dobru organizaciju potrebno je malo motivacije, dobre volje, nešto vremena, ali puno zajedništva. Govore nam tako u Udruzi Slobodnjaki iz Novog Sela Podravskog, mjesta u sastavu Općine Mali Bukovec.
Oni su se nedavno primili organizacije jedinstvene manifestacije ˝Rikićevo proljeće˝, koja je posvećena hrvatskom glumcu Rikardu Brzeski, rodom upravo iz tog mjesta.
On je ostvario zapažene uloge u Mejašima, Gruntovčanima te u filmu legendarnog Žnidaršića Tko pjeva zlo ne misli.
Stoga su Slobodnjaki odlučili, ne samo odati počast svom poznatom sumještaninu, već očuvati taj dio kulture i stvaralaštva od zaborava.
– Riki Brzeska ostvario je značajne uloge u našim legendarnim filmovima, a želja nam je da i mlađe generacije upoznaju taj dio naše kulture – kažu nam u Udruzi.
Manifestaciji je prisustvovao i župan Anđelko Stričak.
– Novo Selo Podravsko, koje se nalazi u Općini Mali Bukovec je poznato po proizvodnji ruža. Međutim, sad je bogatije i za jednu manifestaciju “Rikićevo proljeće” u spomen na glumca Rikarda Brzesku. Pretpostavljam da se svi ili barem mi stariji sjećamo nezaboravnih Gruntovčana, a on je u njima utjelovio lik Gabera Požgaja. Scene bakice koja je umrla pa se predomislila, proslave obljetnice vatrogasnog društva, licitaža trstike, Dudeka uposlenog u HŽ-u, njihovog pjevanja “… tihe noći moje zlato spava….” ostaju nezaboravne. Uvijek ih je ponovo lijepo gledati. To su scene koje uz seriju Velo misto zasigurno ulaze u najbolja djela hrvatske kinematografije. Ali, osim podsjetnika na njih potrebno je i prisjetiti se svih tih velikana hrvatske povijesti – rekao je Stričak.
Pritom je dao podršku Udruzi Slobodnjaki, njihovom predsjedniku Daliboru Horvatu i načelniku Malog Bukovca Darku Markoviću da Novo Selo Podravsko brendiraju kao hrvatsko ˝Selo ruža˝.
– Udruga je zaista aktivna, članovi organiziraju predstave, mnogobrojne sportske aktivnosti i izlete, uređuju i održavaju vanjske prostore poput igrališta i prostora oko društvenoga doma, pomažu i uveseljavaju malim gestama one kojima je to potrebno – rekao je načelnik Marković te dodao kako uz sve to Novo Selo Podravsko ima najveći rasadnik ruža u Republici Hrvatskoj pa je želja da se kompletni centar naselja zasadi sa stotinama sadnica ruža te da se mjesto pretvori u hrvatsko ˝Selo ruža”.
Što se pak tiče ostalih aktivnosti, Slobodnjaci imaju puno planova.
– U lipnju je planirano obilježavanje obljetnice izgradnju društvenog doma u Novom Selu Podravskom, potom je u planu Seoski mali nogometni turnir i druženje mještana Novog Sela Podravskog. Također, planiramo sadnju drvoreda-parka na jesen. Spremamo se i na edukacijski izlet u Volčji Potok radi projekta sadnje spomenutog parka u Novom Selu Podravskom – kažu nam u Udruzi. Naravno, pred kraj godine pripremaju i Adventsko druženje.
U srijedu, 24. travnja, održana je vježba operativnih vatrogasaca u organizaciji Vatrogasne zajednice Općine Gornji Kneginec, na ribnjacima ŠRD Ostriž u Knegincu Gornjem.
Cilj vježbe bila je simulacija obrane od poplava postavljanjem barijera za vodu, izradom zečjeg nasipa te prepumpavanjem većih količina vode.
Ujedno je tom prigodom obavljena provjera ispravnosti opreme te je procijenjeno koju količinu vode se može prepumpati s pumpama i vozilima koju posjeduju društva iz Vatrogasne zajednice Općine Gornji Kneginec.
Vježba je podijeljena na više sektora rada i uz komunikaciju voditelja vježbe s vatrogasnim odjeljenjima radi koordinacije same vježbe.
U vježbi su sudjelovali članovi DVD-a Gornji Kneginec, Donji Kneginec, Varaždinbreg i Lužan Biškupečki koji su vršili prepumpavanje vode pomoću motornih i potopnih pumpi.
Vježbi su prisustvovala 34 operativna vatrogasca VZO-a Gornji Kneginec te načelnik Općine Gornji Kneginec Goran Kaniški, predsjednik Općinskog vijeća Marko Brezovec, načelnik stožera Civilne zaštite Općine Gornji Kneginec Robert Đuranec, predsjednik VZO Gornji Kneginec Mihael Magdić te zapovjednik VZO Gornji Kneginec Igor Kišiček.
Kultna varaždinska Kavana Arbia Dorka u Stepinčevoj ulici ovih dana je predstavila pregršt odličnih prigodnih kolača i torti od kojih...
Pet Centar, vodeća specijalizirana maloprodaja za kućne ljubimce u Hrvatskoj, napokon dolazi i u Varaždin. Popularno odredište kućnih ljubimaca, a...
REPUBLIKA HRVATSKAVARAŽDINSKA ŽUPANIJAOPĆINA MARUŠEVECOPĆINSKI NAČELNIK KLASA: 933-01/24-01/1URBROJ: 2186-17-02-24-1Maruševec, 21. ožujka 2024. Na temelju članka 123. – 133. Zakona o cestama...
