OTKRIVAMO

Hoće li Damira Mihalića, ravnatelja Specijalne bolnice za medicinsku rehabilitaciju Varaždinske Toplice, na tome mjestu zamijeniti pomoćnik ministra zdravlja, HDZ-ov dr. Denis Kovačić ?

Ovo se pitanje kuloarima provlači još od proljetnih izbora. Ako se ostvari takva kadrovska križaljka, bio bi to za Denisa Kovačića povratak na staro radno mjesto. On je bio ravnatelj Specijalne bolnice od 2001. do 2006. godine, kad ga je na tom mjestu zamijenio Borislav Šimenc, da bi 2009. godine Damir Mihalić bio imenovan sanacijskim upraviteljem.

Denis Kovačić je i prvi put na mjesto ravnatelja došao, kažu, po političkoj liniji, kao član HSLS-a. Kovačić, kojeg je za ravnatelja Specijalne bolnice postavio tadašnji župan Zvonimir Sabati, uskoro dobiva epitet “podobnog i bahatog ravnatelja”, koji je sebi i svojim pomoćnicima povećao plaću za 16 posto. Zbog toga ga je kolega dr. Vlado Mojžiš prijavio Ministarstvu zdravlja, koje je potvrdilo da Denis Kovačić to nije smio učniti.

Sretna politika

Bio je i akter skandala u vezi (ne)zapošljavanja osoba s invaliditetom. Svojedobno ga je liječnik fizijatar u Poliklinici za reumatske bolesti, fizikalnu medicinu i rehabilitaciju dr. Drago Čop prozvao da unatoč svim potrebnim kvalifikacijama kroz tri natječaja nije u radni odnos primio slabovidnu osobu. No, ni to nije naštetilo njegovoj karijeri u usponu.
S mjesta ravnatelja je smijenjen u prosincu 2005. godine, mjesec dana prije isteka mandata. Smjenio ga je tada politički oponent, a danas istomišljenik, župan Radimir Čačić. Župan je tada bio prvi čovjek HNS-a, dok su danas njegovi Reformisti u koaliciji s HDZ-om Denisa Kovačića.

Denis Kovačić je po struci specijalist fizikalne medicine i rehabilitacije, a Vlada Tihomira Oreškovića ga je zadužila za sektor zdravstvenog turizma. Rođen je u Zadru, ali zadnjih 20 godina živi u Novome Marofu, u kojemu je, prije odlaska u Ministarstvo, bio predsjednik Gradskog vijeća. Za pomoćnika ministra ga je imenovao Tomislav Karamarko.

Milan Kujundžić je peti ministar otkad se govori o “Novim Toplicama”. Sve je ostalo mrtvo slovo na papiru

Karamarko je otišao, Denis Kovačić ostao i, zasad još neslužbeno, pretendira na mjesto ravnatelja Specijalne bolnice.
S Kovačićem bi i Županija i Grad Varaždinske Toplice bili sretniji, a zadovoljava i nacionalnu razinu. Župan ionako koalira s HDZ-om, a u Gradu Varaždinskim Toplicama je HDZ svrgnuo s vlasti HNS-SDP koaliciju.

A upravo je aktualni ravnatelj Damir Mihalić bio izbor gubitničke koalicije. Njegovo ime se veže uz, kako ga nazivaju, najveći problem u bolnici, nepotizam. Bolnici se zamjeraju umreženi i isprepleteni obiteljski odnosi. Recimo, Damir Mihalić je ravnatelj, njegova sestra Ljerka Šebečić je šefica Minerve, a njezina kći Sunčica je glavna za bolnički prijem.

Specijalna bolnica se također smatra “najpolitičkijom bolnicom u Hrvatskoj”. Jer donedavno je župan bio i predsjednik Upravnog vijeća, a takvog primjera nema.

POPIS ŽELJA
Specijalna bolnica ima četiri objekta – Minerva, Lovrina kupelj, Terme i Konstantinov dom – s 900 kreveta, 488 pod ugovorom s HZZO-om, a ostatak je spreman za tržište.
Broj kreveta pod ugovorom s HZZO-om se ne bi mijenjao. Štoviše, to bi bila vrhunska medicinska rehabilitacijska klinika. U sklopu klinike je predviđen i Spinalni centar, koji je jedino zasad i realno očekivati.

Idejna rješenja su spremna za potencijalne investitore. Lovrina kupelj danas ima 117 kreveta, a zamišljena je kao vrhunski boutique hotel s četiri ili pet zvjezdica i minimalno 60 kreveta. U hotelu bi bili poliklinika i wellnes centar za hotelske goste. Konstantinov dom bi – ako se izgradi Spinalni centar – bio preuređen u bolničke apartmane europskog standarda, što podrazumijeva hotelski smještaj s medicinskom uslugom i opremom. Bivši hotelski kompleks Minerva treba potpunu rekonstrukciju. Minerva ima pretpostavke za zdravstveni turizam, ali i za wellnes centar za goste bez zdravstvenih problema.

Derutno i opasno

Sad su se Varaždinske Toplice na trenutak našle i u fokusu nacionalne politike. Ali dok se politika dogovara o smjeni ravnatelja, Specijalna bolnica naočigled propada. Ako se objekti hitno ne renoviraju, radno mjesto ravnatelja će ionako biti kazna, a ne politička nagrada.

Varaždinske Toplice su već dulje vrijeme kompleks derutnih objekata koje prvo treba sanirati, a potom – ako se ozbiljno računa na izjednačavanje europskog standarda u ustanovama istog tipa – kompletno preurediti.

Sve kozmetičke promjene kojih su se, u nedostatku uvjeta za konkretne poteze, prihvatili u Toplicama, ne mogu spriječiti katastrofalno stanje samih građevina.
Zgrade su gotovo pa ruševne, a upravo je pri kraju krpanje krova u Minervi koji je prokišnjavao u bazene. Toplice dosad nisu energetski obnovljene i ne zna se kad će biti pa, koliko se god grijalo, zimi nije dovoljno toplo, a ni ljeti svježe.

Vreća novca

Pritom lječilište izgleda kao vrlo loš primjer unutarnjeg uređenja iz osamdesetih. To je tip hotela masovne gradnje gdje su zajednički prostori građeni kao industrijske hale, što danas apsolutno nije konkurentno.

Turisti bi u Toplicama, realnom računicom, mogli trošiti više od milijardu kuna godišnje

Osnovne probleme ne može nadomjestiti ni činjenica odličnih medicinskih referenci. Varaždinske Toplice su hrvatski referentni centar za spinalne ozljede i jedine su toplice u Hrvatskoj s certifikatom Europskog odbora specijalista koji jamči da ustanova kompletnom medicinskom uslugom zadovoljava uvjete europskoga i svjetskog standarda.
Ali, čak i kad bi sutra stigao investitor s vrećom novca za ulaganje, mogao bi se isto tako vratiti odakle je došao. I odnijeti vreću natrag doma ili, recimo, u obližnju Sloveniju. Jer, hrvatski Zakon o zdravstvenoj zaštiti treba jasno razgraničiti što je to osnovni standard, a što zdravstveni turizam. Slovenija je to učinila odavno, pa njihove toplice iz godine u godinu obaraju rekorde na tržištu.

– Donošenjem tog Zakona se otvaraju vrata investitorima, i tek tad im možemo ponuditi poslovni aranžman. Također, Varaždinska županija se mora barem srednjoročno odrediti u kojem će pravcu reorganizirati Bolnicu. Treba preuzeti rizik i donijeti odluku o njezinom sutrašnjem obliku – govori Damir Mihalić i time demantira sve teorije o izvjesnim projektima rekonstrukcije Varaždinskih Toplica.

Zasad postoji samo idejna dokumentacija, ali ona je do promijene Zakona tek mrtvo slovo na papiru. A skoru promjenu je irealno očekivati, osim ako se Zakon neće mijenjati odmah po eventualnom dolasku dr. Kovačića. On bi tako dobio dobru odskočnu dasku za svoj mandat.

Do promjene Zakona zdravstveni turizam ostaje samo na željama, ambicijama i konferencijama, bez ijednoga operativnog poteza. – Puno planova, premalo realizacije. U strategijama lijepo piše kako bi sve trebalo izgledati, ali ti se dokumenti ne provode u praksi – oštar je ravnatelj Mihalić.
Inače, struka je zdravstveni sektor pozicionirala kao jedan od najbrže rastućih turističkih sektora u Hrvatskoj. Hrvatska bi, prema omjeru ponude i potražnje. mogla biti ozbiljna konkurencija velesilama zdravstvenog turizma. – Sve dok se ovako neozbiljno ponašamo, nismo konkurentni nikome – govori Davor Mihalić. A on ovih dana ima dodatnog posla.

Mi Hrvati

Milan Kujundžić je već peti ministar od početka projektiranja obnove Toplica – projekt kolokvijalnog naziva “Nove Toplice” – koji iznova traži da mu se podastre kompletna dokumentacija o stanju, planovima i željama Specijalne bolnice.Ravnatelj po peti put mora sve prepričavati, a priča i dalje stoji na mjestu.

Ni Županija mu, kao vlasnik, dosad nije pomogla u rješavanju problema. Bivši župan Predrag Štromar i njegova ekipa nisu Specijalnoj bolnici u Varaždinskim Toplicama posvetili nikakvu pozornost. Iako je Štromar njegov stranački kolega, Mihalić neće to demantirati. Štoviše, on će reći da su se zainteresirani investitori javljali i došli u razgled, ali pregovore je trebala nastaviti Županija, a nije. Župani su ravnatelja tapšali po ramenu i na tome je stala njihova podrška Specijalnoj bolnici.

– Županija ne želi preuzeti rizik – kaže Damir Mihalić. On je uspio Bolnicu izvući iz dugova i lanjsku godinu završiti sa 6,5 milijuna kuna zarade.Varaždinske Toplice nisu samo lokalna nego i tipična hrvatska priča. Kapaciteti su veliki, ali neiskorišteni. Termalna voda u kombinaciji s rimskim iskopinama dobitna je kombinacija za zahtjevne zdravstvene turiste. Ova je grana samo lani u Europi zabilježila povećanje od 20 posto gostiju. To su uglavnom ljudi boljega imovinskoga i intelektualnog statusa, koji novac ulažu u zdravlje. Oni najčešće ne dolaze zbog bolesti, nego preventive radi, i pritom vole destinacije s kulturnim sadržajem. To su turisti koji ne vole gubiti dragocjeno vrijeme na putovanje, a Varaždinske Toplice su u blizini aerodroma, autoputa, granica… – Geografski je položaj bogomdan, a sadržaj za boravišni turizam idealan. Gost dođe na dvadesetak dana i poradi na svom zdravlju, a istovremeno ima gdje otići i što pogledati – govori Damir Mihalić.

Svi su gubitnici

Kako bi se sadržaji upakirali u privlačni paket zdravstvenog turizma, neophodna su ulaganja u smještajne kapacitete. – Smještaj mora imati najmanje tri zvjezdice. U priču se mora uključiti i Grad, koji dosad uopće nije pratio trendove. U Varaždinskim Toplicama nema izvanpansionskog sadržaja. Nema restorana, turističkih izleta, događanja, turističkog vodiča, u gradske priredbe se ne uključuje i bolničke goste… Vinske ceste su ucrtane na kartama, ali većina objekata na njima je odavno zatvorena. Nema autobusnog kolodvora, niti većeg marketa – nabraja Damir Mihalić. A da je interes velik, pokazuju brojke. U Bolnici je lani ukupno boravilo 13.314 osoba sa 195.850 noćenja i dana. Od toga je gotovo polovica, 6.038 gostiju, došlo u vlastitom aranžmanu. Prosječano trajanje boravka je 21 dan.

Grad Varaždinske Toplice ne bi trebao izmišljati toplu vodu. Dovoljno bi bilo zaviriti u susjedno dvorište. Općina Krapinske Toplice ne čeka novi Zakon da bi se pokrenula, nego već povlači iz Europe velik novac i ulaže ga u one kapacitete koje joj zakoni omogućuju. Hrvatska kad-tad mora stvoriti zakonski okvir za zdravstveni turizam, a Krapinske Toplice će ga – za razliku od Varaždinskih – dočekati spremne. Umjesto da kukaju i čekaju, rade najbolje što raditi mogu. Istina, sadašnja toplička vlast na toj je poziciji tek nekoliko mjeseci, ali to su isti ljudi koji su Grad vodili do prije četiri godine.

Zapostavljanjem Varaždinskih Toplica svi gube. Grad bi mogao dobro živjeti od zdravstvenog turizma, koristi bi imala i cijela Županija, a Hrvatska bi se našla na turističkim kartama kao destinacija koja, uz onaj klasični, nudi i prestižni paket zdravstvenog turizma.

Brojke govore za sebe: Varaždinske Toplice sveukupno – bez HZZO-a – imaju 500 kreveta u bolničkom i privatnom smještaju. Oni u prosjeku, s osnovnom terapijom, stoje 100 eura dnevno. Kad se zbroje 182,5 tisuća kreveta godišnje, samo na smještaju bi se zarađivalo 18,2 milijuna eura. Pridoda li se tome 25 eura prosječne potrošnje, dolazi se do ogromnih 19,5 milijuna eura ili više od milijardu kuna.

Novac je tu, ali još ga trebamo naučiti uzeti. Izgleda da je u Hrvatskoj najvažnije je li novčanik crveni ili plavi. Narančasta u hrvatskom koloritu paše uz obje boje.

Izvor:
Foto: Marta Konjačić