PUSTOLOVINE

Učiteljica razredne nastave u OŠ dr. Ivana Novaka u Macincu i zaljubljenica u putovanja Vesna Perhoč vjerojatno je jedina Čakovčanka koja Novu godinu ne broji od siječnja, već od – srpnja!

Naime, ova je avanturistica na sva putovanja krenula u srpnju, mjesecu kada joj počinju ljetni školski praznici. Dosad je u svoju putovnicu upisala Egipat, Turkmenistan, Peru, Uzbekistan, španjolski Camino de Santiago, koji je propješačila za 31 dan, Mongoliju, Grenland, Island i Indiju, koju je posljednju posjetila.

Predavanje

U srijedu, 8. studenoga, održat će putopisno predavanje „Ladakh – Mali Tibet“ u Knjižnici „Nikola Zrinski“ Čakovec, što je bio i povod da kaže više o ovogodišnjem putovanju u indijsku regiju Ladakh, ali i svim putovanjima koja su prethodila, počevši s Egiptom 2006. godine.

– Svaku zemlju želim izbliza upoznati i upoznati tamošnji način života. Želim sjesti s lokalnim ljudima, pojesti domaću hranu i vidjeti sve što se može pogledati izvan turističkih ruta – objašnjava Vesna Perhoč, koja je takav način putovanja upoznala od Zagrepčanina Davora Rostuhara, s kojim je krenula u upoznavanje Turkmenistana i Uzbekistana.
– Na Grenland sam išla samo s muškarcima u grupi, a u Indiju je išao samo jedan muškarac, a ostale su bile žene.

„Da čakovečkim trgom prošeću Kinezi i pitaju me mogu li ih ugostiti, glavom bi mi prošlo milijun pitanja.“

Ove smo se godine svi našli u indijskom gradu Delhiju na aerodromu. Nije to baš jednostavno, no osjećala sam se sigurno i u Indiji i u svim zemljama koje sam posjetila. Primjerice, Turkmenistan i Uzbekistan su zemlje zatvorenog tipa u kojima je na snazi policijski sat, u hotelu se mora biti do 10 sati navečer, nakon čega su ulice prazne. Tamo još uvijek postoji i kult ličnosti, sve se prisluškuje, pojma nemaju što se događa izvan države. Sigurno da postoji doza opreznosti, ali se čovjek prilagodi i ne ide s tim u prvom planu na putovanja – objašnjava Vesna.

Regija Ladakh, koja se nalazi na krajnjem sjeveru Indije, zemlja je koja njeguje tibetanski budizam. Zovu je i „zemljom visokih prolaza“ jer se tamo nalaze najviši cestovni prijevoji. Ladakh ima strateški važan položaj jer se nalazi na raskrižju trgovačkih ruta. Kroz njega prolazi tzv. ”Put svile”, pa su u toj regiji u suživotu, osim budista, i muslimani i kršćani.

– Sam grad ima oko 300 tisuća stanovnika, plus još toliko vojske, s obzirom na to da graniči s Pakistanom i Afganistanom. Iako sam vidjela kako vojni konvoji stalno odlaze s jedne strane regije na drugu, nisam svjedočila pucnjavi ili sličnom, tako da opasnosti nema – objašnjava Vesna, koju su, osim prozora koji je podsjećaju na biblijske opise, dojmili ljudi koji zrače unutarnjim mirom. Žive skromno, ali se ne smatraju siromašnima.

– Većina njih su budisti i drže do vrijednosti kao što su poštenje i poštovanje prema svima. Na svoje kuće stavljaju znakove da demonima pokažu put kojim će izbjeći njihovu kuću – objašnjava i dodaje da stanovnici Ladakha nemaju karakteristične crte lice kao što imaju ostali stanovnici Indije upravo zbog „Puta svile“ koji je omogućio multikulturalnost.

U sjećanju joj je gospođa koja je cijelu grupu ugostila u svojoj kući. Ponudila ih je čajem od maslaca i grickalicama od ječma, kao i sampasom, namirnicom najsličnijom lepinji. Što se tiče društvenog života, igraju kriket i nogomet, a zimi u središtu grada naprave veliko klizalište.

– U gradu ima dosta ljudi na ulicama, a posjećuju i samostane. Na trgu se najčešće okupi velik broj mladih i starih, sjede na stubama i razgovaraju. Mame dolaze s djecom i vrlo je živo. Žene iz okolnih sela donesu svoje proizvode i izlože ih na središtu trga – objašnjava Vesna, kojoj je želja posjetiti i Kolumbiju, Tajland i Vijetnam.
Iz svih putovanja izdvaja susretljivost ljudi koji bez problema primaju strance u svoj dom.

– Da, na primjer, čakovečkim parkom prošeću Kinezi ili Japanci i pitaju me bih li bila toliko ljubazna da ih ugostim, vjerojatno bi mi na pamet pale cijele pripreme oko toga, imam li ovo ili ono. A oni ne funkcioniraju tako, već skromno. Vode se rečenicom: „Ako imam, to ću ti dati, dobrodošao si.“ U muslimanskom svijetu gosti su svetinja, tamo uopće nije upitno hoće li nas netko ugostiti ili ne. Upravo ta dobrodošlica je nezamjenjiva, nikad nitko nije bio namrgođen – govori Vesna s ponosom. Kaže kako ni za jedno putovanje nije požalila te kako je naučila da treba ići bez očekivanja.

– Svako putovanje ima svoju dinamiku i donese nešto neočekivano. Kada se odmaknete iz mjesta gdje živite, širite svoje vidike i postajete svjesni svijeta oko sebe i toga da vi niste jedini čija pravila vrijede. Tako se razvija tolerancija. Ako ste samo u svome malom skučenom dvorištu, teško da možete proširiti vidike. Onda se bavite susjedima i tko je što kupio, a kad se odmaknete postajete bogatiji ne samo za iskustvo nego i za neke vrijednosti koje stječete na putovanjima – rekla je Vesna Perhoč, koja, osim što putuje i prenosi svoja iskustva radoznalim ljudima, postiže uspjeh u svom školskom radu. Prije dvije godine dobila je nagradu za postignuća u radu s romskom djecom.

– Nastojim kod djece usaditi odgovornost za praćenje vlastitih postupaka i potaknuti ih na napredovanje – skromno objašnjava Vesna, koja trenutno svoje znanje prenosi trećem razredu koji polazi dvanaest Roma i pet Hrvata.

Izvor:
Foto: