Da se kojim slučajem varaždinskog župana Radimira Čačića pita, balirani bi otpad još najmanje pet godina ostao tu gdje jest.

Tako barem proizlazi iz njegova odgovora na pitanje upućeno mu na prošlotjednoj sjednici Županijske skupštine o tome je li mu poznato što se događa i događa li se išta po pitanju uklanjanja bala iz Brezja.

Župan je ovo pitanje iskoristio za napad na gradonačelnika Ivana Čehoka, a što je samo nastavak onoga čime se ova dvojica krucijalnih političara za grad Varaždin bave od trenutka kad su iznova zauzela pozicije koje su obojica u međuvremenu jednom izgubila.
Radimir Čačić je tako rekao da su „obećanja Grada pala u vodu, nije se napravilo ništa“.

– Hvale se s 3 % odvezenih bala, a 3 % ulazi u statističku pogrešku. Postoji inspekcija, mi ovlasti imamo i možemo samo prijaviti. Napravite bilo što, ali napravite nešto – poručio je župan i ustvrdio da „plasirana priča o rješavanju bala u MBO-u nije istinita“.

– Oni prema zakonu te bale moraju rješavati preko Piškornice, a petljanje i muljanje ne vode nikamo. Čehok nema spremnosti reći: “Bale idu kroz Piškornicu, što će koštati toliko i toliko” – rekao je župan.

Radimir Čačić je tako prvi put rekao svoje rješenje za micanje ekološke bombe nadomak grada. Rješenje je, dakle, neopozivo je rekao župan – koprivnička Piškornica?!

Da je ovdje riječ o televizijskom ili radijskom tekstu, u eteru bi nastao muk. Jer, nikomu ne bi bilo jasno misli li župan ozbiljno kad predlaže Piškornicu ili se toliko duboko unio u svađu s gradonačelnikom da takvu predanost plaća zdravim razlučivanjem.

Onaj tko ima bilo kakve veze ili interes za ovu temu, zna da odlagalište Piškornica, kakvo je zamišljeno, neće biti gotovo barem još pet godina. To je ne jednom najavljeno iz Uprave Regionalnog centra za gospodarenje otpadom.

“Odvoz bala, otvaranje Poslovne zone u Brezju i novih radnih mjesta, najveći je prioritet Grada Varaždina, a za to je potrebno političko zajedništvo. Sve osim toga ići će na teret građanima, koje bale ionako već dosad koštaju previše. Ako je županu Čačiću interes razvijati Piškornicu, može u nju slati ostatak od MBO obrade otpada, iz kojeg se dobivaju bioplin i struja. Na takav je način predviđeno rješavanje otpada u Rijeci, u MBO-u Marinscini ili MBO-u Kastjunu u Istri.” – Davor Patafta, podpredsjednik varaždinskoga Gradskog vijeća

Piškornica je danas zapušteno odlagalište otpada bez ikakve potrebne dokumentacije za suvremeno postrojenje za MBO kakvo bi trebalo biti 2023. godine.

Svađe i osveta

Kad župan Radimir Čačić progovara o balama i traži rješenja, svjedoci vremena zamatanja prve tone otpada u balu hvataju se za glavu. Jer, baš je u to vrijeme, 2005. godine, Županijom i Gradom vladao Čačić-Čehok tandem. Njih su dvojica „blagoslovila“ baliranje i odlaganje ekološke bombe na vodozaštitno područje, da bi danas, 13 godina poslije, Varaždin i Županija napravili puni krug i vratili se na početak. Ivan Čehok u fotelju gradonačelnika, a Radimir Čačić u Ured župana, pa tko o čemu, njih dvojica o baliranom otpadu.

Baliranje je županu poslužilo i za osobne osvete. Fiksna mu je ideja bila približiti bale što je moguće više općinskom području Gornjeg Kneginca.Jedino što ovog puta nisu na istoj strani, pa ne dogovaraju baliranje, nego se svade oko načina uklanjanja baliranog otpada. Za to su vrijeme bale i dalje tu gdje jesu.
Međutim, dok se Ivanu Čehoku njegova uloga često „stavlja pod nos“, uloga Radimira Čačića u baliranju očigledno je zaboravljena u široj javnosti. A bila je itekako velika.
Za početak, projektnu je dokumentaciju za baliranje izradila varaždinska tvrtka Coneco, čiji je jedini vlasnik i šef upravo župan Radimir Čačić.

Trebala je to biti osveta za odluku općinskih vlasti da se suprotstave županovoj želji o deponiranju varaždinskog smeća na kneginečkom deponiju. Umjesto da postanu najveće smetlište u Županiji, Kneginčani su Gradu spustili rampu i deponij odlučili – zatvoriti, a što karakter Radimira Čačića nije dobro primio. Njegovi bliski suradnici iz onog vremena pamte da je zajapuren od bijesa vikao: „Vozite smeće na naše područje, ali najbliže Knegincu, pa neka im smrdi!“

“Znači li ovo da župan poručuje Varaždincima da bale u Brezju trebaju ostati na lokaciji još najmanje šest godina? Ova gradska vlast to neće dopustiti. Upravo zbog njegovih savjeta i odluka HNS-a iz 2013. godine Grad Varaždin ima dva važeća ugovora za zbrinjavanje baliranog otpada i tužbu tešku 90 milijuna kuna. Odluku ćemo donijeti nakon izlaska iz sudskih sporova. Podsjećam da je županov način za rješavanje problema s baliranim otpadom, kojeg je izmislio u suradnji s bivšim gradonačelnikom Goranom Habušem, Ministarstvo zaštite okoliša proglasilo nezakonitim.” – Ivan Čehok, gradonačelnik Grada Varaždina

Tako je zahvaljujući županu, koji ne trpi da mu se kaže „ne“, balirani otpad završio u Brezju i prouzročio ekološki kaos na vodozaštitnom području. Varaždinci su uskoro na baliranje potrošili 60 milijuna kuna, a zagađenje okoliša nemjerljivo je brojkama.

Također, Radimir Čačić je u tom mandatu s danskim Rambollom radio na projektu spalionice na Motičnjaku. Napravilo se nije ništa, a jedino što podsjeća na taj projekt je račun u županijskim poslovnim knjigama na, više-manje, 500.000 kuna za isplatu konzultantima.

Račun građanima

Županu na dušu ide i instaliranje Gorana Habuša za varaždinskoga gradonačelnika, koji je dokusurio nadu da će bale, kako je prvotno planirano, što skorije biti uništene, možda i prije nanošenja nepopravljive štete po zdravlje Varaždinaca.

Goran Habuš je zanemario pitanje ekologije i zdravlja, pa iz čisto političkih razloga, uz pravne zavrzlame i velike rizike, odbacio MBO ugovor, pokrenuo koncesiju i novi ugovorni odnos, a koji je doživio propast i tužbu od 90 milijuna kuna. Bio je to početak agonije dugotrajnog suživota s baliranim otpadom u susjedstvu. Jer, iako je baliranje od početka bilo granično rješenje i korak u ekološki sunovrat, dotad je ipak postojao realan izgled za izlazak. Međutim, tužba je zakucala posljednji čavao u lijes ekološkog zdravlja, a rezultati mjerenja otrovnih plinova to i dokazuju.

Zbog toga danas, zahvaljujući velikim dijelom i županu Radimiru Čačiću, Varaždinci ne samo da žive u okolini opasnoj po zdravlje nego su takvu situaciju sami i platili, a plaćaju i dalje. Dok su poslovne zone u okolici nositelji lokalnih gospodarstava, investitori zaobilaze Brezje, pa građani ostaju bez novih radnih mjesta.

Župan je bio ljut na Kneginčane, pa je naredio da bale idu što bliže Općini Gornji Kneginec

Uza sve ostalo, tu je i nedavno donijeta presuda Vrhovnog suda o važećem ugovoru za MBO, koja za sobom povlači i odštetni zahtjev ili realizaciju poništenog ugovora.
Summa summarum? Grad ima tužbu za koncesiju i zahtjev za odštetu, a bale nisu mrdnule iz Brezja, osim onih 3 % koje župan Čačić tako slavodobitno natura na nos gradonačelniku, pritom abolirajući vlastitu ulogu.

Njegova rola negativca, u osobnoj režiji, očigledno nije odigrana do kraja. Umjesto da se „pokrije po ušima“, župan docira i nameće ulazak u četvrti pravni odnos i plaćanje koprivničkoj Piškornici?!

Isti župan koji mnoge mailove iz svog ureda upućene novinarima počinje javnom porukom ministrima Divjak i Štromaru da vrate Varaždinskoj županiji novac koji je izgubila po ugovorima o JPP-u, sad poziva Grad na nepoštivanje vlastitih ugovora.

A građani? Jedino što njih zanima je zdravlje, koje neće dobiti bez političkoga kompromisa.