U iznimno teškim uvjetima za borbu bilo je nužno organizirati prehranu i odmor za vojnike te im osigurati odjeću, sokove, tople napitke, cigarete i ostale potrepštine. Logističku potporu organizirao je bojnik Ivan Sokač, tada zamjenik zapovjednika 104. brigade ZNG-a Varaždin. Kada je postrojba bila u neposrednom borbenom djelovanju na nepristupačnom terenu, u takvim uvjetima nije bila moguća dostava kuhane hrane.
To bi predstavljalo izlaganje opasnostima, ali kad su borbena djelovanja prestala ili pak su bila smanjenog intenziteta, obavljana je dostava toplih obroka. U gradu Varaždinu i okolici građani su sve to vrijeme organizirano prikupljali različite potrepštine za pripadnike ZNG-a na bojišnici. Listopad i studeni 1991. godine bili su posebno teški za hrvatske vojnike i civile na području Pakraca.
Zaštitili mještane
Podsjećamo, komunikacija koja je vodila od Gaja – Brekinjske – Tornja – Banovca – Batinjana do Omanovca imala je značajnu ulogu u opskrbi Pakraca i Lipika. Stoga ju je neprijatelj namjeravao presjeći i staviti pod svoju kontrolu.
– Nakon našeg dolaska u ovo područje i stabiliziranja bojišta, lokalno stanovništvo se osjećalo sigurnije i počelo se vraćati. Među prvim hrvatskim obiteljima koje su bile protjerane iz svojih kuća od četnika vratili su se Jozo i supruga Bec Ružica te njihov malodobni sin Robert. Pristigla je i obitelj Schmidt Stjepana i Mirjane s dvjema malodobnim kćerima (Manuela i Mihaela), a uz njih još Keč Josip, Behar Željko, supružnici Krenek Franjo i Julijana, Tot Stjepan i Marica te Đeuš Stevo, mještanin srpske nacionalnosti. Zbližili smo se s navedenim mještanima i cijelo su vrijeme bili uz nas. Razumljivo je da smo im pomagali u svemu što je trebalo – ističe Marijan Kos.
Ulazak 2. satnije 1. bojne ZNG-a Varaždin u područje sela Toranj prethodio je dolasku cijele 104. brigade na Zapadnoslavonsko bojište. Dolaskom na Lipičko-pakračko bojište u jesen 1991. godine, zapovjednici, stožerno osoblje i vojnici varaždinske, 104. brigade HV-a bili su suočeni s mnogim izazovima. Štoviše, umirovljeni pukovnik mr. sc. Marijan Kostanjevac tvrdi da su ih šokirali razgovori s domaćim ljudima.
– To ne čudi jer su svjedočili o okrutnosti i brutalnosti sukoba. Naime, dojučerašnji susjedi – Srbi, s kojima su mnogi Hrvati bili i u kumskim vezama – počeli su ih ubijati. Činili su zločine koje je teško opisati i nemoguće razumjeti. Pored mnogih obveza koje smo imali kao zapovjednici, sjećam se da sam dio vremena potrošio na razgovore sa svojim vojnicima i domaćim ljudima nastojeći ublažiti strah i popraviti moral. Taj strah smo vidjeli i u očima ljudi tijekom kratkog boravka u selu Ploštine, u kojem su živjeli pripadnici talijanske manjine. Rekli su nam: “Ako vi odete, i mi moramo napustiti svoje selo.” No mi smo išli naprijed, prema Batinanjima i u Lipik – prisjeća se Kostanjevac.
Kuća puna strave
Došao je na bojište iz Varaždina u skupini ljudi od kojih većina još nije osjetila miris baruta, niti su iskusili eksplozije granata ili zvižduk metaka tik uz glavu!
– Razmjestili smo se u selu Batinjani kod Lipika, a vidljivih tragova nedavnih borbi bilo je doslovno na svakom koraku. Tada sam bio zamjenik zapovjednika satnije. Jednog dana pojavili su se naši tenkovi T-55, koji su podržavali naše snage u obrani. Kratko su se zadržali kod naših položaja ispalivši nekoliko granata prema četnicima i krenuli dalje. Međutim, neprijatelj nas je uočio i počeo zasipati zauzete položaje granatama. Stoga se povlačimo u kuću koja je imala podrum. Detonacije projektila bile su sve jače i bliže. Sve oko nas se treslo, a žbuka i komadi cigle letjeli su po nama. Strah se vidio u ljudima i započeo je nemir. Tada ustajem i govorim ljudima da smo ovdje sigurni jer je kuća čvrsta i dobro građena. Uvjeravao sam ih da nam u tom podrumu detonacije ne mogu ništa. Moramo izdržati, biti mirni i prisebni. U ovoj situaciji ne smijemo izlaziti i tražiti neki sigurniji zaklon jer bit ćemo pokošeni – rekao je naš sugovornik, od kojeg doznajemo da situacija nije bila nimalo bezazlena.
Nakon izlaska iz podruma utvrdili su da se pogođeno krovište kuće urušilo, probijena je tavanska ploča (deka), a ozidani bunar u dvorištu kuće je netragom nestao.
– Ostala je samo rupa bunara te kamioni izrešetani gelerima i praznih guma. Nikomu od nas nije se ništa dogodilo. Moja prisebnost i reakcija u onom trenutku umirile su ljude koji su bili u podrumu (oko 40 pripadnika voda). Mogu samo zamisliti što se moglo dogoditi da je netko ranije u panici pozvao kolege na bijeg i traženje drugih zaklona. Ubrzo stiže i Hitna pomoć te pripadnici susjednih postrojbi. Govorili su nam kako su gledali snažne eksplozije i dim iznad naših položaja, misleći da smo stradali. Na kraju su ostali u čudu spoznavši da nitko nije ozlijeđen – veli Kostanjevac.
Potom je zapovjednik satnije, vidno potresen, otišao do zapovjednika 104. brigade pukovnika Ivana Rukljića i ispričao mu ovaj događaj. On više nije želio biti zapovjednik satnije te za tu dužnost predlaže Kostanjevca.
Ratovao s prof. Cingulom
– Ubrzo postajem zapovjednik postrojbe koja je imala itekako stresno vatreno krštenje na bojištu. Tu, između ostalih, ponovno susrećem profesora Marijana Cingulu, zapovjednika koji je vodio obranu u selu Majur (profesor na varaždinskom FOI-ju i zagrebačkom Ekonomskom fakultetu). Iznimno sam ga cijenio jer je bio moja veza sa Zapovjedništvom obrane grada Varaždina pri osvajanju vojarne u Optujskoj ulici, prethodno u rujnu 1991. godine. U obrani Lipika ostajem do 6. srpnja 1992. godine, a o predstojećoj vojnoj operaciji oslobađanja Lipika i ulasku u selo Klisa bit će govora u nekoj novoj priči – zaključio je Marijan Kostanjevac.
Kod Križa branitelja na Gradskom groblju u Varaždinu danas su povodom obilježavanja vojno-redarstvene operacije „Bljesak“ položeni vijenci i zapaljene svijeće u spomen na sve poginule, preminule i nestale hrvatske branitelje.
Zajednički vijenac Varaždinske županije i Grada Varaždina u pratnji Husarske garde i Varaždinske građanske garde položili su župan Anđelko Stričak, njegova zamjenica Silvija Zagorec, predsjednik Županijske skupštine dr.sc. Josip Križanić, zamjenik gradonačelnika Grada Varaždina Miroslav Marković, predsjednik Gradskog vijeća Grada Varaždina Lovro Lukavečki, kao i izaslanstvo PU varaždinske te članovi braniteljskih i stradalničkih udruga s područja Varaždinske županije.
Podsjetimo, Vojno-redarstvena operacija „Bljesak“ započela je 1. svibnja 1995. godine, a u njoj je oslobođeno 500 četvornih kilometara dotad okupiranog zapadnoslavonskog teritorija te je uspostavljen nadzor nad autocestom Zagreb – Lipovac i željezničkom prugom prema istočnoj Slavoniji.
Pozvavši na minutu šutnje, župan Stričak je istaknuo su u svim vojno-redarstvenim operacijama koje su se odvijale u obrani i oslobađanju naše Domovine sudjelovale i varaždinske ratne postrojbe, između ostalog i 104. brigada Hrvatske vojske i Specijalna jedinica policije Roda te postrojbe policije koje su potom uspostavile policijske postaje i dalje, nakon same operacije, vodile brigu o sigurnosti svih koji su se nakon te operacije zatekli na tom području.
– Kao što Vam je već poznato, operacija je trajala svega 32 sata, oslobođeno je oko 500 kvadratnih kilometara okupiranog područja, u njoj je sudjelovalo oko 7200 hrvatskih policajaca i vojnika, 51 je poginuo ili smrtno ranjen, 162 ranjena, dakle govorimo o ogromnoj žrtvi za slobodu naše Domovine. Stoga hvala svima koji su sudjelovali u toj operaciji, a zahvaljujem i svima koji su danas ovdje, kako bismo se zajedno prisjetili tih dana – kazao je župan Stričak.
Zamjenik gradonačelnika Grada Varaždina Miroslav Marković istaknuo je da se i ove godine obilježava veličanstvena pobjeda, najava „one najveće koja je uslijedila”.
-”Bljesak” je bio nagovještaj velike „Oluje” koja je konačno oslobodila hrvatski teritorij i možemo biti zahvalni našim braniteljima, svim Varaždinkama i Varaždincima koji su sudjelovali u „Bljesku” koji su tada dali svoju žrtvu, pa i svoje živote, za početak oslobađanja naše domovine Hrvatske.
Hvala svim obiteljima i svima onima koji su u to vrijeme bili u toj akciji. Želim da dostojanstveno obilježimo 1. svibnja, dan kada je krenula ta akcija, a na ovaj način odajemo počast svim zaslužnima za tu akciju – rekao je Marković.
Molitvu za sve poginule, preminule i nestale predvodio je don Ivica Horvat, tijekom polaganja vijenaca mirozov na trubi izveo je prof. Tomislav Ratković.
Povodom Nacionalnog dana hitne medicinske službe u pilani Golub u Varaždinu održana je 29. travnja zajednička vježba svih žurnih službi Varaždinske županije pod nazivom „Multidisciplinarni pristup unesrećenim osobama prilikom manipulacije trupcima“.
Uz djelatnike Nastavnog zavoda za hitnu medicinu Varaždinske županije, sudjelovali su i djelatnici Javne vatrogasne postrojbe Grada Varaždina, Policijske uprave varaždinske i Zavoda za hitnu medicinu Međimurske županije, odnosno 40-ak pripadnika žurnih službi.
Izniman stupanj spremnosti i odgovornosti žurnih službi pohvalila je zamjenica župana, ujedno i načelnica Stožera civilne zaštite Varaždinske županije Silvija Zagorec.
– Pohvaljujem organizatore, Nastavni zavod za hitnu medicinu Varaždinske županije, koji već dugi niz godinama organizira ovakve zajedničke vježbe svih žurnih službi na terenu u različitim situacijama. Svrha tih vježbi je pokazati višu razinu spremnosti, odnosno da se naše žurne službe u određenom trenutku, u određenoj situaciji, mogu nositi sa svim izazovima. Pohvaljujem timski rad žurnih službi, njihovu uvježbanost i koordiniranost što pokazuju ne samo kroz ovakve vježbe, već i kroz svoj svakodnevni rad, te naši građani, uz njih, zaista mogu biti sigurni – rekla je zamjenica župana Silvija Zagorec.
Ravnatelj Nastavnog zavoda za hitnu medicinu Varaždinske županije Mladen Smoljanec podsjetio je kako je ovo 10. jubilarna zajednička vježba žurnih službi.
– Još nam preostaje vježba spašavanja iz ruševina, čime bismo zaokružili jedan ciklus vježbi koji je osnovni u spašavanju u velikim nesrećama – rekao je ravnatelj Smoljanec.
– Scenarij vježbe obuhvatio je nekontrolirani pad trupaca čime je došlo do ozljeđivanja djelatnika pilane. Uslijedilo je pozivanje žurnih službi, njihov dolazak na teren i zbrinjavanje unesrećenih, čime je predstavljena jedna sinergija svih žurnih službi na području Varaždina i šire – pojasnio je pomoćnik zapovjednika za operativu JVP Grada Varaždina Mario Rogina.
A da su ovakve vježbe itekako važne potvrdio je i voditelj Operativno-komunikacijskog centra Policijske uprave varaždinske Matko Murić.
– Takve vježbe su jako pozitivne jer je koordinacija žurnih službi izuzetno bitna na terenu, kako bi se na samom mjestu događaja poduzele sve radnje koje su važne da se što prije zbrinu ozlijeđene osobe, osigura mjesto događaja i poduzmu sve hitne radnje koje će utvrditi činjenice i nastanak samog događaja – izjavio je Matko Murić.
Kultna varaždinska Kavana Arbia Dorka u Stepinčevoj ulici ovih dana je predstavila pregršt odličnih prigodnih kolača i torti od kojih...
Pet Centar, vodeća specijalizirana maloprodaja za kućne ljubimce u Hrvatskoj, napokon dolazi i u Varaždin. Popularno odredište kućnih ljubimaca, a...
REPUBLIKA HRVATSKAVARAŽDINSKA ŽUPANIJAOPĆINA MARUŠEVECOPĆINSKI NAČELNIK KLASA: 933-01/24-01/1URBROJ: 2186-17-02-24-1Maruševec, 21. ožujka 2024. Na temelju članka 123. – 133. Zakona o cestama...
