APSURD

Milijun i dvjesto tisuća Hrvata živi na granici siromaštva. Kopaju po kontejnerima, prodaju imovinu “za sitne pare”, ovise o socijalnoj pomoći. Istovremeno supermarketi, proizvođači hrane i mljekare godišnje spale trećinu proizvedene hrane (podaci UN-a). Koliko se točno hrane kojoj je istekao rok trajanja baca u Hrvatskoj, nismo uspjeli saznati. Agencija za zaštitu okoliša počela je o tome voditi računa tek nakon ulaska u Europsku uniju, doznali smo iz Ministarstva zaštite okoliša.

Podatak o tome koliko takozvane bivše hrane završi na spaljivanju slučajno smo pronašli u prezentaciji direktora tvrtke Agroproteinka koja se bavi zbrinjavanjem organskog otpada. U 2010. spalili su šokantnih 845 tisuća tona te bivše hrane povučene iz trgovina šest trgovačkih lanaca.

Hladna matematika

Zoran Matić, direktor druge tvrtke koja se time bavi – Kemis Termoclean – kaže pak da ne može točno reći koliko hrane s isteklim rokom trajanja njegova tvrtka spaljuje, ali da bi njegove grube procjene bile 100 tona godišnje.

– Nekad se radi o hrani koja je zdravstveno neispravna, ali imali smo primjer u kojem je jedan uvoznik čokolade spalio poveću količinu koju je povukao s polica mjesec dana prije isteka roka trajanja. Naime, uz potvrdu naše tvrtke da je roba uništena, taj dobavljač može sebi vratiti predporez koji je platio na tu robu prilikom uvoza – objašnjava Matić. A spaljivanje hrane u Kemis Termocleanu košta 2,5 do 4 kune po kilogramu.

U ovom objašnjenju nalazi se odgovor na pitanje koji bi sebi postavila svaka osoba koja razmišlja pa mogli bi čak i reći “zdravoseljački”: Zašto ta čokolada nije donirana? Ok, čokoladom ne možemo nahraniti gladne, ali spaliti je? Stvar je jasna i radi se o čistoj matematici. Kada se hrana donira – na tu je vrijednost potrebno platiti PDV. I često je taj PDV skuplji od spaljivanja, a ako se radi o uvozu – ne dobije se ni povrat već plaćenog poreza.

Bezuspješno lobiranje

S tim problemom vrlo dobro su upoznati u Caritasu, organizaciji Banka hrane, kao i u varaždinskoj Socijalnoj samoposluzi te u međimurskoj CEDRI koja je tek počela raditi na pilot-projektu Socijalne samoposluge u Međimurju koja bi napravila malu revoluciju socijalnog sustava. – Lobirali smo dugi niz godina da se taj porez na donacije ukine, ali ništa. Uspjeli smo u nekim konkretnim slučajevima, ali za to je trebalo niz papira, dokumentacije… Znam da jedna prehrambena tvrtka spaljuje juhu za četiri kune po kilogramu i to rade jer im se više isplati. A siromasi gladuju i ima ih sve više – kaže ravnatelj varaždinskog Caritasa Ante Šola u čijoj se pučkoj kuhinji dnevno pripremi 320 obroka.

Zamor volonterizma

Da ljudi nemaju za osnovne potrebe i da sve što skupe plane u dan-dva tvrdi Alen Lacko iz varaždinske Socijalne samoposluge sv. Antuna. – Otvoreni smo prošlog prosinca i funkcioniramo na način da dijelimo ono što naši volonteri skupe. Skupljali smo namirnice po župama, školama i u trgovačkim centrima. Ovisimo o donacijama. Za sada je to dobro funkcioniralo, ali vidimo da su potrebe puno veće. Nismo išli prema tome da trgovačke lance molimo donacije pred istekom roka trajanja, ali vidim da bi to bilo trajno odlično rješenje – veli Lacko. Jer ne samo da se trajno ne može oslanjati na donacije građana, već nakon nekog vremena dolazi i do zamora volontera.

Linićevi šute

Odgovor na jednostavno pitanje da li bi se mogao ukinuti PDV na doniranu hranu pred istekom roka trajanja pokušali smo dobiti u Ministarstvu financija. Nevjerojatno, ali istinito – poslali su nam jednu rečenicu: “Šaljemo vaš upit za Poreznu upravu”. Od Porezne uprave kojoj je proslijeđen upit ni traga ni glasa o tom problemu. A razlog za totalno ignoriranje ove naizgled jednostavne problematike jest da se ukidanjem PDV-a na donacije neće puniti državni proračun. – Načelno jesmo za ukidanje PDV-a ili bar olakšice u smislu donacija. Vlada se u više navrata odricala PDV-a u konkretnim akcijama, vjerojatno će tako biti i u budućnosti, no i o tome se može govoriti samo hipotetski. Istina je da je proračun “u banani” i da vjerojatno takav potez ne bi naišao na odobravanje ministra Slavka Linića. To je pravi razlog zbog kojeg se o tome javno ne očituju – doznajemo od izvora iz Ministarstva socijalne politike.

Ovom ministarstvu takvi bi potezi dobro došli s obzirom na to da su njihovi izdaci za pomoći i naknade u 2011. kada su iznosili 1,72 miljarde kuna, a godinu kasnije 1,99 miljardu kuna. A sudeći prema trenutačnoj situaciji neće padati nego rasti. Isto ministarstvo već je išlo na ruku u vezi donacija i PDV-a. No rupa koju su našli u zakonu pokazala se predubokom.

– Prije godinu i pol uspjeli smo s Ministarstvom socijalne skrbi riješiti da se na doniranu hranu ne plaća porez. No rečeno nam je da se ne može tek tako nekog osloboditi poreza te da za svaku pojedinačnu pošiljku koju zaprimimo moramo uputiti dopis ministarstvu te će se novac koji su donatori uplatili njima naknadno vratiti. Također, rečeno nam je da se nakon 10-15 puta koliko primimo donaciju donator kompletno oslobađa PDV-a u pogledu donacija nama. No to je dug, birokratski postupak. Donatorima se jednostavno to ne isplati. Prvo moraju platiti taj PDV, nakon toga moraju čekati njegov povrat… Na kraju je taj naš donator odustao – kaže nam Emilio Maćešić iz međunarodne nevladine organizacije Banke hrane Hrvatska, koja djeluje u Rijeci.

I dok ljudi gladuju, hrana se baca, a o ukidanju PDV-a Ministarstvo financija vjerojatno od srama šuti, Italija, Mađarska, Češka i Turska to su već riješile. – Skandinavske zemlje to ni ne moraju riješiti. Njihov sustav ne treba banke hrane ni socijane samoposluge. No daleko smo mi od toga – zaključuje Maćešić.

Ideja CEDRE: Revolucija socijalnog sustava

U čakovečkom Centru za eko-društevni razvoj CEDRA zamislili su cijelu revoluciju socijalnog sustava. – Projekt “Model socijalnog dućana” u Međimurskoj županiji tek je na početku. Želja nam je da postane pilot-projekt za novi socijalni sustav, a prijavit ćemo ga i na europski socijalni fond. Ideja je uvođenje digitalnih kartica za korisnike socijalne pomoći kako bi se spriječilo da novac troše na alkohol ili cigarete što je čest slučaj. Na karticama bi bio određeni iznos koji bi mogli trošiti u socijalnoj samoposluzi i drugim predviđenim mjestima. Tako bi se otklonio niz drugih problema koji sa sobom provlači isplata socijalne pomoći u “kešu”. Osim toga, pokušali bismo socijalnu samoposlugu učiniti trajno održivom – osim dobrovoljnih priloga trajno dogovoriti s trgovačkim lancima donacije robe pred istekom roka trajanja. Svjesni smo toga da se na donirano plaća PDV i da će to biti teško ukoliko se zakon ne promijeni – priča o projektu CEDRA njegova autorica, inače Varaždinka, Zrinka Šajn. Ovaj projekt ne samo da ima socijalnu stranu, već i ekološku jer bi se njime u konačnici i smanjilo bacanje hrane.

Spremni na donacije

U siječnju ove godine u susjednoj Sloveniji pokazalo se da se može podijeliti hranu koja je pred istekom trajanja. Tamošnji trgovački lanac Tuš zajedno s Mercatorom i Sparom učinio je ono što bi Banci hrane, ali i svim Socijalnim samoposlugama te, naravno, Caritasu pomoglo. Hranu pred istekom roka trajanja podijelili su aktivistima organizacija. Iz hrvatskog Mercatora poručili su da su trenutno u postupku realizacije istog projekta u Hrvatskoj. – Kako je riječ o iznimno logistički zahtjevnom poslu, projekt će zaživjeti kad se dogovore sve pojedinosti oko preuzimanja te distribuiranja hrane jer potrebno je uskladiti sve aktivnosti sa zakonskim regulativama – kaže Dijana Dijanić iz Mercatora. I ostali trgovački lanci, barem oni koji su nam se povratno javili – Spar, Kaufland i LIDL pozdravljaju bilo kakve inicijative oko donacija hrane te smanjenja PDV-a na donirano. Međutim, istovremeno, nitko od njih nije odgovorio na pitanje koliko takve hrane bacaju, već su samo izjavili da se radi o “minimalnim količinama” dok su u Kauflandu kratko odgovorili da oni ništa ne uništavaju već sve snize, rasprodaju i – podijele.

Izvor:
Foto: Ivan Agnezović