Varaždin je jedan od gradova u kojima su se diljem Europske Unije intenzivno prikupljali potpisi građana za peticiju koja bi u konačnici trebala rezultirati europskom direktivom za dostojanstvene plaće tekstilnih radnica.

Naime, kako doznajemo od Jakova Kolaka, diplomiranog politologa i neumornog sindikalnog organizatora, radnice u globalnoj tekstilnoj, obućarskoj i odjevnoj industriji jedne su od najpotplaćenijih na svijetu.

– U Indiji i azijskim zemljama rade i po deset ili dvanaest sati dnevno, za plaću od koje jedva da mogu živjeti. Često im plaća ne bude isplaćena ili kasni po par mjeseci. Uvjeti rada su neadekvatni, brojne su tvornice u ruševnom stanju, a zaštita na radu gotovo da ne postoji. Nažalost, ni u Hrvatskoj i susjednim zemljama nije puno bolja situacija. Plaća se vrti oko minimalca, neplaćeni prekovremeni rad i onaj subotama česta su pojava. Tu je prisutan smjenski rad, uz loše osvjetljenje koje kvari oči i stolice u pogonima zbog kojih se „lomi kičma“… – ukazuje ovaj mladi Varaždinac na brojne probleme koji opterećuju zaposlene u ovoj branši.

Karijeru je počeo uređujući portal „Radnička prava“, nastojeći probleme radnika plasirati u javni prostor, a u borbi za boljitak tekstilnih radnika punu podršku ima u mladom zagrebačkom tajniku Regionalnog industrijskog sindikata (RIS). Riječ je o Nikoli Ptiću, koji napominje da europska građanska inicijativa, odnosno hrvatska Koalicija za dostojanstvenu plaću ima znakovit naziv: „Kvalitetna odjeća – pravedna plaća“ (Good clothes, fair pay)!

Moglo bi Vas zanimati:

Varaždinska županija će prva u Hrvatskoj imati jednosmjensku nastavu u svim školama

Odlične vijesti su stigle u Varaždinsku županiju: za projekte dogradnje Područne škole Strmec Podravski i Područne škole Nova Ves Petrijanečka...

– Priča o tekstilnim radnicima svima je više-manje poznata, ali vrijedi ponoviti da velike kompanije i modni tekstilni brendovi ostvaruju jako velike profite. I to na način da proizvodnju izmještaju iz matičnih zemalja u jugoistočnu Europu i Aziju. Tamo se njihovi artikli proizvode za minimalne plaće u katastrofalnim uvjetima. Imaju jako visoko postavljene norme i dugotrajno radno vrijeme. Takav tempo rada moguć je i zbog sustavnog gušenja bilo kakvog pokušaja sindikalnog organiziranja  – ističe Ptić.

Od naših sugovornika doznajemo da je veliki dio tekstilne i srodne proizvodnje (koža, obuća, guma) u Hrvatskoj uništen. No, to ne znači da u Hrvatskoj, pogotovo u najsjevernijim županijama nema proizvođača koji zapošljavaju radnice tekstilne struke.

– Riječ je o tvrtkama koje su dominantno u stranom vlasništvu poput Calzedonie, Haixa ili pak Boxmarka. U njihovim pogonima radi puno ljudi, više od tisuću, a svi koji za strojevima provedu 10 ili 20 godina staža uglavnom postaju invalidima rada. Tragedija je tim veća jer riječ je uglavnom o ženama koje uopće ne dočekaju starosnu mirovinu. Stradaju im muskulatura i kičma, a i mentalno su iznimno opterećene poslom. Također, iako je minimalac rastao, veliki broj tekstilnih radnica i radnika jedva pokriva svoje troškove, jer rastu i troškovi života. Prema izračunima Novog sindikata i Clean Clothes kampanje (CCC), dostojanstvena plaća za Hrvatsku iznosila je 1644 eura za 2021. godinu. U tom trenutku minimalac je bio 451 euro, i tada je iznosio samo 28 posto onoga što nam jamči Ustav RH. Trenutno su plaće u tekstilnoj i kožarskoj industriji u Hrvatskoj oko 600 eura, odnosno i dalje ostaje činjenica da veliki broj hrvatskih radnika u proizvodnji zarađuje minimalac – rekao je tajnik RIS-a, dodavši da je Inicijativu za dostojanstvenu plaću pokrenulo nekoliko međunarodnih organizacija – uz već spomenuti CCC, uključeni su još Fashion Revolution, Fair Wear, Fair Trade i neke druge.

Cilj inicijative je prikupiti milijun potpisa europskih građana i od Europske komisije zatražiti donošenje direktive kojom bi se zajamčilo pravo radnika u tekstilnoj industriji na dostojanstvenu plaću. Direktiva bi bila obvezujuća za sve tvrtke koje djeluju na području Europske unije, ali i za one koje prodaju proizvode u EU.

– Važno je napomenuti da borba za dostojanstvene plaće tekstilnih radnica nije borba samo za taj sektor – i u mnogim drugim sektorima plaće također nisu blizu dostojanstvene, a uvjeti su podjednako loši. Imamo informaciju s terena da pojedine države EU jako dobro stoje s prikupljanjem potpisa, ali je još uvijek sve skupa „napeto“. Bitno je da sedam država uspije ostvariti zacrtanu kvotu potpisa peticije i na Hrvatsku se računa da će je sigurno ostvariti – zaključio je Jakov Kolak.