Još od prošle godine prati nas drastičan rast cijena, a sve više obitelji jedva krpa kraj s krajem. Već je poskupjela hrana, posebice žitarice i kruh, a najavljuje se i poskupljenje mesa, ali i kave.

U nebo su otišle i cijene goriva, povećavaju se računi za smeće, a Hrvatsku čeka i ogroman val poskupljenja svih mogućih usluga. Poskupjet će tako usluge frizera, kozmetičara, automehaničara…

Ono čega se mnogi pribojavaju je poskupljenje plina.

Cijena plina za kućanstva od 1. travnja povećala bi se prosječno 78 % po kilovatsatu kad bi stopa PDV-a ostala na 25 %, pokazuje projekcija krajnje cijene plina za kućanstva koju su izračunali stručnjaci Hrvatske energetske regulatorne agencije (HERA).

Ako PDV bude smanjen na 13 %, poskupljenje će iznositi 60 %, ako PDV bude smanjen na 5 %, poskupljenje će iznositi 49 %, a ako PDV bude potpuno ukinut, povećanje bi iznosilo 42 %.

Ministar gospodarstva i održivog razvoja Tomislav Ćorić komentirao je ovih dana poskupljenje plina te rekao da će Vlada pomoći građanima. No hoće li barem djelomično amortizirati udar na standard građana, ostaje za vidjeti. Poskupljenje plina najavljeno je za travanj, a Vlada planira smanjiti PDV i na taj način preuzeti dio troška. Konkretne mjere pomoći će, najavljuju iz Vlade, predstaviti do kraja veljače.

O aktualnoj situaciji i krizi razgovarali smo s Vukom Vukovićem, glavnim ekonomistom Udruge “Glas poduzetnika” (UGP). Vuk Vuković doktor je ekonomije školovan na Oxfordu, London School of Economics, Berkeleyju i Harvardu.

Svjedočimo rastu cijena, od osnovnih namirnica do goriva, struje, plina… Glavno je pitanje: kako da prosječni radnik u Hrvatskoj sa svojom obitelji preživi? Odnosno, što može učiniti država, na koji način može intervenirati?

Osobno mislim da država tu ne može puno napraviti osim spuštanja PDV-a i trošarina, čemu je Ministarstvo financija nesklono zbog udara na proračunske prihode.

Problem inflacije javlja se u cijelom svijetu zbog krize u lancima nabave, gdje je s jedne strane i dalje ogromna post-COVID potražnja, a s druge limitirana ponuda. Mi smo mala zemlja koja je uvoznik cijena izvana, kako gotovih proizvoda, tako i sirovina, stoga rast cijena vani utječe na rast cijena kod nas. Dok se ta kriza ne riješi na globalnoj razini, mi ćemo i dalje osjećati posljedice.

Država je intervenirala u cijenama goriva. Je li to bilo dobro ili loše?

Loše. To nije toliko naštetilo velikim distributerima (imali su štetu, naravno, ali dovoljnu da je mogu pokriti), dok je male distributere dovelo do ruba propasti. Da se ta intervencija nastavila, došlo bi do nestašica, što je standardni učinak kada država umjetno ograničava cijenu dobara. Slično se pokušalo s maskama čim je počela pandemija jer su cijene zbog ogromne inicijalne potražnje bile visoke. No cijene su same pale jer su tvrtke prepoznale priliku i krenule u masovnu proizvodnju i distribuciju.

Hoće li uvođenje eura biti dodatni teret na leđima građana i gospodarstva? Koje su koristi od uvođenja eura?

Ne nužno. Iako će biti inicijalnog učinka na cijene, on bi se razmjerno brzo trebao izravnati jer će se na sličan način prilagođavati i plaće, pa realni rast troškova ne bi trebao biti velik. Dotad, nadam se da će kriza u lancima nabave jenjavati, tako da ne bismo trebali osjetiti još pojačani inflatorni učinak.

Korist je, prije svega, smanjenje rizika domaćeg gospodarstva, što smanjuje domaće kamatne stope, kako državi, tako i tvrtkama i građanima. To je glavna korist. Bit će uvijek i gubitnika, no neto-efekt bi svakako za nekoliko godina trebao biti pozitivan. Vrlo slično kao i s ulaskom u EU – osjetan rast izvoza tad nas je izvukao iz dugotrajne recesije.

Gospodarstvenici godinama upozoravaju na birokraciju. Koronakriza nas je ipak naučila da možemo bez biljega i papira i da se puno stvari može riješiti online. Ipak, ostali su još brojni nameti i troškovi na leđima gospodarstva, velika razlika između bruto i neto-plaće… Koji bi bili nužni koraci da se inflacija što bezbolnije prebrodi?

Ne utječu ti troškovi toliko na inflaciju koliko na pritisak gospodarstvu. Čak nije problem ni iznos nameta, već regulativa koja onemogućava rad, neučinkoviti sudski procesi i puno drugih prepreka koje destimuliraju investicije i u konačnici tjeraju mlade ljude iz Hrvatske. Uvođenje eura, kao ni NPOO, neće pokriti očigledne strukturalne probleme domaćeg gospodarstva – neučinkovito, nepravedno i koruptivno sudstvo, troma i koruptivna birokracija, ograničavajući regulatorni okvir i slično. Ti problemi ostaju, te će rast ekonomije i dalje prolongirati njihovo rješavanje.

Imamo stalni rast u IT sektoru, ali stječe se dojam da država i dalje sve karte baca na turizam. S druge strane, poljoprivreda je konstantni gubitnik.

IT sektor jako brzo raste i ako tako nastavi, već bi kroz pet do osam godina mogao dostići udio turizma u BDP-u, što je svakako dobro jer strateški drugačije pozicionira našu zemlju.

Poljoprivreda je, nažalost, gubitnik jer mi već dugo ne znamo brendirati i naplatiti naše kvalitetne domaće proizvode. Uzrok tomu dijelom je i mentalitet, i ne vidim da će se to skoro promijeniti.

Godinama govorite o transparentnosti, nedavno se promijenio i zakon koji ipak obvezuje načelnike i gradonačelnike da prikazuju troškove.

Da, to je malen, ali jako važan korak u smjeru da se napokon natjera sve lokalne samouprave da prikažu svaki račun, na što je točno potrošen javni novac. U Zakonu eksplicitno piše da se moraju navesti i izdaci za zaposlene, i to po imenu, prezimenu i OIB-u, što je bio čest kamen spoticanja u našim pregovorima s brojnim lokalnim samoupravama. GDPR ovdje nije primjenjiv jer se radi o javnom interesu građana da znaju na što se troši njihov novac. To je uređeno i Ustavom i Zakonom o pravu na pristup informacija, tako da je pravno to apsolutno čisto. Tko se toga ne bude držao, plaća kaznu osobno od 50.000 kuna. Moram odati priznanje Dariju Hrebaku, koji je progurao takav zakon, bez njega to ne bi bilo moguće. Još se samo čeka ministra Marića da pravilnikom uredi dodatna pravila vezana uz načine objave, što će učiniti do lipnja ove godine, tako da ćemo već za proračune ove godine moći vidjeti što se točno potrošilo. To je mali korak za napredak naše mlade demokracije.

Imamo napokon podatke popisa stanovništva. Jeste li očekivali takve rezultate?

Nažalost jesam, demografi već godinama upozoravaju na negativne trendove, a malo tko obraća pozornost na njih. Rekao bih da nije točna interpretacija da ljudi odlaze van za boljim poslom. Rađena su brojna istraživanja gdje se pokazalo da je plaća tek na 4. ili 5. mjestu razloga. Na prvim mjestima su nepravda i bezakonje koje vlada u državi (primjerice presude moćnicima), nepotizam, gdje moraš biti povezan stranački ili obiteljski kako bi napredovao u karijeri, te korupcija, koja vlada na gotovo svakom koraku. Zato ljudi odlaze. Kad gledate te plaće vani, one jesu veće u apsolutnom iznosu, ali su veći i troškovi stanovanja i života.