Kad zavirite u dvorište Ivana Zrne iz Podturna, dočekat će vas miris prošlih vremena i gomila predmeta koji svjedoče o starim običajima.
Naime, pedesettrogodišnji Zrna, koji se profesionalno bavi strojnom obradom metala, već niz godina skuplja i izrađuje stari alat, strojeve, opremu, maske i bilo što povezano s međimurskim običajima. Potpredsjednik je lokalnoga kulturno-umjetničkog društva.
KUD Podturen je osnovan 1979. godine, što znači da će uskoro napuniti 40 godina djelovanja. Za 30 godina djelovanja prije devet godina su primili srebrnu plaketu Hrvatskog sabora kulture. Osim toga, članovi KUD-a, kojih je osamdesetak, su dobitnici i mnogih priznanja za izvorno međimursko stvaralaštvo.
Ezermešter
Unutar KUD-a Podturen djeluju dramska sekcija, pjevački ansambl, tamburaška skupina, dječja folklorna skupina, sekcija međimurskih narodnih običaja i fašničko-pokladna sekcija, koja promovira međimurske tradicionalne maske – čaplje i štrkove, koje se izrađuju od drveta. Upravo takve maske izrađuje i Zrna. Budući da je vrijeme poklada prošlo, pozvao nas je da široj publici predstavi nešto aktualnije: minijaturni starinski mlin.
– Moj pokojni djed je bio „ezermešter“, odnosno čovjek od tisuću talenata povezanih s običajima i starim zanatima. Osobito vješt je bio s drvom, znao je, primjerice, popravljati obuću. Od njega sam sigurno naslijedio tu „žicu“. Osim toga, u KUD-u djelujem već 30 godina, a tamo sam se susreo s etnologijom i etnografijom, što me oduvijek privlačilo – rekao je Zrna.
Kaže da se počeo baviti revitalizacijom gotovo zaboravljenih običaja kad je primijetio da polako izumiru.
– S velikim brojem predmeta koje su stari Međimurci upotrebljavali u svakodnevnom životu sam upoznat, iako se povremeno dogodi da naletim na alat ili proizvod za koji nisam siguran čemu je služio. Mnogi ljudi me dolaze pitati za stvari za koje ne znaju za što su se upotrebljavale, nađu ih na tavanu ili kod čišćenja gospodarskih zgrada. Imam vjerojatno najveću kolekciju alata za dubljenje drva, to me osobito zanima. Kod mene su bili i posjetitelji iz inozemstva, Njujorčani, Grci i drugi, tako da ima potencijala za turistički razvoj, no to je nešto čemu se ubuduće trebamo više posvetiti.
Mlinsko kolo
Mali mlin koji nam je želio prezentirati Zrna je rastavio na dijelove, da bismo lakše razumjeli kako djeluje mehanizam. Usput je predstavljao i alat koji je koristio za izradu pojedinih dijelova, kao i oruđe koje se koristi kao „dodatna oprema“ uz mlin. Saznali smo tako što je „puljka“ (alat za grabljenje brašna), čime se „klepa“, odnosno oblikuje, mlinsko kolo i slično.
– Mlin ima dva mlinska kola, pri čemu je jedno fiksirano, a drugo rotacijsko. Brašno se pravi tako da se žitarica melje između dvaju kola. Rotacijsko kolo zbog toga ima udubljenja i ispupčenja, a može se regulirati i finoća brašna. Nekad je mlin pogonilo mlinsko kolo na rijeci – okretala ga je voda. To se promijenilo pedesetih godina prošlog stoljeća, kad je stigla električna energija; otad mlinove pogone elektromotori. Ovakvi mehanizmi i samo razmišljanje o tome kako su naši stari rješavali probleme u svakodnevnom životu i kakvom su tehnologijom raspolagali izuzetno su vrijedni, te ih valja očuvati za nas same, kao i za nadolazeće generacije – lijepom mišlju završava Ivan Zrna.