Naslovna fotografija: Komaraca se nećemo riješiti tako da zavozimo sve bereke, bare i močvare!

Na području Međimurske županije provode se mnogobrojni infrastrukturni radovi, osobito oni povezani s izgradnjom kanalizacijske mreže.

Radovi na aglomeracijama izvode se u više dijelova Međimurja, a iza njih ostaje razni materijal, poput pijeska, šljunka i zemlje, koji valja adekvatno zbrinuti. U Javnoj ustanovi za zaštitu prirode „Međimurska priroda“ navedene projekte smatraju izrazito važnima i „velikim korakom naprijed“, no osjećaju i dužnost upozoriti na pojedine probleme koji nastaju upravo pri zbrinjavanju viškova materijala.

Zatrpavanje depresija

– Lokalno stanovništvo često materijal koji je kvalitetniji iskoristi u različite svrhe, primjerice za uređivanje travnjaka i vrtova. Problem nastaje kada se taj materijal koristi za zatrpavanje depresija u poplavnim i močvarnim područjima. Upravo takve depresije, koje su povremeno i djelomično tijekom godine ispunjene vodom, predstavljaju važna staništa brojnih vrsta bilo za razmnožavanje, bilo kao stanište u dijelu životnog ciklusa – objašnjavaju iz „Međimurske prirode“.

Ljudi se, navode, danas vraćaju našim rijekama i drugim prirodnim ljepotama, no iz prvenstveno rekreacijskih pobuda ili zbog želje za kvalitetnim provođenjem slobodnoga vremena. Pritom, nažalost, ponekad „ostavljaju ožiljke“ u prirodi, što se prvenstveno odnosi na pokušaje da boravak u prirodi učine sebi što komfornijim. To rade raznim zahvatima kao što su izgradnje cesta, parkirališta, nadstrešnica, kamina, ostavljanjem opreme kao što su suncobrani ili ležaljke i sličnima.

– Često u takvim zahvatima nastradaju upravo opisane depresije koje se prvotno navoze materijalom, poravnaju, a kasnije pretvore u svojevrsni „lunapark” koji se uređuje po guštu modernih „ljubitelja prirode”. Situacije u kojima je materijal nadohvat ruke, a mehanizacija iza zavoja, upravo su idealne za opisano. Nažalost, takvim ponašanjem čovjek direktno utječe na ravnotežu u ekosustavu i narušava njegovu stabilnost. Mnogi močvarna i poplavna područja doživljavaju tek kao leglo komaraca pa smatraju da time što „urede” takva područja čine uslugu svima… – piše Zoran Šardi iz „Međimurske prirode“.

Ljudska odgovornost

Pristup borbi s komarcima posebno je iluzoran i ilustrativan primjer, s obzirom na činjenicu da se njihova brojnost povećala upravo ljudskom aktivnošću – naime, čovjek je odgovoran što se smanjio broj njihovih prirodnih neprijatelja kao što su bregunice, lastavice i piljci. Navedene vrste osobito rado grade gnijezda u stajama i drugim gospodarskim zgradama (lastavice), ali i na samim kućama – ispod balkona, u nekoj niši ili drugome pogodnom području (piljci). Ljudi se zbog „nagrđivanja fasada“ bore protiv piljaka raznim sredstvima, dok su rijeke kanalizirane pa ne tvore strme odronjene obale u kojima se gnijezde bregunice, ističu djelatnici „Međimurske prirode“.

Upozorili su nas na nekoliko lokacija na kojima se provode građevinski radovi, osobito oni povezani s kanalizacijom, diljem Međimurja. Zasad nije primijećena veća šteta zbog dovoza materijala, no upravo je prevencija ono što ih je potaknulo na reagiranje.

Vrijednost močvara

– Pretpostavljamo da u troškovnicima postoji stavka kojom je predviđeno zbrinjavanje viškova iskopa pri građevinskim radovima. Umjesto da se ti viškovi propisno zbrinu, odnosno odvoze tamo kamo bi se trebali, često se lokalno upotrebljavaju u neke druge svrhe. Sve dok se ne narušava prirodni sklad, to nije u nadležnosti „Međimurske prirode“, no kad postoji prijetnja da će nešto takvo završiti tamo gdje bi moglo uzrokovati štetu, moramo reagirati – dodaju.

Međimurje je velikim dijelom isušilo svoje močvare zbog proširenja građevinskih zona, uništavanja legla komaraca, zmija, žaba i drugih vrsti koje se smatralo štetočinama, osobito u razdoblju neposredno nakon Drugoga svjetskog rata. Ta se staništa smatralo i izvorima bolesti. O tome je u Regionalnome tjedniku već bilo riječi – upravo o tome možete čitati u ovome broju u rubrici „Zeleni kutak“, a više pažnje spomenutoj temi posvetila je i djelatnica „Međimurske prirode“ Sara Janković u nekoliko dosadašnjih kolumni te ustanove.

Oaze biološke i krajobrazne raznolikosti

– Močvarna staništa čine neke od najvažnijih oaza biološke i krajobrazne raznolikosti. Osnovna je karakteristika močvara nagomilavanje organskog materijala koji nastaje taloženjem uginulih organizama na dno, obogaćujući vodu hranjivim tvarima. Uz ta je staništa vezano više od 40 posto vrsta biljaka i životinja. Ako negdje želite pronaći mnoštvo kukaca i drugih beskralješnjaka, ptica, vodozemaca, gmazova, riba, sisavaca i raznolike vodene vegetacije, močvara je pravo mjesto za to. Močvare sudjeluju u obnavljanju zaliha podzemne vode i osiguravanju dostupnosti pitke vode velikom dijelu svjetske populacije. Močvarna staništa imaju funkciju spužve jer upijaju i skladište velike količine padalina te na taj način sprečavaju poplave.

Utječu na regulaciju klime koja proizlazi iz njihove mogućnosti pohranjivanja i oslobađanja ugljikova dioksida (čak dvostruko više od svih svjetskih šuma zajedno). Imaju ulogu u zadržavanju hranjivih tvari i sedimenata i pročišćavanju vode. Stoga je naglasak u radu “Međimurske prirode” očuvanje takvih staništa uz sprečavanje štetnih radnji te ponovno osvješćivanje o njihovoj važnosti putem stručnih projekata. Najnovija istraživanja “Međimurske prirode” pokazuju da su međimurske močvare još uvijek riznice bioraznolikosti vodozemaca, gmazova, ptica i mnogih drugih vrsta! – pisala je Sara Janković u jednoj od kolumni “Međimurske prirode” u Regionalnome tjedniku.

Upravo zbog sprečavanja daljnjeg uništavanja močvarnih staništa 116 zemalja svijeta, među kojima je i Hrvatska, potpisalo je Ramsarsku konvenciju kojom se obvezuju na čuvanje močvarnih staništa na svome području.

U utorak, 2. veljače, obilježavao se Svjetski dan močvarnih staništa.