Povežite se s nama

Međimurje

Međimurska zlatarska oprema na izložbi “Moć zlata” u Tehničkome muzeju u Zagrebu do 30. studenoga

Objavljeno:

- dana

Od 20. listopada u Tehničkome muzeju “Nikola Tesla” možete pogledati izložbu „Moć zlata” na kojoj su izloženi zlatarska oprema iz fundusa Muzeja Međimurja i film o zlatarenju snimljen u sklopu projekta „Dokumentiranje nematerijalne baštine Međimurja”.

Najčišće na svijetu

Tehnikom ispiranja naplavina uz rijeke Dravu i Muru dobivalo se elementarno zlato. Za izložbu je iz fundusa etnografskih zbirki Muzeja posuđena kompletna zlatarska oprema, uključujući i kuglicu (frugu) zlata ispranog iz Drave. Opremu je prikupila Smiljana Petr-Marčec, muzejska savjetnica, 2001. godine. Sastoji se od velike daske za ispiranje, „žajtara” za ispiranje šljunka s velike daske, metlice, lopate gledanjke i metanjke, dvaju vesala i zlatarske škrinjice. Na izložbi je izložena i zlatoispiračka iskaznica Mate Kolenića iz Donjeg Vidovca.

Uz originalnu opremu, posjetitelji mogu pogledati i film o zlatarenju iz 2017. godine s jedinim nositeljima ove vještine: Moto nautičkim klubom „Vidovski zlatari” koji je snimljen pod inicijativom i vodstvom kustosice Janje Kovač. U filmu je sudjelovao i jedini živući zlatar, danas pokojni Matej Horvat iz Donjeg Vidovca. Na šljunčanim sprudovima Drave i Mure nekada se ispiralo zlato. Dravsko i mursko zlato smatra se najčišćim prirodnim zlatom na svijetu. Zlato se u Međimurju ispiralo još za grofova Zrinskih. Carica Marija Terezija izdala je 1776. ispiračima zlata iz Donjeg Vidovca posebnu povelju, koju je primio nositelj zlatarskog ceha Bolta Embriuš.

Zlatarenje u Međimurju zaštićeno je nematerijalno dobro Republike Hrvatske. Zlatarenje će zajedno s drugim nematerijalnim dobrima biti predstavljeno u jednom od dva stalna postava budućeg muzeja „Riznica Međimurja”, čije nas otvorenje očekuje na proljeće 2021. godine.

O izložbi

Na izložbi su prikazane različite primjene zlata uz niz predmeta koji nas okružuju u svakodnevnom životu. Cilj izložbe jest predstaviti široj javnosti jedan od najstarijih oblika rudarenja, primjerice ispiranje zlata iz rijeka i potoka. Na taj način bi se prikazanim sadržajima zbirka Rudarska tehnika dodatno promovirala s tendencijom prikupljanja najzanimljivijih informacija na ovu temu i u budućnosti. Zlato je u našim krajevima bilo prva mineralna sirovina koja se dobivala rudarskim radom. Tehnikom ispiranja naplavina uz rijeke Dravu i Muru dobivalo se elementarno zlato. Prvi dokumentirani počeci rudarstva u Hrvatskoj datiraju iz 14. stoljeća.

U to vrijeme Frankopani su u Gorskom kotaru i Lici dobivali rudu željeza te zlato i srebro. U Čabru je 1651. radila peć za taljenje željeza, kada su slične peći građene i u Europi, što upućuje na to da je Hrvatska u to vrijeme bila u tehnološkom vrhu Europe. Ležišta zlata i srebra bila su osnova za tadašnje kovnice koje su Zrinski imali već početkom 16. stoljeća i nalazile su se u Gvozdanskom (na Zrinskoj gori).

U Hrvatskoj su nalazišta zlata bila relativno brojna, ali siromašna, te su većinom naplavinskoga podrijetla. Budući da Hrvatska ima dugu tradiciju rudarenja, na izložbi je prikazano ispiranje zlata iz starih nanosa rijeka i potoka, a to je najstariji oblik rudarenja, koji seže u predmetalno doba razvoja civilizacije. Na šljunčanim sprudovima Drave i Mure nekada se ispiralo zlato. Dravsko i mursko zlato smatra se najčišćim prirodnim zlatom na svijetu. Zlato se u Međimurju ispiralo još za grofova Zrinskih. Carica Marija Terezija izdala je 1776. ispiračima zlata iz Donjeg Vidovca posebnu povelju, koju je primio nositelj zlatarskog ceha Bolta Embriuš.

Danas se zlato ispire pred turistima i živi u sjećanju onih koji su životni vijek proveli tragajući za grumenjem ili su imali sreće biti posljednja generacija znalaca tog umijeća. Tijekom povijesti gotovo su sve kulture upotrebljavale zlato kao simbol moći, ljepote, čistoće i uspjeha. Današnje kulture nastavljaju tradiciju upotrebe tog plemenitog metala kako bi obilježile svoje najznačajnije događaje: vjenčanim prstenjem, olimpijskim medaljama, nagradama poput Oscara i Grammyja, izradom novca, raspela i sakralnog posuđa.

Izložbu je moguće pogledati do 30. studenoga.

Međimurje

Povećanje sigurnosti: na području Općine Nedelišće još tri prometne kamere

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

Ilustracija

Prema preporuci struke i Policijske uprave međimurske te Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Općini Nedelišće odobreno je postavljanje još tri nove kamere koje bi trebale usporiti i regulirati opterećen promet kroz općinu Nedelišće, kaže nedelišćanski načelnik Darko Dania.

Navodi da će kućišta za kamere biti postavljena na trima novim lokacijama. Kućišta, od kakvih se jedno trenutno već nalazi u Varaždinskoj ulici u Nedelišću, bit će postavljena u Gornjem Hrašćanu (iz smjera Trnovca), Nedelišću (ulica Vladimira Nazora, prema Dunjkovcu) te u Pušćinama (Čakovečka ulica, u smjeru Varaždina).

Kamere će se postaviti u narednih mjesec dana, navodi Dania.

– Razlozi postavljanja kamera uključuju gustoću prometa, nepoštivanje brzine koje su zadane kroz naselje, ali i česte prometne nesreće. Kamere će služiti i za praćenje ostalih kaznenih djela na području Nedelišća – ističe načelnik.

Nastavite čitati

Međimurje

Kolumna Ve – iz pera znatiželjnih umova: Sveta tri kralja?

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

Piše: Lea Šprajc

Tradicijski božićni običajni ciklus u hrvatskim krajevima završava 6. siječnja, blagdanom Sveta tri kralja. Ljudi so govorili da je tie dien vekši svetek nek Božič kajti so se na tie dien došli tri kràji pokloniti malomu Jezušu. Biblijska zgoda koju spominje kazivač iz Domašinca najopsežnije je opisana u Matejevu evanđelju (2, 1-12).

Početak navedena ulomka iz Matejeva evanđelja glasi – „Kad se Isus rodio u Betlehemu judejskom, za vrijeme kralja Heroda, dođoše s istoka magi…“ Istaknuta riječ magi u drugoj je prijevodnoj inačici Novoga zavjeta zamijenjena riječju mudraci. Kod Perzijanaca i Medijaca magi su bili svećenička kasta koja se bavila zvjezdoznanstvom i proricanjem. Etimološki inventar riječi magi podnosi i značenja poput tumač snova, astrolog, mudrac, čarobnjak, liječnik i sl. Ako se u Bibliji u kontekstu o kojem je riječ ne spominju kraljevi, zašto se onda blagdan zove Sveta tri kralja? Ili zašto pjevamo Tri kralja jahahu?

Darovatelji maloga Isusa kraljevima se počinju nazivati u 6. stoljeću. Od 10. stoljeća mijena nastupa i na likovnim prikazima bogojavljenske scene, pa maloga Isusa više ne daruju magi s frigijskim kapama na glavi, već kraljevi koje prepoznajemo po njihovu najočitijem statusnom simbolu – svijetloj kruni. Zanimljivo da u Bibliji također nema traga ni imenima Gašpar, Melkior i Baltazar. Tu pojedinost, kao i preformulaciju biblijskih maga i mudraca u kraljeve, Nives Opačić tumači kao pučku nadogradnju. Ista autorica piše da su se trojica kraljeva tumačila i kao personifikacija triju razdoblja u čovjekovu života (mladić, muž, starac) ili pak kao personifikacija triju kontinenata (Melkior – Europa, Baltazar – Afrika, Gašpar – Azija).

Biblijsku scenu u kojoj trojica kraljeva pohode maloga Isusa te ga simbolično daruju, na svojstven je način obradila i međimurska usmena književnost. Kao primjer navodim nekoliko stihova pjesme Radoval se Jezuš mali, koju su Vinku Žgancu polovicom 20. stoljeća pjevale dvije pjevačice iz Pleškovca.

Radoval se Jezuš mali z Marijom i Jožefom, k jemu došli su tri krali z velikom poniznostjom.

Iz daleka k jemu idu, da bi ga poštuvali, da to dete malo vidli, da bi ga daruvali.

Navedene su stihove, bilježi Žganec, pjevali dečki (katkada i stariji i oženjeni muškarci) obučeni poput biblijskih kraljeva, za obilaska sela uvečer prije blagdana Sveta tri kralja. Potonji Žgančev opis navodi nas na trag ophodnika zv(j)ezdara, poznatih na hrvatskom sjeveru i sjeverozapadu (ophodnika nalik zvezdarima sjećaju se i neki međimurski kazivači, osobito u pridravskim selima). Osim što su bili obučeni kao biblijski kraljevi, zvezdari su nosili i rekvizit u obliku zvijezde načinjene od obruča sita i ukrašene šarenim papirićima i drugim priručnim materijalima.

Ophodi zvezdara, smatra Milovan Gavazzi, u hrvatskim su krajevima stasali pod utjecajem tradicija iz zemalja srednje Europe, napose Slovenije i Njemačke (Sternsingeri). Zvezdari se mogu dovesti u vezu i s tradicijom koja je nedvojbeno starija od spomenute srednjoeuropske – koledama, o čemu pak svjedoči pjesmovni repertoar ophodnika zvezdara, u nekim slučajevima identičan onom koledarskom.

Nastavite čitati